Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-409/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica iz Biograda na Moru, protiv 1. tuženika NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice DŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2446/22-10 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se:

a) potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2446/22-10 od 3. studenog 2023. u cijelosti,

b) preinačava toč. II. rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2446/22-10 od 3. studenog 2023., kojim je odlučeno o parničnom trošku, tako da preinačeno sada glasi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.253,70 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 1.769,59 eura zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak žalbenog postupka u iznosu od 117,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretnini kat. č. br. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 18/288 dijela što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude, nakon njene pravomoćnosti, uknjiži kao vlasnik predmetne nekretnine na suvlasničkom dijelu od 18/288 dijela, sve u roku od 15 dana."

Rješenjem drugostupanjskog suda odlučeno je:

„I Dopušta se preinaka tužbe na održanom pripremnom ročištu 25. rujna 2023. godine.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.023,29 EUR / 22.777,46 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv naprijed citirane prvostupanjske presude i protiv točke II. rješenja (odluke o trošku), zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i rješenje o trošku u smislu žalbenih navoda, a podredno da ukine pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Posebno u žalbi protiv presude tužitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti provedene dokaze zbog pogrešnog pravnog pristupa i da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U bitnom osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazao da je pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem te smatra pogrešnim zaključak suda da tužitelj drži da je pravo vlasništva stekao dosjelošću, a koji pravni osnov stjecanja da nije dokazao tijekom postupka. Tužitelj analizira obrazloženje pobijane presude te daje svoje viđenje činjeničnog stanja, kao i kakvo je materijalno pravo prvostupanjski sud trebao primijeniti.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu, u kojem su osporili žalbene navode tužitelja.

4. Žalba protiv presude nije osnovana, dok je žalba protiv točke II. rješenja (odluke o trošku) osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja i navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o danim iskazima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.2. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem na nekretnini i to na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 18/288 dijela, kao i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na suvlasničkom dijelu od 18/288 dijela.

7. Prvostupanjski sud je na temelju materijalnih i personalnih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je iza smrti KŽ donijeto rješenje o uručenju ostavštine Kotarskog suda u Zadru, poslovni broj O-286/50 i da su na obiteljskoj kući njegovim nasljednicima proglašeni D, IŽ i N, kao i kćerke, dok je na ostaloj imovini njegovim nasljednikom proglašen sin ŽŽ,

- da je iza smrti ŽŽ donijeto rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-425/73 od 8. studenog 1973. te da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga ŠŽ i kćer NŽH,

- da je iza smrti ŠŽ donijeto rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj O-8/86 te da je njezinim nasljednikom proglašena NŽH u cijelosti,

- da je iza smrti SŽ donijeto rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-148/02 od 11. veljače 2004. te da je njezinim nasljednikom u cijelosti proglašen tužitelj,

- iz povijesnog zk. izvatka za predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], proizlazi da je, između ostalih suvlasnika, bio upisan i KŽ pok. ŽŽ, pravni prednik tužitelja, za suvlasnički dio od 18/288 dijela, kao i da se na temelju presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1137/18 od 28. listopada 2019. upisao na predmetnim nekretninama cijelosti HŽ, pravni prednik tuženih,

- da je presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1137/18, pravomoćne 6. prosinca 2019. utvrđeno da je HŽ stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka,

- da je iz priklopljenog spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, poslovni broj P-995/2021 razvidno da su stranke tužiteljica PŽ i ovdje tuženi u istoj zaključili sudsku nagodbu 27. svibnja 2023. te da je tužiteljica stekla pravo suvlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka u udjelu od 11/27 dijela.

8. I u ovoj fazi postupka sporno je među strankama jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama nasljeđivanjem tužitelja iza pok. supruge NŽH u 18/288 dijela.

9. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, obzirom da su tuženici kupili predmetne nekretnine od zemljišno knjižnog vlasnika HŽ, a predmetne nekretnine nisu bile opterećene bilo kakvim teretima niti su bile vidljive kakve zabilježbe spora i slično, zbog čega je zaključio da su tuženici postupali s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici pošteni stjecatelji te da su postupali u dobroj vjeri, kako u trenutku sklapanja pravnog posla (kupoprodajnih ugovora zaključenih u travnju i srpnju 2020.), tako i u trenutku kada su zahtijevali upis svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (NŽ **.**.2020., FŽ **.**.2020. i FŽH **.**.2020.).

9.1. Osim toga, prvostupanjski sud obrazlaže da je tužitelj doista smatrao da polaže kakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, zasigurno bi kao nasljednik svoje pok. supruge NŽH, predmetne nekretnine uvrstio u ostavinsku masu iza njene smrti, pa makar kao izvanknjižno vlasništvo, a što isti nije učinio, iako je po zanimanju bio odvjetnik te imao stručna znanja, s tim da predmetne nekretnine nisu bile predmetom ostavinskog postupka ni iza pravnih prednika njegove supruge.

10. Ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se tuženicima ne može predbaciti nedostatak dobre vjere, zbog toga što eventualno nisu istraživali izvanknjižno stanje, a također i da tužitelj nije mogao predmetne nekretnine steći niti dosjelošću, jer isto nije ničim dokazao.

10.1. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu ocjene savjesnosti tuženika pri sklapanju kupoprodajnih ugovora za predmetne nekretnine i upisu prava suvlasništva u zemljišnu knjigu. Zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na suvlasništvo predmetnih nekretnina niti da je nasljeđivanjem/dosjelošću stekao iste nije doveden u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

11. Zbog navedenog, neosnovan je i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđeno činjenično stanje, jer žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojeg je donio pobijanu presudu pravilnom primjenom materijalnog prava - čl. 122., čl. 124. i čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV), a o svom stavu je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud dao valjane razloge, radi čega je žalba u tom dijelu odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena i odlučeno je kao pod toč. I. a) izreke.

12. Međutim, pravilno žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud dosudio previsok iznos troška tuženicima i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tužitelju da im naknadi trošak postupka u iznosu od 3.023,29 eur.

12.1. Ovo stoga što prema podacima spisa i primjenom čl. 154. i 155. ZPP-a, a sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) i to Tbr. 7.1, Tbr. 8. i Tbr.9, ovaj sud je utvrdio da je tuženicima trebalo priznati (s obzirom na VPS od 10.001,00 kn i zastupanje 3 osoba Tbr. 36.) trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, kako slijedi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 238,80 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 28. kolovoza 2023. u iznosu od 59,70 eur (Tbr. 9. toč. 5. Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja) trošak sastava podneska od 05.10.2023. u iznosu od 238,80 EUR te trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2023. i 19. listopada 2023. – svaki u iznosu od 238,80 EUR, primjenjujući vrijednost boda od 1,99 EUR, a uvećano za pripadajući PDV 25%, ukupno iznos od 1.253,70 eura. Pri tome treba napomenuti da neosnovano tužitelj ističe da nije bio nužan trošak sastava podneska od 5. listopada 2023., jer je i po stavu ovog suda, tuženicima valjalo priznati za sastav tog podneska iznos od 238,80 eur, obzirom da je punomoćnica tužitelja na ročištu održanom 25. rujna 2023. preinačila tužbeni zahtjev, koji je usmeno opširno obrazložila i priložila materijalnu dokumentaciju na istom ročištu te su tuženici dostavili pisano očitovanje na te navode. U odnosu na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,08 eur, po stavu ovog suda pravilno žalitelj ukazuje da taj trošak nije osnovan, jer tuženicima nije niti nastao. Ovo stoga što obveza plaćanja navedene pristojbe, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/2018, 51/2023), nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici. Stoga je žalbu tužitelja u odnosu na pobijano rješenje pod toč. II. u odluci o trošku valjalo kao djelomično osnovanu uvažiti i u tom dijelu preinačiti kao pod toč. I. b) izreke.

13. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u odnosu na parnični trošak i to djelomično, valjalo je na temelju Tbr. 10. toč. 5. Tarife dosuditi mu na ime troška žalbenog postupka iznos od ukupno 104,25 eur (25 %), a sukladno odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

14. Trošak tuženika za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se ne radi o nužnom trošku (čl. 155. ZPP-a)

15. U nepobijanom dijelu pod toč. I. rješenja prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac