REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Psp-24/2024-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupan po punomoćniku Filipu Gereciju, odvjetniku, protiv tuženika First shooter j.d.o.o. iz Zagreba, 8. Bukovački ogranak 4, OIB: 16082815974, zastupan po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u prisutnosti zz punomoćnika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik First Shooter j.d.o.o. iz Zagreba, 8. Bukovački ogranak 4, OIB: 16082815974 smetao tužiteljev posljednji mirni posjed dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog plavom bojom u kopiji katastarskog plana preklopljenog na z.k. plan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike ing. geod. od 28. listopada 2020. godine (prema legendi žičana ograda), na način da je tuženik na predmetnom dijelu nekretnine bespravno postavio kontejner točno neutvrđenog dana 2018. godine i nakon toga taj predmetni dio nekretnine bespravno ogradio žičanom ogradom dana 14. rujna 2018. godine.

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kako je bilo prije učinjenog smetanja posjeda, na način da preda predmetni dio nekretnine naznačen u točki I. rješenja u posjed tužitelju te ukloni žičanu ogradu.

3. Zabranjuje se tuženiku svako takvo i slično smetanje posjeda predmetne nekretnine ubuduće."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.378,09 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku dana 25. listopada 2018. poštom preporučeno podnio sudu tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda, a koju je sud zaprimio 29. listopada 2018., navodeći da je tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3739 m2, upisane u PL 7900 k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja parkiralište ispred poslovne zgrade koja se nalazi na adresi u [adresa]. Navodi da je 26. rujna 2018. od strane trgovačkog društva KA-MAR-KA RAZVOJ PROJEKATA d.o.o. upravitelja poslovne zgrade na adresi [adresa] zaprimio dopis kojim ga je navedeno trgovačko društvo obavijestilo da je na dijelu predmetne nekretnine postavljen kontejner, a da je dana 14. rujna 2018. ograđen dio prostora koji u naravi predstavlja parkiralište, čime je tužitelj isključen iz posjeda navedenog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio odgovara nekretnini označenoj kao zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj smatra da čin smetanja jasno proizlazi iz fotografija priloženih predmetnom dopisu. Ističe da je predmetno smetanje tuženik počinio kao trgovačko društvo koje protivno načelu savjesnosti i poštenja sklopilo kupoprodajne ugovore i upisalo se kao vlasnik nekretnine označene zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se stvarno nalazi u vlasništvu, te do počinjenog smetanja i posjedu tužitelja, a koja odgovara dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovdje se radi vjerojatno o grešci u pisanju s obzirom da se ranije navodi da se radi o k. o. [katastarska općina], a isto proizlazi i iz izvoda iz posjedovnog lista 7900-list 6 spisa). Tužitelj smatra da iz navedenoga nesporno proizlazi da je tuženik smetao posljednji mirni posjed tužitelja na navedenoj nekretnini na način da je tužitelju bespravno oduzeo posjed predmetnog dijela nekretnine. Stoga isti predlaže da sud temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kako je to specificirano na ročištu od 28. studenoga 2024., utvrdi da je tuženik smetao tužiteljev posljednji mirni posjed dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen plavom bojom u kopiji katastarskog plana preklopljenog na z.k. plan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike ing. geod. od 28. listopada 2020. godine (prema legendi žičana ograda), na način da je tuženik na predmetnom dijelu nekretnine bespravno postavio kontejner točno neutvrđenog dana 2018. godine i nakon toga taj predmetni dio nekretnine bespravno ogradio žičanom ogradom dana 14. rujna 2018. godine. Predlaže da sud naloži tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije učinjenog smetanja posjeda, na način da preda predmetni dio nekretnine u posjed tužitelju, te ukloni žičanu ogradu i kontejner, te zabrani tuženiku ubuduće svako takvo i slično smetanje posjeda predmetne nekretnine, te da naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužitelj propustio rok od 30 dana za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Vezano za navod tužitelja da je isti za čin smetanja saznao putem dopisa trgovačkog društva KA-MAR-KA RAZVOJ PROJEKATA d.o.o. dana 26. rujna 2018. tuženik smatra da to nije točno. Ističe da je tuženik dana 13. rujna 2018. putem trgovačkog društva PERVISUS d.o.o. za geodetske poslove tužitelju podnio zahtjev za potpis zapisnika i predočenju i izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju na predmetnoj nekretnini. Navodi da dopisom tužitelja od 17. rujna 2018. tužitelj potpisuje dokumentaciju za izradu geodetske isprave kojim potpisom potvrđuje da je upoznat sa svim okolnostima vezanim uz posjed predmetne nekretnine, a imajući na umu što je predmet navedenog zahtjeva i geodetske isprave upravo ucrtavanje "dvorišta" na području predmetne nekretnine. Kako je dopis sastavljan nakon navodnog smetanja posjeda i postavljanja ograde to tuženik smatra da tužitelj netočno navodi kako je za navodni čin smetanja prvi puta saznao 26. rujna 2018., jer je očito kako je najkasnije s danom 17. rujna 2018. znao, odnosno morao znati cjelokupno stanje posjeda na predmetnoj nekretnini, pa i za postavljenu ogradu, odnosno za čin smetanja. Stoga smatra da je s danom 17. listopada 2018. istekao rok od 30 dana za podizanje tužbe sukladno čl. 21. st. 3. ZVDSP-a, a budući da je tužitelj tužbu predao putem pošte 26. listopada 2018. pa je tužitelj u trenutku pokretanja postupka bio prekludiran s pravom na posjedovnu zaštitu. Tuženik ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije te smatra da tužitelj nije posljednji, faktični i mirni posjednik nekretnine jer tužitelj uopće ne dokazuje niti predlaže adekvatna dokazna sredstva na okolnost da je isti u trenutku podnošenja tužbe bio posjednik. Tuženik smatra da je materijalno pravno sudsku zaštitu posjeda ovlašten zahtijevati posljednji, faktični i mirni posjednik čiji je posjed samovlasno smetan, a tuženik osporava taj posjed. Tuženik smatra da zaštitu uživa posljednji posjed, odnosno onaj koji je postojao u trenutku kada je čin smetanja izvršen. Tuženik smatra da u trenutku izvršenja navodnog čina smetanja koji tužitelj opisuje u tužbi tužitelj uopće nije bio posjednik, pa time niti posljednji posjednik. Tuženik također ističe da je on isključivi vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Z.k. odjel Zagreb i to zk. čbr. [katastarska čestica], gradilište u [adresa] površine 91 čhv odnosno 327 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je stekao ugovorima o kupoprodaji s bivšim suvlasnicima nekretnine dana 2. siječnja 2018. Tuženik smatra da je od dana stjecaja prava vlasništva na nekretnini tuženik njezin isključivi vlasnik i posjednik pa uživa sva prava koja vlasništvo pruža svom nositelju i to pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja sukladno odredbi čl. 30. st. 2. ZVDSP-a. Također ističe da je nekretninu stekao u dobroj vjeri na način kako je ista opisana u zemljišnim knjigama bez ikakvih uknjiženih ili neuknjiženih tereta. Smatra da tuženik prilikom stjecanja vlasništva i posjeda nekretnine nije znao niti je morao znati da bi ista bila na bilo koji način opterećena, a čak i da su neki neuknjiženi tereti postojali, a nisu isti ne bi mogli teretiti nekretninu nakon stjecanja vlasništva i posjeda po tuženiku jer je isti bio pošteni stjecatelj. Također navodi da je u trenutku postavljanja ograde nekretnina u stvarnosti predstavljala asfaltiranu površinu pravokutnog oblika u ravnini s nogostupom na međi i prilazom susjednoj nekretnini bez ikakvih ograda ili drugih elemenata koji bi ograničavali kretanje i/ili korištenje iste nekretnine. Navodi da iako se radi o nekretnini u privatnom vlasništvu ista je u stvarnosti korištena kao javna površina kojom su svakodnevno prometovala vozila te po kojoj su hodali pješaci te je ista bila praktično na javnu uporabu, to ne postoje okolnosti da je upravo tužitelj samostalno imao faktičnu vlast nad stvari, pa se ne može zaključiti da je isti bio u posjedu. Isti bi eventualno mogao biti suposjednik predmetne nekretnine. Stoga također smatra da je tužitelj prekludiran od prava na posjedovnu zaštitu jer odluka o istome ovisi o pravnom odnosu između suposjednika temeljem čl. 24. st. 2. ZVDSP-a. Tuženik također ističe da je tužitelj 17. srpnja 2018. pred z.k. odjelom podnio u odnosu na navedenu nekretninu prijedlog za otvaranje z.k. ispravnog postupka koji se vodi pod posl. br. Z-39666/18, pa smatra da između stranaka kao suposjednika postoji zasebni pravni odnos koji je predmet zasebnog zemljišnoknjižnog postupka. Također osporava poštenje posjeda tužitelja u trenutku navodnog smetanja od 14. rujna 2018. pa smatra da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu. Tuženik ističe da je on posjed predmetne nekretnine stekao 20. kolovoza 2018. i to postavljanjem stupića na granicama predmetne nekretnine, koje su isti dan uklonili radnici trgovačkog društva LIDL d.d., te je o istome događaju obaviještena policija, a i u novinama 24 sata je objavljen članak. Stoga tuženik smatra da je tužitelj 20. kolovoza 2018. saznao odnosno bio dužan saznati da mu pravo na posjed više ne pripada budući je bio obaviješten o svim okolnostima predmetnog slučaja, pa je svaki daljnji posjed tužitelja nepošten, te ne uživa posjedovnu zaštitu. Smatra da su sve tvrdnje tužitelja samo paušalne na okolnost posjeda i smetanja, a niti osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i pravnih navoda iz tužbe, te smatra da je tužba u cijelosti neutemeljena. Tuženik se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu kako je to specificirano na ročištu od 28. studenoga 2024., te smatra da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, smatra kako tužitelj nema pravo na izmjenu na način kako je to učinio na navedenom ročištu s obzirom na činjenicu da usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem iz 2020. Ističe da nije točno da bi se navodno smetanje posjeda dogodilo točno neutvrđenog dana, te ponavlja kako iz dokumentacije koja prileži odgovoru na tužbu jasno proizlazi da je predmetna tužba predana nakon proteka roka od 30 dana.

3. Sud smatra da se u ovom slučaju ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužitelj samo prilagodio tužbeni zahtjev navodima koje je već ranije naveo u tužbi i tijekom postupka, pa je odlučivao o postavljenom tužbenom zahtjevu s ročišta od 28. studenoga 2024.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz posjedovnog lista 7900, za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 6), izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 7, 8), dopis tvrtke KA-MAR-KA razvoj projekata d.o.o. od 26. rujna 2018. (list 9, 10), izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 11), fotografije (list 12-14), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za kčbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 15-17), izvadak iz FINA-e za tuženika (list 18), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 17. rujna 2018. (list 27), prijavni list za katastar (list 28-30), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između JE i tuženika (list 31-32), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između IE i tuženika (list 33-35), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između PE i tuženika (list 36-38), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između JEV i tuženika (list 39-41), prijedlog Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada za otvaranje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka od 16. srpnja 2018. (list 42-45), potvrdu MUP- a, PU zagrebačke, III. PP Zagreb od 24. kolovoza 2018. (list 46), članak od 20. kolovoza 2018. na portalu "24sata" (list 47-48), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. Vladimira Zelenike iz Geoformat d.o.o., te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 93-105), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-53402/23-73 od 9. studenoga 2023. (list 165-182), te je saslušao svjedoka ŠE i direktora tuženika VE.

5. Prilikom saslušanja stranaka sud nije saslušao niti jednu ovlaštenu osobu tužitelja s obzirom da takvih prijedloga nije niti bilo. Sud nije proveo dokaz saslušanjem JEV na okolnost predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku jer smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

6. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7. Između stranaka je nesporno da je tuženik na dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio žičanu ogradu i na nju postavio kontejner.

8. Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, te da li je tužitelj prekludiran sa podnošenjem tužbe.

9. Članak 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavak 2. propisuje da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Također, čl. 441. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisuje da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z- 53402/23-73 od 9. studenoga 2023. (list 165-182) utvrđeno je da je navedenim rješenjem ovdje tužitelj upisan kao vlasnik zkčbr. [katastarska čestica] gradilišta u [adresa] površine 284 m2, koja je upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenim rješenjem je odbijen upis prava vlasništva tužitelja i na zkčbr. [katastarska čestica] gradište u [adresa] površine 318 m2 upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, navedeno je nebitno za ovaj postupak s obzirom da se u ovoj pravnoj stvari sukladno gore navedenim člancima 22. st. 1. ZVDSP-a i 441. ZPP-a ne može raspravljati o pravnoj osnovi posla, odnosno vlasništvu, jer za to postoji vlasnička tužba, što ovaj postupak nije. Ovdje također valja reći da ovaj sud nije vezan za obrazloženje iz navedenog rješenja posl. br. Z-53402/23-73 od 9. studenoga 2023., pa se tužitelj ne može pozivati na isto.

11. Svjedok ŠE prilikom saslušanja naveo je da je direktor tvrtke KA-MAR-KA razvoj projekata d.o.o., a ista tvrtka je upravitelj poslovne zgrade koja se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa], a što u naravi predstavlja staru NAMA- u u [adresa], odnosno sada tvrtka LIDL i 10 do 12 drugih etažnih vlasnika i korisnika dijelova zgrade. Ispred navedene poslovne zgrade se nalazi parking, a taj parking je javna površina tako da zgrada ima pristup s javne površine, te su svi koristili navedeni parking i to i korisnici i vlasnici zgrade, te korisnici usluga zgrade, a i svatko drugi tko se želio parkirati se mogao parkirati na navedenom parkingu. Navedeni parking ima dva ulaza na taj parking s [adresa], te je jedan ulaz s istočne strane, a drugi sa zapadne strane. Navodi da dugi niz godina nije bilo nikakvih ograničenja niti ograda, niti bilo kakvih rampi, da bi se moglo ući na navedeni parking, već se na njega slobodno ulazilo. U ljeto prošle godine (2018.), a misli da je bilo negdje u kolovozu, taj drugi ulaz na parking koji se nalazi zapadno je bio ograničen na način da je prvo postavljen veliki kontejner i to 2-3 metra od same poslovne zgrade, a na kojem dijelu se nalazi ulaz za dostavu u trgovinu LIDL. Radilo se o većem kontejneru veličine 2-3 x 8 metara. Jedno desetak dana kasnije, a misli da je već bio rujan je na taj prostor postavljena i ograda i to žičana ograda na metalnim stupovima, a ta ograda se tamo nalazi i sada. Ta je ograda postavljena na način da se sada ne može koristiti cijeli parking, već se može koristiti samo istočni dio parkinga, s obzirom da se između istočnog i zapadnog dijela parkinga nalazi pješački nogostup po samoj sredini tog parkinga. Dakle, na taj zapadni dio parkinga vozila uopće više ne mogu ući zbog te ograde. Kada je bio postavljen samo kontejner nije smetao ulasku na taj zapadni dio parkinga, već je samo smetao ulasku u skladište trgovine LIDL. Zbog svega toga trgovina LIDL više nema pristup do skladišta s velikim kamionima, a koliko ima saznanja oni sada dostavu u svoj prostor vrše s manjim kamionima. On je tražio od Grada Zagreba da ih obavijeste što se dešava, a svi korisnici zgrade su pitali što se dešava, odnosno tražili su da se parking nazad vrati u funkciju. Od Grada Zagreba dobili su odgovor da je to u postupku i da se rješava. Znao je da postavljanje navedenog kontejnera i ograde ima neke veze s gospodinom VE, odnosno s njegovom tvrtkom, s time da njemu nije bilo jasno da li se radi o njemu osobno ili o aktivnostima vezanim za njegovu tvrtku. Gospodina VE je od ranije poznavao s obzirom da je isti u navedenoj poslovnoj zgradi imao kafić, odnosno njegova tvrtka je bila korisnik jednog poslovnog prostora. U razgovoru s gospodinom VE je saznao da je on to zemljište odnosno taj dio parkinga kupio. Parking se prije postavljanja kontejnera i ograde tamo nalazio negdje 20-tak godina. Gospodin VE, odnosno njegova tvrtka je u navedenoj poslovnoj zgradi imala kafić više od pet godina, s obzirom da je svjedokova tvrtka upravitelj navedene zgrade pet godina, a on je već zatekao tvrtku gospodina VE u navedenoj poslovnoj zgradi. Navodi da on osobno nije vidio gospodina VE da postavlja predmetni kontejner i ogradu jer se nije zatekao tamo u momentima postavljanja kontejnera i te ograde, pa on ustvari ne zna tko je osobno postavio taj kontejner i ogradu. Naveo je i da se gospodin VE kao vlasnik tuženika nije obratio njemu kao direktoru upravitelja navedene poslovne zgrade vezano za postavljanje navedenog kontejnera i ograde. Navodi da je on već negdje mjesec dana prije postavljanja kontejnera, odnosno ograde razgovarao s gospodinom VE u njegovom kafiću u predmetnoj poslovnoj zgradi te mu je isti rekao da je kupio dio parkinga ispred predmetne poslovne zgrade kojom prilikom je on rekao gospodinu VE da misli da je to gradsko, ali nije ulazio u nečije poslovne poduhvate. Što se tiče samog postavljanja kontejnera i ograde on je za navedeno saznao tek kada je to vidio na licu mjesta. Ta nekretnina gospodina VE, odnosno taj ograđeni dio se nalazi na zapadnom dijelu, na način da je zagrađen zapadni ulaz na parking, te jedno ili dva parkirna mjesta i zelena površina odnosno zeleni otok. Navedenu nekretninu gospodina VE prije postavljanja kontejnera i ograde su koristili svi korisnici poslovne zgrade, a mogli su je koristiti i svi, a dodatno je bio i jedan uređaj za dostavu paketa (tzv. paketomat), koji je veličine kao bankomat, a koji je nakon što su počeli svi ti imovinsko-pravni problemi oko navedene nekretnine maknut, s obzirom da je raskinut ugovor za taj paketomat. Na upit da li je nekoga već ranije kontaktirao u Gradu Zagrebu prije slanja službenoga dopisa, odnosno da li je možda nekoga telefonski kontaktirao ranije, svjedok je naveo da je razgovarao s komunalnim redarima koji su mu rekli da oni ne znaju ništa već su ga uputili na Grad Zagreb, te se onda odlučio napisati navedeni dopis, a koji dopis je on direktno nosio u prostore Grada Zagreba, odnosno Poglavarstva, da se tamo raspita točno u koji gradski ured treba predati navedeni dopis da bi se problem što brže riješio, te su ga uputili kome se treba obratiti, a to je sve bilo isti dan kada je i otišao do poglavarstva Grada Zagreba.

12. Direktor tuženika VE prilikom saslušanja naveo je da je kupio spomenutu parcelu od nasljednika vlasnika koji su bili upisani u zemljišne knjige. Napravila se naknadno pronađena ostavina, te je on pristupio sklapanju kupoprodajnih ugovora, te je nekretninu kupio i upisao se u zemljišne knjige kao vlasnik. Negdje pet mjeseci nakon što je nekretninu kupio ušao je u posjed iste nekretnine na način da je prvo stavio spominjani kontejner 4-5 metara od granice s poslovnom zgradom na adresi [adresa]. Navodi da je taj kontejner veličine negdje 2 x 5-6 metara, a isti je postavio negdje sredinom ili krajem kolovoza 2018. U trenutku postavljanja kontejnera i dalje je bio moguć ulaz u poslovnu zgradu preko parkinga koji svjedok spominje. Nakon toga je jedno tjedan dana kasnije podigao ogradu, a svim tim radnjama je pristupio nakon što mu je geodet napravio geodetski elaborat i iscrtao točno granice njegove nekretnine. Naveo je da je ta ograda žičana ograda visine 1,20 do 1,40 metara, a na metalnim nosivim stupićima. To je u naravi bio prolaz, te su tuda prolazili pješaci i tko god je htio, a to nije bio u naravi parking kako navodi svjedok već je to prolaz do parkinga o kojem svjedok priča. Cijela ta površina je bila asfaltirana odnosno možda je 10 % površine bila zelena površina. Naveo je da su ga vezano za navedeno zemljište, i to prvo za postavljanje kontejnera, kontaktirali iz LIDL-a i to isti dan kada je postavio kontejner, te su isti prvo bili spremni plaćati naknadu, ali nisu ništa dogovorili, a isti su ga kontaktirali i odmah nakon što je postavio ogradu, ali se kasnije nije ništa dešavalo. Naveo je da on osobno nije postavljao taj kontejner i ogradu, već je za to angažirao radnike. Vezano za uklanjanje predmete ograde, iz Grada Zagreba ga je kontaktirao komunalni redar, odnosno dobio je rješenje komunalnog redara radi uklanjanja ograde, međutim to je bilo tek 2019. negdje u travnju, te se kada je dobio navedeno rješenje žalio na isto i ono je ukinuto od strane Ministarstva graditeljstva. Naveo je da je predmetni kontejner maknuo s parcele negdje u veljači ili ožujku 2019., s obzirom da je vidio da će biti problema oko parcele, a ograda i dalje tamo stoji kako je postavljena. Naveo je da je vidio u zemljišnim knjigama da je otac ljudi od kojih je kupio predmetnu nekretninu upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a onda je kontaktirao nasljednike toga čovjeka, odnosno ljude od kojih je u konačnici kupio navedenu nekretninu. Prodavatelji nisu navedene nekretnine koristili na neki način da su tamo nešto sadili ili slično, već su tu nekretninu mogli koristiti svi, kako je već rekao, a kako je rekao i svjedok. Naveo je da je postupak naknadno pronađene imovine, odnosno ostavine, radio s nasljednicima nekretnine koju je kupio, tek kada je saznao tko su nasljednici upisanog vlasnika, te je onda s njima radio navedeni postupak, odnosno ustvari to su radili odvjetnici. Obratilo mu se trgovačko društvo LIDL jer su isti saznali da je on vlasnik predmetne nekretnine, te su se htjeli s njime dogovoriti oko plaćanja naknade za korištenje te nekretnine. Iz tvrtke LIDL su ga kontaktirali već prije postavljanja navedenog kontejnera jer je on putem odvjetnika obavijestio tvrtku LIDL o promjeni vlasničke strukture navedenog zemljišta, a više se točno ne sjeća kada su ga kontaktirali.

13. Sud je izvršio uvid u dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 17. rujna 2018. (list 27). Iz navedenog dopisa uopće nije jasno koju je to dokumentaciju navedeni gradski ured 17. rujna 2018. dostavio tvrtki PERVISUS d.o.o., te na što bi se ta dokumentacija trebala odnositi. Jedino je razvidno da je ista dostavljena radi izrade geodetske isprave, ali nije vidljivo na koju nekretninu se isto odnosi. Ako bi se isto i odnosilo na utvrđivanje međa i drugih granica, te nanovo razgraničenje na predmetnoj nekretnini, ne znači da bi time tužitelj saznao za postavljanje ograde i kontejnera na predmetnoj nekretnini. Naime, novo razgraničenje, utvrđenje međa i drugih granica je jedno, a postavljanje ograde i kontejnera na predmetnoj nekretnini nešto sasvim drugo, pa iz navedenoga sud smatra nebitnim za razrješenje ovog postupka navedeni dopis i spis tužitelja klasa: 947-03/18-04/2553 jer se isti ne odnosi na postavljanje ograde i kontejnera.

14. Sud smatra da tuženik nije dokazao da bi tužitelj na neki drugi način, osim dopisom upravitelja poslovne zgrade u [adresa], tvrtke KA-MAR-KA razvoj projekata d.o.o. od 26. rujna 2018. (list 9-10) saznao za postavljanje ograde i kontejnera prije 26. rujna 2018. I iskaz svjedoka ŠE, direktora tvrtke KA-MAR-KA razvoj projekata d.o.o. je sukladan onome što je isti napisao u navedenom dopisu.

15. Stoga sud smatra da nije protekao rok iz čl. 21. st. 3 ZVDSP-a koji propisuje da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. S obzirom da je tužba podnesena 25. listopada 2018. poštom preporučeno, a tužitelj je za čin smetanja saznao 26. rujna 2018., to je prigovor prekluzije u cijelosti neosnovan.

16. Da bi utvrdio da li je tuženik činom postavljanja sporne ograde i kontejnera smetao posljednji mirni i faktični posjed tužitelja, sud je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. Vladimira Zelenike iz Geoformat d.o.o. Na licu mjesta sud je utvrdio da sporna nekretnina predstavlja zemljište pod asfaltom, a na dijelu se nalazi trava, te su betonski stupovi između kojih je razvučena mrežasta žica koja čini ogradu zabetonirani u beton. Sporni kontejner nije zatečen na licu mjesta, a i sam direktor tuženika je prilikom saslušanja naveo da je predmetni kontejner maknuo s parcele negdje u veljači ili ožujku 2019.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. Vladimira Zelenike iz Geoformat d.o.o. (list 93-105) proizlazi da je na očevidu pristupio vještačenju radi identifikacije na kojim se česticama nalazi sporna ograda i to prema stanju u katastru i zemljišnoj knjizi. Nakon uvida u zemljišnu knjigu sa stanjem na dan 17. kolovoza 2020. vještak navodi da je utvrdio da je kčbr. [katastarska čestica], gradilište u [adresa] površine 318 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu First shooter j.d.o.o., odnosno tuženika u 1/1 dijela. Iz povijesnog z.k. stanja za istu nekretninu (list 15-17) sa posljednjim stanjem na dan 24. listopada 2018. proizlazi da je površina navedene zk.čbr. bila 327 m2, a tuženik je također bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine temeljem četiri ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. Vještak je naveo da je kčbr. [katastarska čestica], gradilište u [adresa] površine 284 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu BE u 1/1 dijela. U katastru nekretnina katastarska čestica broj [katastarska čestica], parkiralište površine 3739 m2 (ostale čestice ispuštene kao nepotrebne) upisana u P.L. 7900 k. o. [katastarska općina], a kao vlasnik (ustvari posjednik) je upisan Grad Zagreb, odnosno tužitelj u 1/1 dijela. Vještak navodi da nakon očevida na licu mjesta i izvršene geodetske izmjere je pokazao položaj sporne ograde na kopiji katastarskog plana (list 100), te na kopiji katastarskog plana za zemljišnu knjigu (list 101). Vještak navodi da se ograda u naravi nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na zk. čbr. [katastarska čestica] i zk. čbr. [katastarska čestica] (zk. čbr. [katastarska čestica] kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu, te samim kopijama katastarskog i zemljišnoknjižnog plana-list 101-102, te je stoga očito da je vještak počinio grešku u pisanju) k. o. [katastarska općina], kako je i prikazano na planovima. Vještak je naveo da je snimljenu ogradu prikazao na kopiji katastarskog plana koja je preklopljena s kopijom katastarskog plana za zemljišnu knjigu (list 102). Sud je izvršio uvid i u fotografije s lica mjesta (list 103-105) sačinjene prilikom očevida od strane vještaka, a na kojemu je razvidan položaj sporne ograde zatečene na dan očevida 2. rujna 2020., te da se ista nalazi većim dijelom na asfaltiranoj površini, na jednom dijelu se nalazi trava.

18. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke ing. Vladimira Zelenike iz Geoformat d.o.o. stranke nisu imale prigovora, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je isti sačinjen temeljem dokumentacije u spisu i očevida na licu mjesta.

19. Dakle, u postupku je utvrđeno da se ograda u naravi nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na zk. čbr. [katastarska čestica] i zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno u naravi na zemljištu pod asfaltom, te djelomično travom, te su betonski stupovi između kojih je razvučena mrežasta žica koja čini ogradu zabetonirani u beton i asfalt.

20. Tužitelj je, kako je već rečeno, upravo nakon utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev.

21. Iz iskaza direktora tuženika VE razvidno je da je isti znao da osobe od kojih je kupio predmetne nekretnine i druge nekretnine prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između JE i tuženika (list 31-32), Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između IE i tuženika (list 33-35), Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između PE i tuženika (list 36-38) i Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 2. siječnja 2018. između JEV i tuženika (list 39-41) nisu vršile posjedovne čini na predmetnim nekretninama, već se nekretnina koristila kao prolaz do parkinga, odnosno pristup istom i zelena površina. Stoga sud nije proveo dokaz saslušanjem JEV na okolnost predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku. Dakle, nesporno je da je tuženik kao novi vlasnik predmetne nekretnine ogradio predmetnu nekretninu ogradom, što je isti učinio putem radnika koje je angažirao, kako je sam naveo.

22. Tužitelj, u postupku smetanja posjeda mora dokazati da je bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, odnosno da imao faktičnu vlast na stvari. Tužitelj u tužbi ne navodi na koji način je vršio posjedovne čine na predmetnoj nekretnini odnosno dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3739 m2, a koji dio odgovara zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označeno plavom bojom u kopiji katastarskog plana preklopljenog na z.k. plan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike ing. geod. od 28. listopada 2020. Isti se samo poziva na ranije navedeni dopis upravitelja poslovne zgrade u [adresa] tvrtke KA-MAR-KA razvoj projekata d.o.o. od 26. rujna 2018., kojim ga navedeni upravitelja obavještava o postavljenoj ogradi i kontejneru te na iskaz direktora upravitelja, u ovom postupku saslušanog svjedoka ŠE. Dakle na činjenice postavljanja ograde i kontejnera.

23. Međutim, tužitelj ničime ne dokazuje na koji je način tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, odnosno na koji je način faktično izvršavao vlast (osobno ili posredovanjem punomoćnika u posjedovanju) na nekretnini, pa da bi mu tuženik postavljanjem ograde (kontejner je uklonjen) taj posljednji mirni posjed smetao. Pozivanje tužitelja na rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-53402/23-73 od 9. studenoga 2023. (list 165-182), odnosno navode u obrazloženju navedenog rješenja kao dokaz posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, odnosno zašto sud iste ne može prihvatiti je već obrazloženo u točci 10. obrazloženja ovog rješenja o smetanju posjeda.

24. S obzirom na sve navedeno sud je temeljem članka 22. ZVDSP-a odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I izreke rješenja.

25. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 1.378,09 EUR temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Trošak tuženika se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7. t. 2. navedene Tarife po 2x250 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, s obzirom da navedeni Tbr. propisuje da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak radi smetanja posjeda. Tuženiku je također priznat i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 30 bodova temeljem Tbr. 10. t. 6. Tarife. Na navedeni ukupni iznos od 530 bodova, a uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 trošak tuženika ukupno iznosi 1.060,00 EUR uz 25% PDV temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu 265,00 EUR, ukupno iznosi 1.325,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR.

U Sesvetama 2. travnja 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.