Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2852/2024-4

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zabok, Matije Gupca 5, Zabok, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice ŠC i ĆC, diplomirane pravnice, radi uklanjanja odnosno izmještanja postojeće trafostanice i vodova, naknade štete odnosno isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 252/2024.-95. od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-252/2024.-95. od 23. kolovoza 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku izmjestiti/ukloniti trafostanicu s nekretnine tužiteljice upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica] te izmjestiti/ukloniti vodove elektrodistribucijskog sustava s nekretnine tužiteljice upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkčbr. [katastarska čestica], u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 16.975,00 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 381,47 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 381,47 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplaćivati tužiteljici naknadu za korištenje nekretnine za svaku kalendarsku godinu sve do uklanjanja trafostanice i vodova elektrodistribucijskog sustava s nekretnine tužiteljice u iznosu 381,47 EUR godišnje, koja naknada dospijeva 31. prosinca tekuće godine za tu kalendarsku godinu, sa zateznom kamatom od 1. siječnja iduće godine do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, a počevši od naknade za 2023. koja dospijeva 31. prosinca 2023.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku držanje stupne trafostanice i vodova elektrodistribucijskog sustava koji se nalaze na nekretnini tužiteljice upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], izmijeniti na način propisan odredbama Urbanističkog plana uređenja 7/1 (Službeni glasnik Krapinsko zagorske županije, broj: 13/2021.) i to tako da stupnu trafostanicu koja se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] premjesti na česticu 315/11 i zamijeni zidanom trafostanicom, zračni vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] ukine i izvede podzemni vod, a vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] u potpunosti izmjesti, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 16.975,00 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplaćivati tužiteljici naknadu za korištenje nekretnine za svaku kalendarsku godinu u iznosu 381,47 EUR godišnje, koja naknada dospijeva 31. prosinca tekuće godine za tu kalendarsku godinu, sa zateznom kamatom od 1. siječnja iduće godine do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, a počevši od naknade za 2023. koja dospijeva 31. prosinca 2023.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 381,28 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tuženika za naknadom troška parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu.“

2. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Tužiteljica je zatražila trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Zatražio je trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice, kao vlasnice nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se naloži tuženiku izmjestiti, odnosno ukloniti trafostanicu te vodove elektrodistribucijskog sustava sa predmetnih nekretnina te joj isplatiti iznos od 16.975,00 eura sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2020. do isplate na ime umanjenja vrijednosti nekretnina kao i naknadu za korištenje nekretnina u iznosu od 381,47 eura godišnje do uklanjanja predmetnih elektroenergetskih objekata. Predmet postupka je i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku držanje stupne trafostanice i vodova elektrodistribucijskog sustava na nekretnini tužiteljice, izmijeniti na način propisan odredbama Urbanističkog plana uređenja 7/1 tako da stupnu trafostanicu sa zkčbr. [katastarska čestica] premjesti na česticu 315/11 i zamijeni zidanom trafostanicom, zračni vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] ukine i izvede podzemni vod, a vod elektrodistribucijskog sustava koji se nalazi na zkčbr. [katastarska čestica] u potpunosti izmjesti.

6. U dosadašnjem tijeku postupka, rješenjem ovoga drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1931/2023-2 od 15. svibnja 2024. po žalbi tuženika ukinuta je presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 279/2021.-77 od 6. srpnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II., IV., V., VI. i VII. izreke zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i predmet vraćen u tome dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja je postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja te na temelju rezultata dokaznog postupka zaključio da tužbeni zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

8. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni one na koje se poziva žaliteljica.

9. Nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kako smatra tužiteljica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir sljedeća utvrđenja:

- da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan u smislu odredbi članka 29. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 68/01), članka 3. toč. 71. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 111/2021), priloženog izvatka iz sudskog registra prema kojem je predmet poslovanja tuženika, između ostalog, održavanje elektroenergetskih objekata i postrojenja te rješenja Sekretarijata za poslove uprave Općine Zabok o odobrenju građenja od 12. prosinca 1973. izdano tadašnjoj Elektri Zabok;

- da je prema rješenju o odobrenju za građenje od 12. prosinca 1973., tadašnji Sekretarijat za poslove uprave Općine Zabok na temelju članka 23. Osnovnog zakona o izgradnji investicijskih objekata („Službeni list SFRJ“, br. 20/67) i članka 9. Zakona o izgradnji investicionih objekata i objekata građana i građanskih pravnih osoba („Narodne novine“, br. 9/69) u upravnom predmetu za odobrenje za građenje, odobrio Elektri Zabok izgradnju 10 KV dalekovoda Veliko Trgovišće – Žeinci i tipske čelično-rešetkaste transformatorske stanice 10/0,4 kV 250 KVA proizvodnje Dalekovod Zagreb, prema priloženoj investiciono-tehničkoj dokumentaciji; da je navedeno kako je Elektra Zabok dužna u smislu članka 54. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" 2/1972) naknaditi štetu vlasnicima zemljišta i objekata nastalu uslijed izgradnje objekata iz st. 1. tog rješenja; da je zahtjevu priložen, između ostalog, dokaz o vlasništvu zemljišta i suglasnost vlasnika zemljišta;

- da je prema suglasnosti od **.**.1973., DC (sin JC) iz [adresa], neopozivo dozvolio na svom zemljištu izgradnju elektroenergetskih objekata, odnosno dijelova takvih objekata i to trafostanice, dalekovoda, mreže, zračnog prolaza, ukopa stupa i sl. prema projektu 46/73 od 16. srpnja 1973., time da "naknada za izgradnju elektroenergetskih objekata prema projektu jest sljedeća: izvesti trofazni priključak samonos. kabelom i ugraditi 2.tar.stog brojila, prilikom predaje čkbr. [katastarska čestica] Elektra će dozvoliti izgradnju objekata u skladu s važećim tehničkim propisima (udaljenost od zgrade 3 m)";

- da su u zemljišnim knjigama u prosincu 1973. kao suvlasnici na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bili upisani JC iz [adresa] u ½ dijela i SC iz [adresa] u ½ dijela;

- da se prema nalazu i mišljenju geodetskog vještaka GEOTOPO d.o.o. trafostanica kao i stupovi C, D i E nalaze na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kao vlasništvo tužiteljice te u posjedovni list br. 1190 na AC i tužiteljicu; stup A nalazi se uz samu granicu čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a stup B nalazi se na čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; predmetna čkbr. [katastarska čestica] upisana je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i posjedovni list br. 1190, k. o. [katastarska općina];

- da su u vrijeme gradnje predmetne trafostanice i dalekovoda 1974. i u vrijeme pribavljanja suglasnosti i izdavanja rješenja o odobrenju za građenje 1973., bila u primjeni pravna pravila bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ-a) prema kojima se stvarno pravo služnosti na nekretninama stjecalo upisom u javne knjige po paragrafu 481., a od stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., dalje: ZOVO), 1. rujna 1980., upis u zemljišne knjige nije bio isključiv način stjecanja prava stvarne služnosti pravnim poslom, već je to moglo biti i predajom u posjed služnosti što znači da je 1973. i 1974. za stjecanje prava stvarne služnosti na nekretninama i po pravnim pravilima OGZ-a bilo potrebno tužiteljevom predniku postojanje pravnog osnova (titulus) i način stjecanja (modus);

- da je tuženik pravo stvarne služnosti faktično ostvarivao od 1974. do danas, dakle više od 40 godina, čemu se prednici tužitelja nisu protivili, iako im je izgradnja i izgrađenost elektroenergetskih objekata bila svakodnevno vidljiva pa da je osnovom pravnih pravila paragrafa 1470. OGZ-a tuženik stekao pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini;

- da je rok dosjelosti prava stvarne služnosti tekao i u vrijeme važenja ZOVO-a, a prema članku 54. st. 1. ZOVO, stvarna služnost stječe se dosjelošću ako je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio;

- da stvarna služnost od strane tuženika nije bila vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika, silom, prijevarom odnosno da nije ustupljena do opoziva slijedom čega je tuženik i temeljem odredbe članka 54. ZOVO-a stekao pravo stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini;

- da je u vrijeme kad je protekao rok dosjelosti prava stvarne služnosti od 30 godina po OGZ-u, već bio na snazi i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22

– dalje u tekstu: ZVDSP), koji u članku 229. st. 1. regulira dosjelost prava stvarne služnosti na način da ju posjednik izvršava pošteno za vrijeme od 20 godina, a vlasnik se tome nije protivio;

- da se tuženikov posjed temelji na suglasnosti za izgradnju predmetnih elektroenergetskih uređaja koju, međutim, nije izdao vlasnik ni suvlasnik predmetnih nekretnina prema podacima u zemljišnoj knjizi, a temeljem takve suglasnosti donijeto je upravno rješenje o odobrenju za građenje;

- da iako tadašnji suvlasnik predmetne nekretnine JC nije dao suglasnost za građenje i nije sudjelovao u tom upravnom postupku, nije mu moglo ostati nepoznato da se na njegovoj nekretnini gradi trafostanica i dalekovod, a nije dokazano da bi se isti tome protivio niti da bi pokretao odgovarajući postupak radi zaustavljanja tih radova ili uklanjanja tih elektroenergetskih uređaja, dok da je ZOVO u članku 54. st. 2. kao i ZVDSP u članku 229. st. 2. predviđao i suglasnost posjednika, a ne samo vlasnika;

- da je posjednik predmetne nekretnine očito već tada bio sin JC, DC, koji ga je i naslijedio 1975. i koji se nije protivio izgradnji elektroenergetskih uređaja iz 1974., za koju je prethodno i dao suglasnost zbog čega se ne radi ni o zlouporabi povjerenja posjednika poslužnog dobra, a ni o nepoštenom posjedu prava stvarne služnosti;

- da je tuženikov posjed prava stvarne služnosti bio i pošten jer osnovom izdanog upravnog rješenja o odobrenju za građenje i samom izgradnjom elektroenergetskih uređaja, koja je bila vidljiva svima, a čemu se nitko tada nije protivio, nije znao ni mogao znati da mu to pravo stvarne služnosti ne bi pripadalo;

- da činjenica da je suglasnost za gradnju predmetnih elektroenergetskih uređaja dao član obitelji vlasnika (suvlasnika), a ne i sam upisan vlasnik (suvlasnik), sama za sebe ne čini posjed prava stvarne služnosti tuženika nezakonitim ni nepoštenim;

- da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla osnovom ugovora o darovanju od svoje majke od 9. siječnja 2013., a njena majka je iste naslijedila od svoga oca DC, a on od svog oca JC (prema tvrdnji tužiteljice 1975.);

- da tužiteljici nije moglo ostati nepoznato da se na predmetnoj nekretnini nalazi transformatorska stanica i pripadajući dalekovod, jer je i njezinom predniku DC to bilo poznato jer se sa gradnjom i usuglasio;

- da nije proveden postupak eksproprijacije odnosno izvlaštenja niti je dokazano da bi bilo kojem pravnom predniku tužiteljice bila isplaćena novčana naknada, ali da nije dokazano da bi se JC ili DC protivili upravnom rješenju o odobrenju za građenje, niti su u vrijeme izgradnje objekata pokrenuli postupak poništenja upravnog rješenja bilo redovnim ili izvanrednim pravnim lijekovima odnosno kakav postupak uklanjanja izgrađenih objekata.

11. Slijedom gornjih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako se na nekretnini tužiteljice nalaze sporni elektroenergetski uređaji, izgrađeni 1974. pa da je tuženik tada započeo izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti koje je izvršavano neprekidno više od 20 pa i više od 30 godina. Tužiteljica da je predmetnu nekretninu stekla u vrijeme kad su ovi uređaji već bili izgrađeni te je stekla vlasništvo nekretnina sa svim ograničenjima (konkretno stečenim pravom stvarne služnosti tuženika na dijelu nekretnina) koje su imali i raniji vlasnici bez obzira što isto nije upisano u zemljišne knjige.

12. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje kako je predmetna trafostanica sagrađena u skladu sa tada važećim zakonskim propisom jer je za istu izdano pravomoćno rješenje o odobrenju za građenje i to na temelju Osnovnog zakona o izgradnji investicijskih objekata i Zakona o izgradnji investicionih objekata i objekata građana i građanskih pravnih osoba. Osim toga, da prednici tužiteljice tijekom vremena nisu tražili naknadu štete iz članka 63. Zakona o elektroprivredi („Narodne novine“, broj 52/74, u daljnjem tekstu: ZE), dok je u dokumentu suglasnosti ugovorena naknada na drugi način – izvedbom trofaznog priključka kabelom i ugradnjom brojila prilikom predaje čkbr. [katastarska čestica] uz odobrenje izgradnje objekata u skladu s važećim tehničkim propisima (udaljenost od zgrade 3 m).

13. Stoga prema stavu suda prvog stupnja tužiteljica nema pravo potraživati naknadu štete jer je za naknadu štete nastupila zastara, s obzirom da je trafostanica izgrađena 1974., a tužba podnesena 2021. pa je protekao opći zastarni rok od 10 godina, kao i objektivni rok od 10 godina od kad je šteta nastala, predviđen Zakonom o zastari potraživanja („Službeni list“, broj 40/53 i 57/54). Osim toga, da je protekao i zakonski rok od 5 godina (a i 3 godine) po članku 225., 226. i 230. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), odnosno po članku 371., 372. i 376. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01).

14. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje da je izgradnja elektroenergetskih uređaja od općeg interesa, a nije dokazano da predmetni uređaji i dalekovod ne bi bili izgrađeni u skladu s pravomoćnim rješenjem upravnog tijela o odobrenju za građenje. U vrijeme postavljanja ovih uređaja, da su ograničenja prava vlasništva u općem interesu bila propisana pravnim pravilima OGZ-a (paragrafima 362.-365.), i tada važećim Zakonom o elektroprivredi (članak 69.).

15. Sud prvog stupnja se poziva na članak 26. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 21/90, 47/90, 61/91, 26/93, 78/94, 105/99, 51/01) kojim je bilo propisano da je izgradnja i održavanje elektroprivrednih objekata od općeg interesa, a koji Zakon je prestao važiti donošenjem Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 68/01), kada je stupio na snagu i Zakon o energiji ("Narodne novine" broj 68/01 i 177/04) koji je u članku 4. propisivao da je izgradnja energetskih objekata te njihovo održavanje i korištenje djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a člankom 20. st. 2. da je djelatnost proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije javna usluga.

16. Sud prvog stupnja zaključuje da kada bi se zahtjev za naknadom štete razmatrao u okviru članka 165. st. 1. ZVDSP-a koju osnovu tužiteljica naknadno ističe, da ova odredba podrazumijeva pravo na naknadu štete od nepoštenog posjednika, dok tuženik nije bio nepošteni posjednik prava stvarne služnosti.

17. Gornja činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Prvostupanjski sud je ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan i provedeni dokaz, kao i sve dokaze zajedno pa prema stavu ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 7., 8. i 219. ZPP-a, kako ukazuje žaliteljica. Sud ne čini takvu povredu ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što smatra žaliteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to ona čini jer je pravo ocjene dokaza pridržano za sud.

19. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

20. U postupku je pravilno utvrđeno da se predmetni elektroenergetski objekti na nekretninama tužiteljice nalaze zakonito pa nije osnovano traženje tužiteljice da ih tuženik izmjesti odnosno ukloni, kao ni traženje naknade zbog umanjenja vrijednosti nekretnine i okrnjenosti nekretnine, kao i naknade za služnost vodova i korištenje nekretnine za vrijeme dok tuženik ne ukloni predmetne elektroenergetske objekte.

21. Naime, prema odredbi članka 30. stavak 1. ZVDSP, pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Prema članku 32. stavak 1. ZVDSP-a vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju ovoga ili posebnih zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.

22. U vrijeme postavljanja elektroenergetskih uređaja na nekretnini prednika tužiteljice, ograničenja prava vlasništva u općem interesu bila su propisana pravnim pravilima OGZ-a i to paragrafima 362.-365., a potom je Zakonom o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 21/90, 47/90, 61/91, 26/93, 78/94, 105/99, 51/01) bilo propisano da je izgradnja i održavanje elektroprivrednih objekata od općeg interesa. Nadalje, Zakon o energiji ("Narodne novine" broj 68/01 i 177/04) u članku 4. propisivao je da je izgradnja energetskih objekata te njihovo održavanje i korištenje djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, a odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o energiji ("Narodne novine" broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) je propisano da su lokacije za izgradnju energetskih objekata koje su istražene i upisane u državnim prostornim planovima od interesa za Republiku Hrvatsku, a u stavku 2. istog članka Zakona da su izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

23. Za dodati je kako je u članku 60. stavak 2. Zakona o elektroprivredi („Narodne novine 52/74) bilo propisano da su vlasnici i korisnici nekretnina dužni omogućiti elektroprivrednoj organizaciji izgradnju i održavanje vodova visokog i niskog napona (zračni i kabelski sa stupnim trafostanicama i pripadajućim postrojenjima i uređajima), ako se utvrdi da je izgradnja i održavanje tih vodova na određenim nekretninama od općeg interesa, time da prema stavku 3. istog članka opći interes utvrđuje općinska skupština, dok prema stavku 6. istog članka ako nadležni organ utvrdi da je izgradnja vodova na određenim nekretninama od općeg interesa, neće se provoditi postupak za eksproprijaciju.

24. U konkretnom slučaju, trafostanica i pripadajući dalekovod, izgrađeni su 1974. temeljem pravomoćnog rješenja o odobrenju za građenje izdanog od Općine Zabok, Sekretarijata za poslove uprave, u funkciji distribucije i opskrbe električnom energijom kupaca u Općini Veliko Trgovišće te predstavljaju energetski objekt i elektroenergetsku mrežu od interesa za Republiku Hrvatsku.

25. U postupku je utvrđeno da prednici tužiteljice nisu osporili predmetno rješenje o odobrenju za građenje, u vrijeme građenja se nisu protivili izgradnji niti su pokrenuli postupak poništenja upravnog rješenja i uklanjanje izgrađenih objekata pa nije bilo potrebno provoditi postupak eksproprijacije prema tadašnjem Zakonu o eksproprijaciji ("Narodne novine", br. 53/71 i 52/73).

26. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je postupak za odobrenje građenja proveden zakonito neovisno o tome što je suglasnost dao sin vlasnika predmetne nekretnine, koji je ujedno njen posjednik. Dakle, predmetni objekt izgrađen je na osnovi i u skladu s građevinskom dozvolom odnosno na temelju pravomoćnog rješenja upravnog tijela o odobrenju za građenje, a tužiteljica je stekla nekretnine sa svim ograničenjima koja su imali i raniji vlasnici.

27. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja zaključio o stjecanju stvarne služnosti dosjelošću u smislu gore citiranih propisa jer je tuženik ostvarivao pravo služnosti na nekretnini pravnih prednika tužiteljice počevši od 1974. i od tada bio u mirnom i nesmetanom posjedu dijela predmetnih nekretnina neprekidno više od 20 odnosno 30 godina pa je u tome smislu pravilno sud prvog stupnja zaključio i o zastari potraživanja isplate novčane naknade.

28. Žalbeni navodi tužiteljice kojima ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka su bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Tužiteljica u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticala tijekom postupka, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu neosnovanosti tužbenih zahtjeva.

29. Protivno žalbenim navodima, u postupku nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja (sredstava) koje obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Tužiteljica je kao i tuženik, imala jednaku mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza pa neutemeljeno tvrdi da je sud prvog stupnja postupao in favorem tuženika i time povrijedio pravo tužiteljice na pošteno suđenje.

30. Pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan i kumulativni tužbeni zahtjev iz istih obrazloženih razloga kao i prvopostavljeni tužbeni zahtjev jer je u postupku utvrđeno da je tuženik zakonito stekao pravo služnosti na predmetnoj nekretnini radi postavljanja i održavanja elektroenergetskih uređaja – trafostanice. S obzirom na to da služnost obuhvaća pravo držanja i korištenja zemljišta za potrebe elektroenergetske infrastrukture, tuženik ima pravo držati trafostanicu na toj lokaciji neovisno o kasnijim izmjenama urbanističkog plana uređenja, dok u postupku nije dokazano postojanje okolnosti koje bi opravdavale nalaganje izmjene načina držanja uređaja.

31. Odluka suda prvog stupnja o trošku postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

32. Kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ni one na koje upućuje žaliteljica, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

33. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspjela sa svojom žalbom. Tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima odredbe iz članka 155. ZPP-a, jer nije bio nužan.

U Splitu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte