Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3070/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mirni Ferk, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika STIL DESIGN d.o.o. iz Sesveta, Pirinova ulica 36, OIB:53174738174, kojeg zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-1380/2019-54 od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-1380/2019-54 od 23. kolovoza 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku STIL DESIGN d.o.o. iz Sesveta, Pirinova ulica 36, OIB:53174738174, isplatiti tužiteljici TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.654,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07.12.2018. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.195,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 14. veljače 2020

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužiteljice i da se tužiteljici naloži plaćanje parničnog troška uvećano za trošak žalbe, podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu spram tuženika za iznos od 2.654,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova stjecanja bez osnove.

7. Među strankama u ovom postupku sporno je, je li tužiteljica tijekom radnog odnosa dogovorila sa tuženikom da će otkupiti od njega osobno vozilo marke SEATALTEA 1,6 TDI, br. šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2012. srebrne boje te je li ima pravo na povrat dijela uplaćene kupoprodajne cijene.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je između stranaka nesporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u periodu od 6.11.2017. do 7.12.2018. te kako je na ime dijela kupoprodajne cijene vozila tuženiku uplatila iznos od 30.000,00 kn, a tuženik tužiteljici od tog iznosa vratio iznos od 10.000,00 kn,

- da je uvidom u potvrdu o plaćanju Erste NetBanking od 09.04.2018. razvidno kako je tužiteljica na račun tuženika uplatila dana 09.04.2018. iznos od 30.000,00 kn te kako je pod opisom plaćanja navedeno da se plaćanje odnosi za auto–rn 013/VP/1/1,

- da je uvidom u izvještaj o povratu vozila utvrđeno kako u istom stoji da je vozilo marke SEAT ALTEA 1,6 TDI, br. šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2012. srebrne boje zaduženo dana 27.03.2018. u ispravnom stanju sa 142.800 km na brojčaniku, da se dana 06.12.2018. vraća tvrtki u ispravnom stanju s stanjem na brojčaniku od 166.998 km, od čega da su prijeđeni km od 24.198 km i to u privatne svrhe 15.000 km i poslovne 9.198 km, da je u toku korištenja vozilo uredno održavano, da je 03.08.2018. na njemu napravljen mali redovan servis u iznosu 1.000,00 kn i stavljene su dvije nove ljetne gume kod vulkanizera Vulkal u vrijednosti 750,00 kn, da je vozilo kupljeno od strane tvrtke Stil Design za osobne i poslovne potrebe dato na korištenje isključivo tužiteljici te kako su joj izdani računi pod brojem 012/VP1/1 i 013/VP1/1 za vozilo i za policu obveznog i kasko osiguranja na temelju čega da je uplatila sa svog osobnog računa na račun tvrtke iznos od 30.000 kn, da je 23.11.2018. ponudila direktoru ŠR da vozilo u potpunosti isplati prema računima u iznosu od 47.699,15 kn i prenese ga službeno na svoje ime, međutim poslodavac da nije pristao na njezinu ponudu, da je vozilo vraćeno u ispravnom stanju, održavano i uredno bez ikakvih dodatnih troškova te očekuje da joj se uplaćeni iznos od 30.000 kn vrati, koje izvješće da nije potpisano,

- da je uvidom u račun br. 012/VP1/1 utvrđeno kako je isti izdan tužiteljici dana 23.03.2018. za prodaju vozila marke SEAT ALTEA 1,6 TDI, br. šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2012. srebrne boje na iznos od 73.074,00 kn sa datumom dospijeća 1.12.2018.,

- da je uvidom u račun br. 013/VP1/1 utvrđeno kako je isti izdan tužiteljici dana 29.03.2018. za obračun prema predračunima broj 544989 i 53174738174 za vozilo marke SEAT ALTEA 1,6 TDI, br. šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2012. srebrne boje na iznos 4.625,15 kn sa datumom dospijeća 01.12.2018.,

- da je uvidom u oba računa utvrđeno kako su isti izdani u ime firme Stil Design d.o.o.,

- da je uvidom u potvrdu o plaćanju Zagrebačke banke utvrđeno kako je Stil design d.o.o. dana 03.01.2019. uplatio tužiteljici iznos od 10.000,00 kn na ime povrata dijela iznosa po računu 012/1/1.,

- da je uvidom u e-mail korespondenciju od 10. siječnja 2019. utvrđeno kako je istim gospodin ŠR odgovorio punomoćnici tužiteljice da slobodno pokrene tužbu budući da nije u mogućnosti ispuniti zahtjev te kako dugovanje nikada nije osporavao,

- da je uvidom u izjavu tužiteljice od 05.11.2018. utvrđeno kako je tužiteljica dana 30.10.2018. usmenim putem dala otkaz ugovora o radu sa tvrtkom Stil Design d.o.o. direktoru društva ŠR te kako otkaz stupa na snagu s danom 02.11.2018. i da se istim obvezala da će u otkaznom roku napraviti sve robne i financijske izvještaje,

- da je uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu utvrđeno kako je tvrtka Stil Design dana 07.12.2018. radnici TR, zaposlenoj na radnom mjestu zamjenika direktora otkazala ugovor o radu sklopljen 6.11.2017., na njezin zahtjev te kako ugovor o radu prestaje dana 07.12.2018. i da radnik nema pravo na otpremninu,

- da je uvidom u zaduženje za službeno vozilo od 27.03.2018. utvrđeno kako iz istog proizlazi da je radnik CR preuzela službeno vozilo Seat Altea, reg. oznake [registarska oznaka] početne kilometraže 142,82 km u ispravnom stanju i neoštećeno, te kako će ga koristiti samo u službene svrhe, da je vozilo radniku predala VR, te su zaduženja osobno potpisale tužiteljica i CR u ime tvrtke Stil Design d.o.o.,

- da je uvidom u razduženje za službeno osobno vozilo od 7. prosinca 2018. utvrđeno kako radnik TR vraća vozilo Seat Altea, reg. oznake [registarska oznaka] sa završnom kilometražom 166.998 km u neoštećenom i ispravnom stanju i da je vozilo u ime tvrtke Stil Design preuzela ČR,

- da je iz izvještaja o povratu vozila utvrđeno kako je isto potpisala 7. 12. 2018. tužiteljica za vozilo marke Seat Altea, reg. oznake [registarska oznaka] i kako je u privatne svrhe napravljena kilometraža od 15.000,00 km, a u poslovne svrhe 9.198,00 km,

- da je iz izvješća o solventnosti na dan 26.10.2019. za tvrtku Stil Design d.o.o. razvidno kako saldo na računu iznosi 986,01 kn, dok ukupni iznos svih primitaka prethodnih 30 dana iznosi 892,46 kn,

- da iz podataka o solventnosti na dan 12.12. 2019. za tvrtku Asses usluge d.o.o. proizlazi kako stanje sredstava na transakcijskom računu iznosi-74.083,23 kn,

- da iz e-mail tuženika od 3. siječnja 2019. poslan tužiteljici od direktora HR proizlazi kako gospodin HR ne bježi od toga da je od strane tužiteljice izvršena uplata u iznosu od 30.000,00 kn te kako je i sam dogovor tekao u smjeru da će se iznos vratiti na račun tužiteljice u par rata prema mogućnostima, kojih je tužiteljica i sama svjesna, a sve radi poslova koji nisu naplaćeni i radi firme koja je pod njezinim vodstvom dovedena u vrlo nezavidan položaj te poslovala sa velikim gubitkom, da se u prilogu šalje potvrda o uplati dijela iznosa od 10.000,00 kn kao iskaz poštivanja dogovora i poštenja jedne strane,

- da je uvidom u tekući kunski račun KR na dan 09.04. 2018. utvrđeno kako se na istom nalazio iznos od 34.083,96 kn, dok je na računu tužiteljice bio iznos od 27.333,75 kn, a na Wüstenrot stambenoj štednji tužiteljica da je imala 13.890,13 kn na dan 31.12.2019.,

- da je iskaz svjedoka OR sud prihvatio kao vjerodostojan u cijelosti budući da je uvjerljiv, logičan te u skladu sa iskazima tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem navodi kako su tužiteljica i tuženik imali dogovor da predmetni automobil tužiteljica može koristiti i u privatne i poslovne svrhe, a nakon nekog vremena da će ga moći otkupiti, da isti nije imao saznanja oko detalja njihovog dogovora,

- da sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje ZR u dijelu u kojem navodi kako je tuženik dao tužiteljici na ruke novac za kupnju guma za predmetno vozilo i to iznos od 200,00 EUR, budući da je isti kontradiktoran iskazu samog tuženika koji navodi kako su gume bile istrošene pa da ih je tužiteljica morala sama kupiti, a i kako ih je kupila za sebe, da je iskaz iste u tom djelu kontradiktoran iskazu svjedoka DR, a i tužiteljice koji navode kako je predmetne gume kupio otac tužiteljice DR u [adresa],

- da je iz iskaza svjedoka DR, PR i ZR utvrđeno da nemaju neposrednog saznanja o detaljima dogovora između tužiteljice i tuženika,

- da je sud u cijelosti poklonio vjeru navodima svjedokinje VR budući da je njezin iskaz uvjerljiv i logičan te je u skladu sa ostalim ispravama u spisu, da je iz njezinog iskaza sud utvrdio da je tuženik u dogovoru sa tužiteljicom kupio predmetno vozilo koje je glasilo na firmu, tužiteljica da ga je koristila i u privatne i poslovne svrhe, a nakon otplate isto da je trebalo biti od tužiteljice, da je to potvrdila i sama tužiteljica u svom iskazu, a i predmetno potvrđuje račun broj 012/VP1/1 te uplata tužiteljice na iznos od 30.000,00 kn gdje u opisu plaćanja stoji auto-rn 013/VP/1/1,

- da sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz samog tuženika u dijelu u kojem navodi kako nikakav dogovor oko isplate za predmetni auto nisu imali budući da su svi svjedoci u svojim iskazima naveli drugačiju verziju priče, i to da su tužiteljica i tuženik imali dogovor, međutim isti nisu znali detalje vezane za isto već da će nakon što tužiteljica otplati u cijelosti kupoprodajnu cijenu auto prenijeti na sebe,

- da tuženik u svom e-mailu od 10. siječnja 2019. upućen punomoćnici tužiteljice navodi kako predmetno dugovanje nikad nije osporavao, već njegovo vraćanje duga ovisi o puno toga, dok je u e-mailu od 3. siječnja 2019. tuženik napisao kako je dogovor tekao u smjeru da će se isti iznos vratiti na račun u par rata.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja stanja, odnosno svih provedenih dokaza sud zaključuje kako tužiteljica opravdano potražuje od tuženika uplaćeni iznos od 20.000,00 kn koji je uplatila na ime dijela kupoprodajne cijene za predmetno vozilo. Sud da je iz iskaza svjedoka i stranaka utvrdio da su stranke imale usmeni dogovor da će tužiteljica isplatiti tuženiku ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 47.699,15 kn do dana 23.11.2018. Nakon što tužiteljica isplati cjelokupnu kupoprodajnu cijenu tuženiku, da će prebaciti vlasništvo predmetnog automobila na svoje ime. Isto da potvrđuje i datum dospijeća na predmetnim računima. Predmetni računi da su izdani dana 29.03.2018., dok je kao datum dospijeća na oba računa stavljen 01.12.2018. iz čega sud da zaključuje kako tužiteljica nije bila u zakašnjenju sa isplatom ostatka kupoprodajne cijene. Između stranaka da je došlo do narušavanja odnosa te je tuženik odbio da tužiteljica putem oca otplati predmetno vozilo do kraja na što je ona izvršila povrat predmetnog automobila dana 7.12.2018. u ispravnom i neoštećenom stanju što da i proizlazi iz potvrde o razduženju. Iz iskaza svjedoka i stranaka sud da je također utvrdio da je tužiteljica vozilo uredno održavala te da je kupila dvije nove ljetne gume za isto. Stoga da je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 dalje: ZOO) kojom je propisano kako stoji kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostavila ili koja je kasnije otpala, te odredbe čl. 9. ZOO, kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici pa da je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude. Sukladno odredbi članka 1115. stavak ZOO tužitelj da ima pravo i na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. i Uredbi o izmjeni ZOO (Narodne novine broj 156/22).

10.. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda i zauzeti pravni stav u odnosu na prihvaćeni zahtjev tužiteljice prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Razlozi izneseni u pobijanoj presudi o činjenicama koje su relevantne za osnovanost zahtjeva tužiteljice, su jasni i dostatno obrazloženi, radi čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upire žalitelj.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, s tim da sukladno st. 3. istoga članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

14. Dakle, tužitelj svoj zahtjev temelji na obveznom odnosu stjecanja bez osnove iz i čl. 1115. ZOO.

15. Iz tijeka postupka, odnosno izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je između tužiteljice i tuženika realizirana kupoprodaja predmetnog vozila jer se ugovor o kupoprodaji smatra sklopljenim kada su su se ugovorne strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora tj. o predmetu i cijeni što je upravo u konkretnom slučaju. Tužiteljica je od tuženika otkupila predmetno vozilo a u svrhu čega je tuženik tužiteljici izdao i račun 29. 03. 2018. po kojem računu je tužiteljica tuženiku uplatila iznos od 30.000,00 kuna (dio kupoprodajne cijene) a preostali iznos od 47.699,15 kuna trebala je platiti do 23.11.2018., no tuženik je odbio daljnju isplatu te je raskinuo ugovor i tražio povrat vozila što je tužiteljica i učinila 6.12. 2018., da bi tuženik po pozivu tužiteljice istoj vratio 10.000,00 kuna 3. 01. 2019. dok ostatak nije vratio. Da je izvršena prodaja vozila razvidno je i iz računa broj 012/VP1/1 u kojem jasno piše "prodaja" vozila a račun ne sadrži nikakve uvjete, već sadrži upozorenje da se radi o vjerodostojnoj ispravi na temelju koje zbog neplaćanja tuženik može pokrenuti ovrhu i zaračunati zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja koje nastupa 2.12. 2018. slijedom čega tužiteljica nije bila u zakašnjenju sa isplatom. Da tuženik nije osporavao predmetno dugovanje razvidno je i e-mailu direktora tuženika od 10. siječnja 2019. upućenog punomoćnici tužiteljice u kojem navodi kako predmetno dugovanje nikad nije osporavao, već njegovo vraćanje duga ovisi o puno toga, dok je u e-mailu od 3. siječnja 2019. tuženik napisao da ne bježi da je izvršena uplata od 30.000,00 kuna i da je dogovor tekao u smjeru da će se isti iznos vratiti na račun u par rata, a i iz uplate temeljem koje je tuženik tužiteljici uplatio 10.000,00 kuna u opisu je naveo"povrat dijela iznosa po računu " pa se stoga ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika da je tužiteljici vozilo dano isključivo na korištenje u službene svrhe, jer tako nešto nije dokazao.

16. Stoga je osnovano prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljici temeljem odredbe članak 9. i 1111. ZOO vrati utuženi iznos od 2.654,46 EUR (20.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja zahtjeva kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud, što žalitelj žalbenim navodima nije odveo u sumnju.

17. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je donesena pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, pri čemu je prvostupanjski sud vodio račina o uspjehu stranka u postupku, pa je trošak pravilno odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22 i 138/2023- dalje Tarifa).

18. Stoga, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZOO. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

19. Iz iznesenih razloga, nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP.

U Splitu, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac