Poslovni broj: Gž -1022/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Butkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice CV s prebivalištem u [adresa] boravištem u [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđivanja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2357/2020-38 od 8. studenog 2023., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2357/2020-38 od 8. studenog 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije valjana oporuka pok. EV, sastavljena 24. srpnja 2019. i proglašena na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 18. lipnja 2019. u postupku R2-424/2019 (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.147,12 eura/31.246,47 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.

- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22.i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

2.3. Žalba tuženice je osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem valjanosti vlastoručne oporuke ostaviteljice EV sastavljene 24. srpnja 2019. zbog ostaviteljičine nesposobnosti za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke.

4. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazilo bi sljedeće:

- da je ostaviteljica, pok. EV preminula **.**.2019., u 82. godini života,

- da je vlastoručna oporuka pok. EV sastavljena 24. srpnja 2018. bila pohranjena kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Pi-804/18 i evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, te da je proglašena u postupku poslovni broj: R2-424/19, 18. lipnja 2019.,

-da je u ostavinskom postupku iza pok. EV utvrđeno da je ostaviteljica bila u jednom braku sa ŠV, koji brak je prestao smrću supruga 2001., a u kojem braku je rođeno jedno dijete, ovdje tužiteljica MV, te je utvrđeno da ostavinsku imovinu ostaviteljice sačinjava stan u [adresa] u cijelosti, grobno mjesto na groblju Markovo polje, te ulozi na dva računa u Addiko bank d.d. i tražbine prema HZMO-u i HZZO-u,

- da iz izvatka iz Knjige položenih ugovora za stan u vlasništvu ostaviteljice EV i iz prijedloga za ovrhu proizlazi da je ista nekretnina opterećena založnim pravom u korist Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u iznosu od 35.380,00 eura, a temeljem ugovora o kreditu koji je s bankom kao korisnica kredita zaključila SV, uz sudjelovanje KV, TV, PV i EV kako sudužnika i/ili založnih dužnika, te da je 6. lipnja 2017. u knjizi položenih ugovora zabilježena ovrha u predmetu posl. br. Ovr-4029/17 koja se vodi na predmetnoj nekretnini,

-da je rješenjem i djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-3747/2019- 4 od 25. veljače 2020. iza pok. EV tužiteljica upućena na pokretanje parnice protiv tuženice radi osporavanja vlastoručne oporuke ostaviteljice EV od 24. srpnja 2018. kojom je ostaviteljica polovicu stana u [adresa] ostavila svojoj sestri – tuženici CV, za koju u oporuci navodi da joj je posljednjih 18 godina bila velika pomoć u svemu, te da su u tom stanu živjele zajedno,

- da iz zdravstvenog kartona ostaviteljice EV proizlazi da joj je 8. ožujka 2017. zabilježena dijagnoza Dementia in morbo Alzheimer (F00), te da je zbog te bolesti - DG: F00 bila hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Vrapče od 14. ožujka 2018. do 22. svibnja 2018., te da se otpusnom pismu navodi da je unuk ostaviteljice ZV informiran o radnjama za postupak procjene poslovne sposobnosti i imenovanja skrbnika, kao i da je ostaviteljica jednom prilikom tražila da joj se za skrbnika postavi unuk ZV, a drugi put da joj skrbnik bude sestra CV

- da iz dopisa Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Donji Grad od 24. veljače 2021.proizlazi da ostaviteljica nije bila korisnica tog Centra, niti je pokretan bilo kakav postupak, pa tako niti postupak lišenja poslovne sposobnosti,

- da iz medicinsko-psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću od 17. siječnja 2022. proizlazi da ostaviteljica u vrijeme sastavljanja oporuke 24. srpnja 2018. nije bila sposobna za rasuđivanje, u sklopu kliničke slike definirane Demencije u Alzheimerovoj bolesti,

- da tužiteljica nije imala primjedbi na provedeno medicinsko psihijatrijsko vještačenja, dok je tuženica istome prigovorila u bitnome navodeći da nije suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka jer da sama činjenica djelovanja i to početne faze Alzheimerove bolesti ne znači samim time i isključenje oporučne sposobnosti, da se u pravnoj teoriji, a i sudskoj praksi, razlikuje poslovna sposobnost i oporučna sposobnost, pa čak i ako osoba nije bila sposobna za rasuđivanje (poslovno nesposobna), da to ne znači da nije bila i oporučno sposobna, te da je takvo shvaćanje potvrđeno i odlukama Vrhovnog suda RH,

- da je sudski vještak psihijatar u očitovanju na prigovore tuženice ostao pri svom nalazu i mišljenju od 17. siječnja 2022.,

- da je tuženica predlagala novo vještačenje koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio,

- da iz iskaza svjedoka GV, ZV i ĐV u bitnom proizlazi da je ostaviteljica znala odlutati od kuće, kao i da je povremeno bila dezorijentirana,

- da svjedoci OV i LV ostaviteljicu opisuju kao psihički i fizički potpuno zdravu osobu koja je sve do smrti, pa tako i tijekom srpnja 2018., kada je sastavljena pobijana oporuka bila potpuno svjesna i prisebna,

- da iz iskaza svjedokinje DV, liječnice obiteljske medicine i izabrane liječnice ostaviteljice proizlazi da se s ostaviteljicom zadnji put vidjela 31. prosinca 2018., a da je nakon toga još u nekoliko navrata telefonskim putem naručivala lijekove, da je od 2013. do smrti bila depresivna, te da je imala problema sa zaboravljanjem stvari, ali da su uvijek uredno razgovarale, da je uvijek bila svjesna tko je ona, gdje se nalazi, da je imala pojam o prostoru i vremenu i da je bila svjesna svog zaboravljanja za koje je govorila da joj predstavlja problem u organizaciji svakodnevnih obaveza. Nadalje iz iskaza ove svjedokinje proizlazi i kako je posljednje tri godine života ostaviteljica uvijek dolazila u pratnji svoje sestre, tuženice CV koja je prema ostaviteljici bila pažljiva i brižna, te da je bilo očito da se radilo o toplom i bliskom sestrinskom odnosu.

4.1. Prvostupanjski sud je iskazima saslušanih svjedoka GV, ZV i ĐV u cijelosti poklonio vjeru smatrajući da su njihovi iskazi u cijelosti u skladu s provedenim medicinskim vještačenjem, dok nije poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka OV i LV jer da ovi svjedoci pokojnu EV opisuju kao psihički i fizički potpuno zdravu osobu koja je sve do smrti bila potpuno svjesna i prisebna, i koji dio njihovih iskaza da je potpuno suprotan sadržaju otpusnog pisma i provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu. Isto tako prvostupanjski sud nije poklonio vjeru ni iskazu tuženice u dijelu u kojem je navela da se zdravstveno stanje pokojne EV poboljšalo nakon njezinog povratka iz Njemačke, u srpnju 2018. jer da je takav njezin iskaz potpuno suprotan provedenom medicinskom vještačenju u ovom predmetu.

5. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan jer da je dokazala da oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za ništavost oporuke propisane odredbom članka 26. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/0.3, 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. u daljnjem tekstu: ZN).

6. Međutim, odlučna činjenična utvrđenja kako ih je utvrdio prvostupanjski sud za sada se ne mogu prihvatiti iz razloga što ih je tuženica žalbenim navodima dovela u sumnju.

7. Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića, spec. psihijatra, te je utvrdio da sada pok. EV u trenutku sastavljanja i potpisivanja sporne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, zbog čega je temeljem odredbe članka 26. stavka 2. ZN-a utvrdio da ta oporuka nije pravno valjana. Pri tome je prvostupanjski sud zanemario iskaz DV, liječnice obiteljske medicine i izabrane liječnice ostaviteljice u dijelu u kojem ona iskazuje o mentalnom stanju ostaviteljice u vrijeme sastavljanja sporne oporuke.

7.1. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane, sud odlučuje prema svom uvjerenju, ali ne samo na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, nego i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP-a. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da je medicinski vještak dr. Gordan Makarić, spec. psihijatar svoj nalaz dao temeljeći ga na odabranoj medicinskoj dokumentaciji pok. EV, pri čemu nije uopće akceptirao iskaz saslušane svjedokinje dr. DV koja je imala neposredan uvid u zdravstveno stanje ostaviteljice prije, u vrijeme i nakon sastavljanja predmetne oporuke, a koju činjenicu ovaj vještak nije uzeo u obzir kod procjene sposobnosti za rasuđivanje pok. ostaviteljice i koji iskaz je trebalo dovesti u korelaciju s njegovim nalazom i mišljenjem, a sve ovo pogotovo zbog činjenice da ostaviteljica više nije živa i da je nije moguće ponovo vještačiti, zbog čega je pri ocjeni njezine ubrojivosti trebalo uzeti u obzir svaki raspoloživi dokaz njezinog zdravstvenog stanja.

8. Stoga osnovano ističe u žalbi tuženica da je pri ocjeni sposobnosti za rasuđivanje ostaviteljice u trenutku sastavljanja oporuke trebalo uzeti u obzir sve poznate okolnosti, koje uključuju svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju kao i iskaze svjedoka ukoliko nisu proturječni medicinskoj dokumentaciji u spisu, a što je sve propustio utvrditi prvostupanjski sud.

8.1. Pritom se napominje, a da bi se utvrdilo da je oporučiteljica nesposobna za rasuđivanje u trenutku sastava oporuke, potrebno tu nesposobnost utvrditi upravo u vrijeme kada je sastavljala svoju oporuku i to sa vrlo visokim stupnjem sigurnosti, a nakon ovako provedenog dokaznog postupka, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, nije bilo moguće zaključiti je li baš u vrijeme sastavljanja sporne oporuke zbog posljedica svoje bolesti ostaviteljica bila nesposobna za rasuđivanje, jer iz iskaza dr. DV, koja nije zainteresirana za ishod postupka (nije u srodstvu s predmetnim strankama, a niti je s njima u zavadi) proizlazi da je točno da je ostaviteljica imala problema sa zaboravljanjem, ali da je u svakom kontaktu s njom, do 31. prosinca 2018., a što znači i u vremenu nakon sastavljanja sporne oporuke, iako joj je bila dijagnosticirana Alzheimerova bolest, bila potpuno svjesna svoje okoline i svjesna svoje zaboravljivosti, zbog čega po mišljenju ovog suda za sada nema jasnih i nedvojbenih pokazatelja koji bi ukazivali na vrlo visoki stupanj sigurnosti da pok. JV u trenutku sastavljanja sporne oporuke u srpnju 2018. godine nije bila sposobna za rasuđivanje, kako je to zaključio prvostupanjski sud, temeljeći takav svoj zaključak samo na nalazu i mišljenju dr. Gordana Makarića, koji ostaviteljicu nikada nije vidio i koji je svoj nalaz i mišljenje dao samo na temelju medicinske dokumentacije u spisu, pri čemu je taj nalaz u suprotnosti s iskazom dr. DV koja je ostaviteljicu kao njezina obiteljska liječnica liječila sve do smrti ostaviteljice u svibnju 2019.

9. Zbog toga ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, za sada, na temelju izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o postojanju činjenice nesposobnosti za rasuđivanje ostaviteljice pok. JV, koji pogrešni zaključak je doveo i do pogrešne primjene materijalnog prava kada je u smislu odredbe članka 26. stavka 3. ZN-a utvrdio pravnu nevaljanost sporne oporuke zbog nesposobnosti za rasuđivanje oporučiteljice, jer postoji nesuglasnost u odlučnim činjenicama između nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Gordana Makarića i iskaza svjedokinje dr. DV, koja nesuglasnost uopće nije ocijenjena, što predstavlja nedostatak u pobijanoj presudi koji se ne može ispitati.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tuženice i ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, ukinuti i odluku o troškovima postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o uputama iz ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, pa će ovisno o tim utvrđenjima, pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o troškovima postupka .

Split, 2. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić