Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-188/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog ŠĐ, protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: K-124/2022-24 od 4. prosinca 2023., na raspravi održanoj 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Ljiljane Vever, optuženog ŠĐ i oštećenika FĐ,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ŠĐ, preinačuje se pobijana presuda i sudi:

Optuženi ŠĐ, s podacima kao u pobijanoj presudi,

oslobađa se od optužbe

da bi u vremenu od 11. do 16. studenog 2015., u [adresa] i [adresa], u nakani da dođe do nepripadne imovinske koristi, nakon što je na internetskom oglasniku Njuškalo vidio da FĐ nudi na prodaju orahe, u telefonskim kontaktima putem mobitela broja [broj telefona] s njim dogovorio kupnju 50 kg oraha po cijeni od 65,00 kn/kg, pa kada mu je po dogovoru FĐ **.**.2015. dovezao orahe na dogovoreno mjesto u Zagrebu, u blizini poslovne zgrade Dukata na Žitnjaku, na istovarnoj rampi br. 36, lažno mu naveo da će istoga dana do 15.00 sati uplatiti na njegov tekući račun cjelokupni iznos vrijednosti oraha u iznosu od 3.250,00 kn i da bi kod njega stvorio uvjerenje da će mu preuzete orahe platiti, predao mu otkupni blok br. 0034351 ovjeren pečatom tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o. Zagreb, premda u navedenoj tvrtki nije bio niti odgovorna osoba, niti djelatnik, zbog čega je FĐ povjerovao da će mu orahe platiti i isporučio mu naručenu količinu od 50 kg oraha koje je okrivljenik zadržao za sebe, te PĐ niti naknadno nije ništa platio, čime je sebi pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 431,35 eura / 3.250,00 kn, a FĐ oštetio za navedeni iznos novca,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare – opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08-24) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi ŠĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s time što mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku ŠĐ se u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme uhićenja i to za jedan dan 30. svibnja 2016.

1.2. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženom ŠĐ naložena je posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jednoga) mjeseca od pravomoćnosti presude oštećeniku PĐ isplati iznos od 431,35 eura (četiristo trideset jedan euro i trideset pet centi) / 3.250,00 kuna (tri tisuće dvjesto pedeset kuna).

1.3. Optuženi ŠĐ dužan je izvršiti naloženu mu posebnu obvezu, jer u protivnom sud može na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom ako bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu koja mu je naložena.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08-22 – valja primijetiti da sud prvog stupnja nije naveo puni naziv Zakona na koji se poziva, a niti brojeve "Narodnih novina" u kojima je taj Zakon objavljen sa svojim izmjenama i dopunama), optuženi ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i to na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom iznos od 431,35 eura (četiristo trideset jedan euro i trideset pet centi) / 3.250,00 kuna (tri tisuće dvjesto pedeset kuna), pod uvjetima i u rokovima izrečenom mu uvjetnom osudom i naloženom mu posebnom obvezom.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. i 3. ZKP/08-22, optuženik ŠĐ dužan je naknaditi sve troškove kaznenog postupka o kojima će sud donijeti posebno rješenje, te u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske platiti paušalni trošak u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženik ŠĐ osobno i po braniteljici Marini Gregurić-Blekić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na ovom mjestu valja napomenuti da su žalbe koje je optuženik podnio osobno i putem braniteljice tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-214/2024-2 od 21. ožujka 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Stranke nisu tražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, niti je ovaj sud drugog stupnja smatrao potrebnim održavanje javne drugostupanjske sjednice radi eventualnih pojašnjenja stranaka.

5.1. Budući da je na drugostupanjskoj sjednici održanoj 15. svibnja 2024. utvrđeno kako prvostupanjsku odluku valja ponovno ukinuti (naime, ranija presuda ukinuta rješenjem ovog suda drugog stupnja poslovni broj: Kž-432/2022-4 od 19. listopada 2022.), to je stoga, prema čl. 484.a st. 2. ZKP/08-24, zakazana drugostupanjska rasprava za 2. travnja 2025. na koju su pozvani ŽDO u Varaždinu, optuženik i oštećenik, koja je i održana budući da su na istu pristupile sve pozvane osobe, u svezi čega valja primijetiti da je braniteljica optuženika prije rasprave obavijestila sud da joj je optuženik otkazao punomoć za zastupanje, s time da je isti na raspravi naveo da neće angažirati novog branitelja, već da će se braniti sam.

5.2. Na raspravi je u dokaznom postupku neposredno ispitan oštećenik FĐ, u svezi čega valja navesti da je optuženik stavio primjedbu na njegov iskaz navodeći da je isti lažan, iskonstruiran i izmišljen, pročitana je materijalna dokumentacija i to otkupni blok br. 0034351 tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o. Zagreb od 16. studenog 2015. (list 10 K spisa), zapisnik o prepoznavanju PP Pleternica broj: 511-22-06-2/3-51-5/16 od 30. svibnja 2016. (list 14-15, 16-17 K spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za "Adria Providus" j.d.o.o. (list 31-33 K spisa), dopis A1 Hrvatska d.o.o. od 27. rujna 2019. (list 81 K spisa), fotodokumentacija prepoznavanja (list 54 K spisa), dopis PU zadarske broj: 511-18-04-01-72/21JM od 14. siječnja 2022. (list 140 K spisa), službena bilješka policijske službenice PU zadarske, Službe kriminalističke policije ŠĐH od 8. veljače 2022. (list 147 K spisa), službena bilješka policijske službenice PU zadarske, Službe kriminalističke policije ŠĐH od 8. veljače 2022. (list 160 K spisa), poziv PU zadarske od 8. veljače 2017. (list 161 K spisa), podnesak Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 20. travnja 2022. (list 169 K spisa) i 22. travnja 2022. (list 178 K spisa), dopis A1 Hrvatska d.o.o. od 22. travnja 2022. sa zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa za brojeve [broj telefona] i [broj telefona] te ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 170-175 K spisa), dopis PU zadarske, Službe kriminalističke policije (list 179-180 K spisa), a uz suglasnost stanaka pročitani su nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu od 27. rujna 2023. (list 266-273 K spisa) te iskaz vještakinje Željke Tkalec na raspravi, zapisnik o ispitivanju svjedoka EĐ kod ODO u Požegi od 10. studenog 2016. (list 39-40 K spisa), te sa rasprave kod prvostupanjskog suda od 10. siječnja 2022. (list 132-133 K spisa), kao i zapisnik o ispitivanju svjedoka UĐ kod ODO u Požegi od 19. siječnja 2017. (list 59-60 K spisa) te sa rasprave kod prvostupanjskog suda od 10. siječnja 2022. (list 133 K spisa).

Kao zadnji dokaz prije obrane optuženika (koji se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim za djelo za koje je optužen) pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (list 124-127 K spisa).

5.3. Budući da stranke nisu imale prijedloga za dopunu postupka, pristupilo se ispitivanju optuženika koji je u cijelosti ostao kod svojih obrana iznijetih u dosadašnjem tijeku postupku, s time da je na postavljeno pitanje člana vijeće naveo da je visok 191 cm, te težak oko 125 kg.

5.4. Nakon obrane optuženika stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, čime je dokazni postupak završen.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik kada u žalbi argumentira u čemu nalazi ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno ustvari napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu odluku, kakve žalbene tvrdnje, međutim, ne ulaze u okvire navedene žalbene osnove, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

8. Nadalje, polazeći od sadržaja žalbe ovaj drugostupanjski sud primjećuje da optuženik ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj povredi, budući da ista postoji samo kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

9. Povodom žalbe optuženika, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-24, ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-24, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24).

10. Međutim, žalitelj je u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Optuženik u bitnome, kako u žalbi koju podnosi osobno, tako i u žalbi podnesenoj po branitelju, upire na svoju obranu u kojoj izričito poriče da bi na bilo koji način sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela i u kojoj tvrdi da je bio žrtva "krađe identiteta", te ističe da vjerodostojnost i istinitost takve njegove obrane podupiru rezultati provedenog grafološkog vještačenja rukopisa na spornom otkupnom bloku tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o., kao i potpisa na izvornicima ugovora sklopljenih između teleoperatera A1 Hrvatska d.o.o. i Auto centra sport j.d.o.o., prema kojima on vrlo vjerojatno nije skriptor potpisa i teksta sadržanih u navedenim dokumentima.

10.2. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao i vrednovao navedeni dokaz koji podupire takvu njegovu obranu, naročito kada se ima u vidu da su oštećeni FĐ i svjedok UĐ u svojim iskazima suglasno tvrdili da je upravo optuženik kritične zgode ispunio i potpisao navedeni otkupni blok, dok je optuženik to u svojoj obrani izrijekom poricao, s posljedicom da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak da je u ovom slučaju na pouzdan i izvjestan način dokazano da je, unatoč tome, počinio terećeno kazneno djelo.

10.3. Vezano za spomenute rezultate provedenog grafološkog vještačenja, ovaj drugostupanjski sud je na raspravi uz suglasnost stranaka pročitao nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u Zagrebu od 27. rujna 2023. (list 266-273 K spisa) te iskaz vještakinje Željke Tkalec na raspravi, a koji dokaz, nalazeći da je dan na temelju svih relevantnih podataka u spisu i sukladno pravilima struke, i to od strane vještakinje čija stručnost i iskustvo nisu upitni, ocjenjuje kao vjerodostojan dokaz, s time da na isti niti stranke nisu imale primjedaba.

10.4. Žalitelj je u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao i cijenio značaj tog dokaza.

10.5. S time u svezi prije svega valja primijetiti da prvostupanjski sud kada analizira i cijeni značaj tog dokaza očito zanemaruje temeljno načelo kaznenog postupka propisano u čl. 3. st. 2. ZKP/08-24 prema kojima je teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na ovlaštenom tužitelju, a što znači da optuženik nije dužan dokazivati svoju nevinost, već je dovoljno da navode svoje obrane potkrijepi dokazima koji istu čine razumno mogućom i vjerojatnom, dok je s druge strane ovlašteni tužitelj taj koji je dužan prezentirati dokaze koji na izvjestan i nedvojben način (izvan svake razumne sumnje) upućuju na krivnju optuženika te opovrgavaju njegovu obranu u kojoj poriče počinjenje djela.

10.6. Stoga je promašen i suprotan navedenom načelu pristup prvostupanjskog suda prema kojem bez obzira na rezultate provedenog grafološkog vještačenja ne prihvaća obranu optuženika u kojoj poriče da bi na bilo koji način sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela i u kojoj tvrdi da je bio žrtva "krađe identiteta", iz razloga što su rezultati vještačenja prema kojima žalitelj nije skriptor potpisa i teksta sadržanog u spornom otkupnom bloku tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o., kao i potpisa na izvornicima ugovora sklopljenih između teleoperatera A1 Hrvatska d.o.o. i Auto centra sport j.d.o.o., te ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu između istih stranaka dani u stupnju vjerojatnosti na razini "vrlo vjerojatno", pozivajući se pritom na mišljenje vještakinje prema kojem sigurna identifikacija kao niti sigurno isključenje nije moguće budući da je raspolagala s vrlo malom količinom spornog rukopisa u kojem su utvrđene rukopisne razlike u oblikovanju grafema u odnosu na nesporni rukopis, te da je zbog izrazito jednostavnih oblika slova i brojki moguće s unaprijed stvorenom namjerom "iskriviti" rukopis.

10.7. Imajući u vidu ranije navedeno temeljno načelo kaznenog postupka propisano u odredbi iz čl. 3. st. 2. ZKP/08-24, na ovom mjestu valja primijetiti kako je po stavu ovog žalbenog suda posebice neprihvatljivo i nedopustivo izvoditi zaključke o postojanju/nepostojanju relevantnih činjenica na temelju pukih pretpostavki i hipoteza, a kako to u pobijanoj presudi čini prvostupanjski sud.

10.8. Naime, prvostupanjski sud analizirajući rezultate provedenog grafološkog vještačenja između ostalog izvodi zaključak kako je optuženik inzistirao na provođenju vještačenja jer je, budući da je prema unaprijed stvorenoj namjeri mogao iskriviti svoj rukopis odnosno tražiti od druge osobe da potpiše sporne dokumente, bio siguran u njegove rezultate, u svezi čega valja ponoviti da je u svijetlu ranije izloženog temeljnog načela kaznenog postupka takav način izvođenja zaključaka koji se bazira na pukim pretpostavkama i hipotezama ovom drugostupanjskog sudu apsolutno neprihvatljiv i nedopustiv.

10.9. Polazeći od navedenog, a imajući na umu da prvostupanjski sud pobijanu odluku prvenstveno temelji na iskazima oštećenika FĐ i svjedoka UĐ, te rezultatima radnje prepoznavanja u kojima su isti sudjelovali, ovaj žalbeni sud na temelju prethodno izložene analize i vrednovanja rezultata provedenog vještačenja u svijetlu ranije izloženog temeljnog načela kaznenog postupka, prije svega uočava da već samo mišljenje vještaka prema kojem žalitelj vrlo vjerojatno nije skriptor potpisa i teksta sadržanog u spornom otkupnom bloku tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o., kao i potpisa na izvornicima ugovora sklopljenih između teleoperatera A1 Hrvatska d.o.o. i Auto centra sport j.d.o.o., te ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu između istih stranaka, dovodi u razumnu sumnju vjerodostojnost rezultata radnje prepoznavanja i iskaza navedenih svjedoka iz kojih proizlazi da su optuženika sa sigurnošću prepoznali kao počinitelja ovog kaznenog djela, naročito kada se ima u vidu da su u svojim iskazima suglasno i izričito tvrdili da je upravo optuženik kritične zgode ispunio i potpisao i ispunio navedeni otkupni blok, te da su optuženika prethodno kontaktirali na broj mobitela koji je pribavljen na temelju ugovora sklopljenih između teleoperatera A1 Hrvatska d.o.o. i Auto centra sport j.d.o.o., između ostalih i ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu između istih stranaka, u odnosu na koje je na temelju rezultata provedenog vještačenja utvrđeno da ih optuženik vrlo vjerojatno nije potpisao.

11. Nadalje, imajući uz sve navedeno na umu da su radnje prepoznavanja u kojima su sudjelovali navedeni svjedoci, u svezi čega ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da isti optuženika nisu poznavali prije kritičnog dana, provedene po proteku više od šest mjeseci od inkriminiranog događaja, te da su obojica svjedoka prije prepoznavanja navela da im je sin oštećenika prethodno pokazao profilnu sliku optuženika na njegovom Facebook profilu, a istog su opisale kao osobu visine 180 do 185 cm s izraženim obrvama i nosem, dok je svjedok UĐ u svom iskazu pred državnim odvjetnikom navodio visinu od 175 cm, a kakav opis ne odgovora stvarnom izgledu optuženika, koji je visok 191 cm, s time da se na fotografijama optuženika s radnje prepoznavanja ne uočava da bi isti imao izražene obrve i nos, tada se, a imajući u vidu da obranu optuženika u kojoj je poricao da bi na bilo koji način sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela i u kojoj tvrdio da je bio žrtva "krađe identiteta" podupiru ranije izloženi rezultati provedenog grafološkog vještačenja, s time da na ovom mjestu valja dodatno primijetiti da državni odvjetnik nije pružio nikakve dokaze koji bi ukazivali na koji način je optuženik došao do štambilja tvrtke "Adria Providus" j.d.o.o. s kojim je ovjeren sporni otkupni blok, te da li je, i ako da, kako bio povezan s tom tvrtkom (naime, iz povijesnog izvatka za navedenu tvrtku s lista 31-32 spisa proizlazi da je njezin osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje JĐ, dok se optuženik u istom ne navodi u nikakvom svojstvu), i po stavu ovog drugostupanjskog suda na temelju iskaza oštećenika i rezultata radnje prepoznavanja, ne može na pouzdan i izvjestan način zaključivati o tome da je upravo optuženik osoba koja je kritične zgode s oštećenikom sklopila inkriminirani pravni posao, odnosno, drugim riječima obrana optuženika u kojoj je poricao počinjenje djela ne može se isključiti kao razumno moguća i vjerojatna.

12. Budući da slijedom izložene analize i ocjene vjerodostojnosti dokaza izvedenih na drugostupanjskoj raspravi ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u ovom slučaju nije dokazano da bi optuženik počinio predmetno kazneno djelo, to je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja prihvaćena, te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08-24 pobijana presuda preinačena na način da je optuženik oslobođen optužbe za kazneno djelo pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude i to sukladno osnovi propisanoj u čl. 453. toč. 3. ZKP/08-24 - nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

13. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08-24 i posljedica je donošenja presude kojom se optuženika oslobađa od optužbe.

14. Stoga je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko