Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-859/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnik zastupa Antun Žanetić, odvjetnik u Blatu, protiv tuženog ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj: P-966/2018 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj: P-966/2018 od 10. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prestanak svakog daljnjeg uznemiravanja tužitelja TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njegovom vlasništvu na kat. čest. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi jugoistočnog dijela ove nekretnine u [adresa] čija je površina sa istoka omeđena županijskom cestom Korčula- Račišće, sa sjeverne strane betonskim zidom-nogostupom koji se nalazi uz županijsku cestu Korčula-Račišće, sa zapadne strane do granice pomorskog dobra i sa južne strane do mjesta do kojeg se nalazio uklonjeni betonski zid-nogostup duljine 350 cm, te se nalaže tuženiku prestanak prolaza pješke, vozilom, trajlerom, kolicima, prestanak parkiranja vozila kao i zabrana svakog daljnjeg pačanja tuženika u vlasništvo tužitelja na rečenoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.800,00 kn/637,06 eur, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 4.000,00 kn/530,89 eur) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti pod točkom I. izreke, a pod točkom II. izreke u dosuđujućem dijelu i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da ga tuženik prestane uznemiravati u njegovom vlasništvu na katastarskoj čestici [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je detaljno opisano pod točkom I. izreke presude.

7. Nesporno je da je tužitelj suvlasnik navedene nekretnine u 7/36 dijela, kao i to da tuženik stanuje u kući koja je vlasništvo njegove žene, a koja se nalazi odmah preko puta, odnosno da ih dijeli samo županijska cesta Korčula-Račišće.

8. Sporno je da li dio nekretnine na kojem tužitelj traži zaštitu od uznemiravanja svog prava vlasništva spada u pomorsko dobro ili u obuhvat javne ceste čime bi spadao u funkciju javnog dobra, te da li tuženi parkiranjem svojih osobnih automobila i drugih vozila na tom dijelu nekretnine uznemirava pravo vlasništva tužitelja.

9. Između istih stranka i pred istim sudom vodila su se već dva parnična postupka. U postupku pod brojem P- 300/14 tužitelj je bio ŽM ( ovdje tuženik), a tuženi su bili T i TM (ovdje tužitelj), te je odlukom Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-280/15 od 20. travnja 2016. pružena posjedovna zaštita ŽM temeljem utvrđenja da sporni dio nekretnine nije pomorsko dobro i da nije u obuhvatu javne ceste, jer u protivnom isti ne bi mogao zasnovati pravo stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza na tom dijelu nekretnine.

U predmetu broj: P-967/18 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja TM kojim je traženo utvrđenje da ga je tuženik ŽM uznemiravao u prvu vlasništva istog dijela nekretnine postavljanjem vodovodne cijevi i kablova za dovod električne struje ispod površine jugoistočnog dijela sporne nekretnine. Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom jer nije dokazao da su navedene cijevi i kablovi položeni baš na tom mjestu, niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti.

10. Sada, u ovoj pravnoj stvari tuženik ŽM tijekom postupka i u žalbi za taj dio nekretnine tvrdi da isti spada u pojas pomorskog dobra i u županijsku cestu Korčula-Račišće kao površine koje služe za javno dobro.

Po prijedlogu tuženika prvostupanjski sud je rješenjem broj: P-966/2018-11 od 4. svibnja 2021. odredio očevid na licu mjesta na spornoj nekretnini za dan 7. srpnja 2021. u 9 sati uz nazočnost mjerničkog vještaka radi utvrđenja da li se sporni dio nekretnine nalazi u obuhvatu pomorskog dobra, te moguće izrade precizne skice za taj dio nekretnine. Isti je upozoren da će sud odustati od izvođenja tog dokaza ukoliko tuženik ne predujmi trošak izlaska suda i vještaka.

Rješenjem P-966/2018-12 od 15. lipnja 2021. odlučeno je da se odustaje od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, jer tuženik nije uplatio zatraženi predujam.

11. Tuženik u podnesku od 30. lipnja 2021. ( list 24) tvrdi da je teret dokaza na tužitelju koji tvrdi da sporni dio njegove nekretnine ne spada pod pomorsko dobro, a što tuženik navodi i u žalbi.

12. Takve navode tuženika ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer tužitelj nije dužan dokazivati negativne činjenice (da sporni dio nekretnine nije dio pomorskog dobra), već je teret dokaza na tuženiku koji tvrdi da taj dio nekretnine jeste dio pomorskog dobra.

13. Dakle, tuženik je u predmetu broj: P-300/14 uspio s tužbenim zahtjevom upravo temeljem tvrdnje tuženika i utvrđenja suda da sporni dio čestice ne spada pod pomorsko dobro niti pod županijsku cestu, isti je predložio vještačenje na okolnosti utvrđenja da je taj dio čestice pomorsko dobro i odustao od tog prijedloga, pa je prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključio da sporni dio nekretnine ne spada pod pomorsko dobro.

14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je svoj stav da se na priloženim fotografijama nalaze vozila u vlasništvu tuženika obrazložio time da je sam tuženik priznao vlasništvo na istim vozilima, ali da tuženikovo osporavanje istinitosti tih fotografija ne prihvaća, jer je tuženik isto tako izjavio da na vlastitom zemljištu jednostavno nema dovoljno prostora za parkiranje svih vozila, da u ljetnom periodu dio kuće u kojoj stanuje iznajmljuje turistima kojim omogućava parkiranje njihovih automobila na svom zemljištu predviđenom za parking, a isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije predlagao nikakve dokaze za svoju tvrdnju da je na tim fotografijama izvršena fotomontaža.

15. Iz navedenih razloga drugostupanjski sud je pravilno primijenio članak 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 137/99., 22/00. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP) prema kojem svaki suvlasnik smije izvršavati u pogledu cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa njihova prava i članak 167. istog Zakona temeljem kojeg vlasnik može podići tužbu radi zaštite od uznemiravanja protiv svakog onog koji uznemiruje njegovo pravo na bilo koji način, osim oduzimanjem stvari.

16. Ocjena je i ovog suda da je tužitelj tijekom postupka dokazao da su ispunjeni svi uvjeti za zaštitu od uznemiravanja njegova prava vlasništva na spornom dijelu njegove nekretnine u smislu članka 167. ZVDSP, odnosno da je dokazao svoje pravo vlasništva na toj nekretnini kao i to da je uznemiravanje učinjeno upravo od strane tuženika.

17. Odluka o parničnom trošku je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi za rad troškova odvjetnika pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

18. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak