Poslovni broj: P-25/2024-24
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Klišaniću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Tuženik OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split Domovinskog rata 61, dužan je tužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti iznos od 3.015,32 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) koje teku i to na iznose od:
12,77 eura od 12. veljača 2009. godine
12,77 eura od 11. ožujak 2009. godine
12,77 eura od 10. travanj 2009. godine
12,77 eura od 8. svibanj 2009. godine
12,77 eura od 8. lipanj 2009. godine
12,77 eura od 8. srpanj 2009. godine
12,77 eura od 11. kolovoz 2009. godine
12,77 eura od 10. rujan 2009. godine
12,77 eura od 7. listopad 2009. godine
12,77 eura od 9. studeni 2009. godine
12,77 eura od 7. prosinac 2009. godine
8,13 eura od 7. siječanj 2010. godine
8,13 eura od 5. veljača 2010. godine
8,13 eura od 5. ožujak 2010. godine
8,13 eura od 7. travanj 2010. godine
8,13 eura od 7. svibanj 2010. godine
8,13 eura od 8. lipanj 2010. godine
8,13 eura od 8. srpanj 2010. godine
8,13 eura od 9. kolovoz 2010. godine
8,13 eura od 9. rujan 2010. godine
8,13 eura od 7. listopad 2010. godine
8,13 eura od 9. studeni 2010. godine
8,13 eura od 9. prosinac 2010. godine
8,13 eura od 7. siječanj 2011. godine
11,54 eura od 7. veljača 2011. godine
11,54 eura od 7. ožujak 2011. godine
11,54 eura od 6. travanj 2011. godine
11,54 eura od 9. svibanj 2011. godine
11,54 eura od 7. lipanj 2011. godine
11,54 eura od 7. srpanj 2011. godine
11,54 eura od 8. kolovoz 2011. godine
11,54 eura od 7. rujan 2011. godine
11,54 eura od 10. listopad 2011. godine
11,54 eura od 8. studeni 2011. godine
11,54 eura od 8. prosinac 2011. godine
11,54 eura od 10. siječanj 2012. godine
11,54 eura od 9. veljača 2012. godine
11,54 eura od 7. ožujak 2012. godine
11,54 eura od 6. travanj 2012. godine
11,54 eura od 7. svibanj 2012. godine
11,54 eura od 6. lipanj 2012. godine
11,54 eura od 6. srpanj 2012. godine
11,54 eura od 9. kolovoz 2012. godine
11,54 eura od 10. rujan 2012. godine
11,54 eura od 10. listopad 2012. godine
11,54 eura od 7. studeni 2012. godine
97,81 eura od 6. prosinac 2012. godine
97,81 eura od 7. siječanj 2013. godine
97,81 eura od 7. veljača 2013. godine
97,81 eura od 8. ožujak 2013. godine
97,81 eura od 8. travanj 2013. godine
71,27 eura od 9. svibanj 2013. godine
71,27 eura od 7. lipanj 2013. godine
71,27 eura od 5. srpanj 2013. godine
71,27 eura od 7. kolovoz 2013. godine
71,27 eura od 5. rujan 2013. godine
71,27 eura od 4. listopad 2013. godine
71,27 eura od 7. studeni 2013. godine
71,27 eura od 9. prosinac 2013. godine
75,63 eura od 21. siječanj 2014. godine
52,69 eura od 7. veljača 2014. godine
52,69 eura od 7. ožujak 2014. godine
52,69 eura od 7. travanj 2014. godine
52,69 eura od 7. svibanj 2014. godine
52,69 eura od 9. lipanj 2014. godine
52,69 eura od 7. srpanj 2014. godine
52,69 eura od 8. kolovoz 2014. godine
52,69 eura od 8. rujan 2014. godine
52,69 eura od 7. listopad 2014. godine
52,69 eura od 7. studeni 2014. godine
52,69 eura od 9. prosinac 2014. godine
52,69 eura od 9. siječanj 2015. godine
52,69 eura od 9. veljača 2015. godine
52,69 eura od 9. ožujak 2015. godine
52,69 eura od 8. travanj 2015. godine
52,69 eura od 8. svibanj 2015. godine
52,69 eura od 8. lipanj 2015. godine
52,69 eura od 7. srpanj 2015. godine
52,69 eura od 10. kolovoz 2015. godine
52,69 eura od 7. rujan 2015. godine
52,69 eura od 7. listopad 2015. godine
52,69 eura od 6. studeni 2015. godine
52,69 eura od 7. prosinac 2015. godine
52,69 eura od 8. siječanj 2016. godine
52,69 eura od 5. veljača 2016. godine
52,69 eura od 4. ožujak 2016. godine,
sve do isplate, kao i iznos od 666,70 eura s istovjetnom kamatom tekućom od 31. rujna 2015. do isplate, te naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.450,00 eura s istovjetnom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Tužiteljica se odbija u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na višezatraženi iznos do 3.817,49 eura i tom glavnom potraživanju pripadajuće zakonske zatezne kamate kako su zatražene, kao što se odbija i u dijelu višezatraženih troškova postupka do 2.325,00 eura.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj na sudu od 22. svibnja 2023. u bitnom ističe da je ugovorom o kreditu od 22. prosinca 2004. sklopljenom u [adresa] između nje i pravnog prednika tuženika odobren joj kredit za kupnju nekretnine u kunskoj protuvrijednosti za 38.183,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju na dan korištenja kredita i ugovorenom redovnom godišnjom promjenjivom kamatnom stopom, zaključen je i dodatak predmetnog ugovora kojim je učinjena konverzija kredita u valutu euro kojim je utvrđena i preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 22. ožujka 2016. te kako ističe da je predmetna valutna klauzula i odredba o promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi ništetna pozivajući se i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu koja je potvrđena odlukom viših sudova a donesenu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tužbom potražuje vraćanje iznosa koje je tuženi do 22. ožujka 2016. neosnovano naplatio. Tužbu i detaljnije obrazlaže, te navodi dokaze, potražujući i naknadu troškova postupka.
U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom ne spori da je pravni slijednik kreditora, tvrdi da je potraživanje zastarjelo, osporava tužiteljici status potrošača, tvrdi da je konverzijom ugovora u valutu euro potrošač ujedno prihvatio da je obeštećen za eventualne nepravilnosti ugovaranja u valuti CHF, nastavno tome brani i osnovni ugovor zaključen u valuti CHF s tvrdnjom da je i valutna klauzula i odredba o kamatnoj stopi zakonita, osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te je time pročitana, knjigovodstvena dokumentacija sa osnovnim i dopunskim ugovorom o kreditu te sporazumom o konverziji (list 10-62, list 95 spisa), te pročitano očitovanje, izvješće o stanju spisa, osnovni i dopunski vještački nalazi prof. GG s prilozima (list 98, 102, 104-111, 117 i 121 spisa).
U postupku je saslušana tužiteljica JG (list 127 spisa).
Saslušana kao stranka tužiteljica JG u bitnom ističe da je predmetni kredit podigla 2004. godine radi kupnje kuće, kod pravnog prednika tuženika, to je tada bila Splitska banka. U to vrijeme nije mogla ostvariti kredit niti kod jedne druge banke radi visine njene tadanje plaće, a kod Splitske banke mogla ga je ostvariti isključivo u CHF. Ugovor ju je čekao pripremljen, sastavljen po banci, nije joj predočeno da je moguće da joj otplatna rata dosegne one visine vrijednosti kako se to u naravi dogodilo. Konverziju u eure učinila je kao za sebe povoljniju varijantu, jer svoj dug u CHF je jedva mogla plaćati, sjeća se da je otplatna rata dosegla gotovo visinu njezine plaće. Provedenom konverzijom ne smatra se obeštećenom. U predmetno vrijeme nije se bavila obrtnom djelatnošću niti bila član trgovačkog društva.
Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci presude.
Prigovor zastare potraživanja nije osnovan jer se predmetno po stavu suda pravno radi o stjecanju bez osnove, time se radi o petogodišnjem roku zastare tužiteljevog prava temeljem Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu ZOO), a kako početak tog roka ima teći od 14. lipnja 2018. to je tužba podnesena na vrijeme. Ovo iz razloga što je navedenim danom Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske presudom broj Pž-6632/2017 pravomoćno odlučio u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv tuženika koji je u tom sporu imao procesnu poziciju šestotuženika, da je tuženik povrijedio kolektivne interese prava korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima korištenjem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta CHF, te promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, takova utvrđenja imaju se primijeniti i na tužiteljicu kao pojedinca i ona se na isto osnovano poziva. To nadalje ima značiti, te je potrebno naglasiti da je upravo cjelovitost informacije i potpuna obaviještenost bitna, te kada je tome tako, a jest, predmetno je izostao i dokaz da bi obzirom na svoja znanja o financijama a pogotovo bankovnom poslovanju, kao i namjenu kredita koju tužiteljica obrazlaže elementima iz kojih i slijedi njezin potrošački status (kupnja kuće, kao i korištenje kredita izvan poslovne djelatnosti skladno odredbi čl. 4. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača, NN 19/22, 59/23), tužiteljica koja je po zanimanju zapisničar, a po zvanju inokorespondent, mogla raspolagati znanjima potrebnim za donošenje valjanje odluke. Nastavno tome utvrđuje se da tužiteljica takovu, valjanu odluku, nije mogla donijeti i to upravo obzirom na elemente predmetnog ugovora na čiju se ništetnost poziva. Stoga su osnovi potraživanja tužiteljice dokazani.
Dokazana je i visina potraživanja jer je obzirom na osnov potraživanja financijsko-knjigovodstveni vještak dobio jasan zadatak vještačenja, o istom se posebice očitovao te ga lege artis proveo, iz istog slijedi iznos tuženikovog stjecanja bez osnove i preplata tužiteljice temeljem ništetne valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te prihvatljivih pravnih i matematičkih protuargumenata, time i onih koje iznosi tuženik, takovom vještačenju nema. Stoga je vještački nalaz prihvatljivo utvrdio da je tužiteljica preplatila svoju ugovornu obvezu, na način da je utvrđena razlika između stvarnih uplata tužiteljice i onih koje bi bile temeljene na tečaju CHF važećem na dan primitka kredita i tada važećoj kamatnoj stopi, a nastavno tome prihvatljiva je i preplaćena obveza tužiteljice u trenutku konverzije kredita u eure.
Time je sud gore navedene i provedene dokaze ocijenio na izneseni način, tako ocjenjujući i materijalnu dokumentaciju i cjelokupni nalaz i mišljenje vještaka, vještački nalaz je prihvatljivo i obranjen dopunama nalaza, a tužiteljica je iskazala skladno istoj iznoseći sve ono što je predmetno znala i mogla znati, izostaju dokazi koji dokazuju suprotno, čime je činjeničnopravna ukupnost ocijenjena kako je to sud učinio.
Daljnje dokaze sud nije provodio jer je činjenično stanje na opisani način mogao, i jest, u potpunosti utvrdio, a jasnoća vještačkog nalaza, s dvije jasne dopune istog, nije nalagala posebno saslušavanje vještaka.
Parnični trošak obračunat je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a priznaju se troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, te zastupanja na tri provedena ročišta svako po 200,00 eura, time ukupno 800,00 eura čemu se pridodaje 25% PDV-a od 200,00 eura, troškovi vještačenja od 450,00 eura, sveukupno 1.450,00 eura, te ga isti ima ga pravo potraživati temeljem odredbi Glave XII te posebice čl. 154 ZPP-a (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), a sa višezatraženim iznosom do 2.325,00 eura kako je popisan u troškovniku tužiteljice (list 129 spisa) se odbija, jer se radi o troškovima koji nisu bili nužni da se u smislu Tarife Tbr.43 naplaćuju na teret protivne stranke.
Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 2. travnja 2025.
Sudac
Igor Kanajet
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku