Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-595/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv 1. tuženika JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ranku Zatezalu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1255/2023-10 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1255/2023-10 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LJ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 366,12 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva temeljem zakona na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi Šuma površine 988 m2 u vlasništvu tuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], te je ovlašten u zemljišnoj knjizi zemljišnoknjižnog odjela [adresa], Općinskog suda u Osijeku ishoditi upis prava vlasništva na ime tužitelja uz istovremeno brisanje upisa vlasništva tuženika."

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi trošak postupka u iznosu od ukupno 825,00 €, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak ili preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 366,12 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], šuma površine 988 m2, na kojoj su kao suvlasnici svatko u ½ dijela u zemljišnoj knjizi upisani tuženici JJ i IJ. Tužitelj tvrdi da je u mirnom posjedu predmetne nekretnine duže od 29 godina. Tuženici osporavaju da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, osporavajući poštenje posjeda tužitelju.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno bez izvođenja daljnjih dokaza predloženih od strane tužitelja zaključio glavnu raspravu jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava, te bi nepotrebnim izvođenjem dokaza na okolnosti koje nisu pravno odlučne postupio protivno načelu ekonomičnosti.

7.1. Stoga na žalbene navode tužitelja kako se očevidom u ovome postupku ili korištenjem kao dokaza nalaza vještaka iz postupka koji se vodi pred istim sudom među istim strankama pod brojem P-381/2023, mogla utvrditi bilo koja odlučna činjenica, valja odgovoriti kako nisu osnovani jer je odlučno ono stanje koje je postojalo na spornoj nekretnini u vrijeme stjecanja iste od strane tužitelja, a sam tužitelj u svom iskazu jasno potvrđuje kako je kč. br. [katastarska čestica] u naravi bila šuma, a što potvrđuje i 1. tuženik u svom iskazu.

8. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje da je:

- tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća za odmor kbr 17 i voćnjak UJ ukupne površine 2063 m2;

- da su tuženici JJ i IJ u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici svatko u pola dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] šuma površine 988 m2;

- da je rješenjem o rasporedu naknadno pronađene imovine od 16. siječnja 2023. broj O-21/2005-17, UPP/OS-Osijek-2/2005-17, koje je donio javni bilježnik Vjenceslav Arambašić iz Osijeka, kao sudski povjerenik Općinskog suda u Osijeku na listu 30-32 tog ostavinskog spisa, nekretnina upisana u zk. ul br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] šuma površine 988 m2 raspoređena djeci ostaviteljice JJ i IJ, ovdje 1. i 2. tuženicima;

- da na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao posjednik iste nikada nije bio upisan ĆJ, već da je temeljem zahtjeva EJ, rođene L, za provedbu kupoprodajnog ugovora sklopljenog između ABC J kao prodavatelja i EJ kao kupca **.**.1975. broj 12/79, predmetna katastarska čestica provedena u predmetu upravnog postupka za EJ rješenjem istog Ureda broj: UP/I-02-207/1-1979 od 13. ožujka 1979. Nakon smrti EJ, temeljem rješenja poslovni broj Z-2689/2023 od 15. veljače 2023. za provedbu rješenja o rasporedu naknadno pronađene imovine Općinskog suda u Osijeku broj O-21/2005- 17 od 16. siječnja 2023. na istoj nekretnini su upisani nasljednici EJ JJ u ½ dijela i IJ u ½ dijela;

- da je majka tuženih EJ prodala 20. travnja 1994. kupcu ĆJ nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 20 ari 59 m2;

- da je tužitelj 22. rujna 1998. kupio nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] od ĆJ;

- da se nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] šuma, a koja je suvlasništvo tuženih svakoga u pola dijela, nalazi uz nekretninu u vlasništvu tužitelja i to kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da tužitelj u svom iskazu tvrdi kako mu je sporna čestica bila predočena kao predmet kupoprodaje od ĆJ te je mislio da se radi o jednoj čestici, te nije prije kupoprodaje provjeravao zemljišno knjižno stanje, a 2013. pri legalizaciji sagrađene zgrade saznao je da se radilo o dvije čestice.

9. Cijeneći izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je tužitelj ugovorom o kupoprodaji koji je zaključio kao kupac s prodavateljem ĆJ **.**.1998. kupio nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća za odmor i voćnjak od 20 ari 59 m2 te je temeljem tog kupoprodajnog ugovora isti ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako prodavatelj ĆJ nije nikada bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine za koju tužitelj potražuje ovom tužbom utvrđenje prava vlasništva (upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] šuma površine 988 m2) pa tu nekretninu nije niti mogao prodati tužitelju niti je tužitelj imao razloga vjerovati da se radi o nekretnini koju je kupio od ĆJ obzirom da je jednostavnom provjerom u zemljišnoj knjizi u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji mogao utvrditi da se radi o dvije zasebne čestice, jer iz kupoprodajnog ugovora ne proizlazi da bi mu bila prodana "šuma", odnosno kč. br [katastarska čestica].

10. Kako je tijekom postupka tužitelj tvrdio da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću, prvostupanjski sud je u tom smislu polazeći od odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- u daljnjem tekstu: ZVDSP) u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP (s obzirom na činjenicu da su tuženici osporili poštenje posjeda tužitelju), pravilno zaključio kako je tužitelj nesavjestan posjednik te stoga ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako tužitelj u ovome postupku nije dokazao postojanje zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini.

11. Na žalbene navode u kojima tužitelj ističe kako nije bio u obvezi provjeravati predmetno stanje u zemljišnim knjigama, da stanje u njima nije bilo potpuno, da povjerenje nije postojalo u vrijeme sklapanja niti jednog ugovora, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Točno je da nije postojala zakonska obveza tužitelja na provjeru stanja u zemljišnim knjigama prije nego li se odluči na kupnju bilo kojeg zemljišta, no time se svjesno ili nesvjesno izlaže rizicima koji takva odluka posljedično može donijeti, te se stoga neosnovano sada poziva na razloge zbog kojih je tako postupao.

11.1. Nadalje, iz stanja spisa i provedenog postupka jasno proizlazi kako je sporna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama, slijedom čega su neosnovani žalbeni razlozi kojima tužitelj ukazuje na „neurednost“ podatka u istima. Također se tužitelj neosnovano poziva na odgodu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na spornu nekretninu. Kada govorimo o odgodi primjene načela zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, tada treba cijeniti rok u kojem ta odgoda proizvodi pravne učinke i na koje se nekretnine ta odgoda odnosi. Posljednjim izmjenama i dopunama čl. 388. st. 5. ZVDSP propisano je da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu. Slijedom navedenog jasno je da se radi o odredbama koje se odnosne na nekretnine koje su na dan 1. siječnja 1997. bile u društvenom vlasništvu, a što predmeta nekretnina nedvojbeno nikada nije bila.

12. Na žalbene navode kojima se tužitelj poziva na posjedovanje sporne nekretnine od strane ĆJ tvrdeći da mu je on predao posjed iste prilikom kupoprodaje kč. br. [katastarska čestica] (u naravi kuća za odmor i voćnjak od 20 ari 59 m2), valja odgovoriti kako tu činjenicu tužitelj nije dokazao te slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno nije utvrdio da bi to vrijeme (od 20. travnja 1994. do 22. rujna 1998.) trebalo cijeniti kao vrijeme njegova prednika u posjedovanju. Jedini svjedok kojeg je tužitelj predložio i koji je saslušan u postupku navodi kako mu je kao vlasniku susjednih nekretnina poznato da su se mijenjali vlasnici na spornoj čestici, a svoja saznanja o „tužiteljevom vlasništvu“ sporne nekretnine crpi samo na temelju navoda koje je čuo od samog tužitelja, a osobno ga je viđao na spornoj čestici samo unazad četiri ili pet godina od davanja iskaza (2024.).

12.1. Stoga na žalbene navode tužitelja u kojima ističe vremensko trajanje kako njegova posjeda, tako i vremensko trajanje posjeda njegova prednika, valja odgovoriti kako navedeni protek vremena ni na koji način nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se na osnovi posjeda koji nije pošten, ma koliko dugo on trajao, dosjelošću ne može steći vlasništvo.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. ZVDSP s obzirom da je tuženik u postupku oborio zakonsku pretpostavku poštenja posjeda u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovano odbijen kao neosnovan.

14. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Iako u žalbi tužitelj osporava i odluku o dosuđenom trošku postupka, tužitelj nije obrazložio te svoje žalbene navode osim kroz stav da je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti kao osnovan. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženicima uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos