REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3137/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROJEKT BRICK M8 d.o.o., OIB 28421811916, Ulica grada Mainza 15, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB 02138784111 (za podružnicu BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Mljekarski trg 3, Rijeka), kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 212.356,49 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022-18 od 7. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022-18 od 7. lipnja 2023. u točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 212.356,49 eura te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatom po garanciji broj 58010115/2022 od 28. siječnja 2022. Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tuženik tvrdi da predmetna garancija ne proizvodi pravne učinke stoga što je za tuženika nisu potpisale osobe ovlaštene za njegovo zastupanje kao i da je tužitelj propustio primijeniti potrebnu mjeru dužne pažnje jer nije provjerio identitet i funkciju potpisnika na predmetnoj garanciji. Nakon provedenog postupka je sud utvrdio da je predmetna garancija ispisana na tuženikovom poslovnim papiru na kojem je sadržan tuženikov memorandum, podaci upisani u sudski registar za predmetnu tuženikovu inozemnu podružnicu, uključujući i imena osoba ovlaštenih zastupati tuženika u poslovanju te podružnice JR i VR. Nadalje, otisnut je pečat tuženikove predmetne podružnice ta dva različita potpisa, a njih dvojica su i skupno zastupali društvo u to vrijeme prema stanju upisa u sudskom registru, stoga je usvojen zahtjev.
3. Protiv ove presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev je tuženik izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući kako pravilo o ponudi nije primjenjivo na bankarske garancije, tuženik nije odgovoran za štetu, obrazloženje presude je proturječno, presuda ne uzima u obzir iskaze svjedoka te zanemaruje argumentaciju tuženika pa predlaže da ovaj sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu i odbije tuženikov zahtjev i obveze tužitelja na plaćanje parničnog troška.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je među strankama sporno da li bankarska garancija proizvodi pravne učinke jer ju za tuženika nisu potpisale osobe ovlaštene za njegovo zastupanje kao i da je tužitelj propustio primijeniti potrebnu mjeru dužne pažnje jer nije provjerio identitet i funkciju potpisnika na predmetnoj garanciji.
10. Sud prvog stupnja je utvrdio da je predmetna garancija bezuvjetna a za naplatu po garanciji je bitno da pravovremeno bude podnesen zahtjev za isplatu u kojoj je istaknuto da nalogodavac obvezu iz ugovora o pozajmici nije izvršio. Predmetna je garancija ispisana na tuženikovom poslovnom papiru na kojem je sadržan tuženikov memorandum, podaci upisani u sudski registar za predmetnu tuženikovu inozemnu podružnicu, uključujući i imena osoba ovlaštenih zastupati tuženika u poslovanju te podružnice JR i VR. Nadalje, otisnut je pečat tuženikove predmetne podružnice ta dva različita potpisa. Prema stanju upisa u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci u vrijeme izdavanja predmetne garancije osobe ovlaštene zastupati tuženika (kao inozemnog osnivača) u poslovanju njegove predmetne podružnice u Hrvatskoj su bile ŠR i JR i to skupno. Nije bilo sporno da je tužitelj zatražio pravovremeno isplatu po garanciji navodeći da obveza predmetnog ugovora o zajmu o dospijeću nije izvršena.
11. Iz izjave JR, jednog od zastupnika tuženika je utvrđeno u tijeku postupka da je on sam napisao garancije i potpisao, stavljajući na njih oba potpisa i da ih je on dostavio korisnicima s time da je garanciju izdao korisnicima u poslovnim prostorijama tuženika i to za vrijeme trajanja tuženikovog radnog vremena. Na isti način su garancije izdavane u razdoblju od 2015. do 2022. godine, no, tek u veljači 2022. da se dogodilo da je tuženik pozvan na plaćanje po nekoj od na ovaj način izdanih garancija.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetna bankarska garancija sadrži sve sastojke koje, sukladno odredbi čl. 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO), treba sadržavati, a uz to sadrži i dva potpisa od kojih je sigurno jedan potpis zakonskog zastupnika tuženika te je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije znao niti morao znati da je jedan od zakonskih zastupnika krivotvorio potpis na bankarskoj garanciji odnosno cijelu garanciju. Naime, sam dokument je predan u poslovnim prostorima tuženika, izdan je na uobičajen način i na poslovnom papiru tuženika sa pečatom tuženika i sve je izvršeno na način na koji se uobičajeno može očekivati da se izdaju bankarske garancije. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelj nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost potpisa sadržanih na predanoj mu ispravi niti je znao odnosno morao znati da o izdavanju predmetne garancije druge osobe ovlaštene zastupati tuženika nemaju saznanja.
13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da imajući u vidu da propust osoba ovlaštenih zastupati društvo navesti prilikom potpisivanja uz tvrtku društva i svoje svojstvo (čl. 241. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19. i 34/22.) na utječe na valjanost danog očitovanja, tužitelj zbog izostanka takvog navođenja nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost predane mu isprave. Osim toga, sve da su takvi podaci i bili navedeni na predmetnoj ispravi ovo ne bi bilo od utjecaja na tužiteljevu (ne)mogućnost znati da je jedan od potpisa krivotvoren.
14. Neosnovano žalitelj ističe da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir izjave svjedoka u ovoj pravnoj stvari, jer niti jedna izjava svjedoka nije protivna sa utvrđenjem odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Uostalom bilo bi vrlo životno nelogično da se očekuje da svaki klijent banke provjerava da li su potpisi direktora banaka vjerodostojni kada preuzima neki potpisani dokumenta u prostorijama te banke i to dokument koji je sastavljen na uobičajeni način (dakle, dokument koji je napisan na poslovnom papiru, ima uobičajeni sadržaj te ima pečat društva). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je izdavanje bankarske garancije uobičajeni bankarski posao, kojim se tuženik redovno bavi pa stoga sama činjenica da se bankarska garancija izdaje u svrhu povrata pozajmice ne može biti razlog zbog kojeg bi tužitelj morao znati da to nije valjana bankarska garancija.
15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da temeljem čl. 260. st. 1. ZOO-a, ovaj ugovor obvezuje tuženika jer je predmetna garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika kojim se on redovito u svojem poslovanju služi, potpisana je na uobičajeni način, odnosi se na posao kojim se tuženik redovito bavi i njegov redoviti opseg, a tužitelj niti je znao niti je mogao znati da je garanciju potpisala neovlaštena osoba jer je jedan od potpisa krivotvoren.
16. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
17. Pravilna je i odluka o trošku kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a, a žalitelj ne osporava pravilnost obračuna odluke o troškovima postupka.
18. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.
19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
