Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-372/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, Držićeva 3, protiv tuženice GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Zanettiju, odvjetniku u Puli, Smareglina 7/I, radi utvrđenja ništetnosti i raskida ugovora i aneksa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pulu-Pola poslovni broj P- 1398/2018-77 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja KM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pulu-Pola poslovni broj P-1398/2018-77 od 2. veljače 2024.
II Odbija se zahtjev tuženice GM za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM iz [adresa] pod brojem OV-5923/10 dana 10. lipnja 2010. te Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 10. svibnja 2018. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM pod brojem OV-4295/2018 dana 10. svibnja 2018. zaključeni između ĆM rođ. K, OIB [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i OM rođ. ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, ništetni, pa se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa zabilježbe postojanja toga ugovora i aneksa temeljem rješenja poslovni broj Z-15160/2018, brisanjem upisa uknjižbe prava vlasništva upisanog u korist OM temeljem rješenja Z-23986/2018 i brisanjem upisa zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju upisane rješenjem Z-15160/2018 na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] ZGR., zgrada i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. zgrada 32 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica] ZGR. zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]; 2. suvlasnički dio: ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Senj, Općinskog suda u Rijeci, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa zabilježbe da nekretnine nakon smrti ĆM rođ. K kao primateljice uzdržavanja imaju pripasti OM rođenoj ĆM kao davateljici uzdržavanja, upisane temeljem rješenja Z19710/2018, brisanjem upisa uknjižbe prava vlasništva upisanog u korist tuženice OM temeljem rješenja Z-30762/2018 i brisanjem upisa zabilježbe da nekretnine nakon smrti ĆM rođ. K kao primateljice uzdržavanja imaju pripasti OM rođenoj ĆM kao davateljici uzdržavanja upisane rješenjem Z-19710/2018 na nekretninama: 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma zapušćena na Gornja njivica u Otinju 65 čhv, 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] vinograd zapušćeni Barić uz Matičića u Otinju 415 čvh; 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] livada uzglavnica u Bobovišu 42 čvh,; 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica u Bobovišu 260 čvh, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se društvu ... za obavljanje komunalnih djelatnosti, [adresa], da u pogledu prava korištenja grobnog mjesta broj 27 na groblju u [adresa] uspostavi stanje koje je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM iz [adresa] pod brojem OV-5923/10 dana 10. lipnja 2010. te Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 10. svibnja 2018. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM pod brojem OV-4295/2018 dana 10. svibnja 2018., zaključenih između ĆM rođ. K, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i OM rođ. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja.
Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."
II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"Raskidaju se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010., potvrđen
– solemniziran od strane Javnog bilježnika CM iz [adresa] pod brojem OV5923/10 dana 10. lipnja 2010. te Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 10. svibnja 2018., potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM pod brojem OV-4295/2018 dana 10. svibnja 2018. zaključeni između ĆM rođ. K, OIB [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i OM rođ. ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, te se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa zabilježbe postojanja toga ugovora i aneksa temeljem rješenja poslovni broj Z-15160/2018, brisanjem upisa uknjižbe prava vlasništva upisanog u korist OM temeljem rješenja Z-23986/2018 i brisanjem upisa zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju upisane rješenjem Z-15160/2018, na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] ZGR., zgrada i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. zgrada 32 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; kč. br. [katastarska čestica] ZGR. zgrada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]; 2. suvlasnički dio: ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Senj, Općinskog suda u Rijeci, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa zabilježbe da nekretnine nakon smrti ĆM rođ. K kao primateljice uzdržavanja imaju pripasti OM rođenoj ĆM kao davateljici uzdržavanja, upisane temeljem rješenja Z19710/2018, brisanjem upisa uknjižbe prava vlasništva upisanog u korist tuženice OM temeljem rješenja Z-30762/2018 i brisanjem upisa zabilježbe da nekretnine nakon smrti ĆM rođ. K kao primateljice uzdržavanja imaju pripasti OM rođenoj ĆM kao davateljici uzdržavanja upisane rješenjem Z-19710/2018 na nekretninama: 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] šuma zapušćena na Gornja njivica u Otinju 65 čhv, 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] vinograd zapušćeni Barić uz Matičića u Otinju 415 čvh; 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] livada uzglavnica u Bobovišu 42 čvh,; 20/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] oranica u Bobovišu 260 čvh, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Nalaže se društvu ... za obavljanje komunalnih djelatnosti, [adresa] da u pogledu prava korištenja grobnog mjesta broj 27 na groblju u [adresa] uspostavi stanje koje je bilo prije provedbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM iz [adresa] pod brojem OV-5923/10 dana 10. lipnja 2010. te Aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 10. svibnja 2018. potvrđen – solemniziran od strane Javnog bilježnika CM pod brojem OV-4295/2018 dana 10. svibnja 2018., zaključenih između ĆM rođ. K, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja i OM rođ. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja.
Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana."
III Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 2.674,06 eura, u roku od 15 dana.«
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu kao osnovanu te pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novo suđenje.
3. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužitelja, uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio načelo neposrednosti izvođenja dokaza time što sutkinja koja je donijela pobijanu presudu nije ponovno izvodila dokaz saslušanjem stranaka.
5.1. Naime, iz zapisnika sa glavne rasprave održane 9. svibnja 2022. proizlazi da je glavna rasprava, zbog izmjene sastava suda, počela iznova, te su pročitani zapisnici o izvođenju ranije izvedenih dokaza saslušanjem stranaka.
5.2. Na temelju sadržaja zapisnika za zaključiti je da se stranke, odnosno njihovi punomoćnici nisu tome protivili. Niti jedna od stranaka nije na zapisnik stavila nikakvu primjedbu po sastavljanju istog (čl. 126. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP) iz čega proizlazi da su sa sadržajem zapisnika bile u cijelosti suglasne.
5.3. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju ukazuje tužitelj, jer mu je dana mogućnost raspravljanja pred sudom prvog stupnja, a dio prigovora žalitelja svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud zanemario njegov prijedlog za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.
5.4. Međutim okolnost što sud nije prihvatio taj dokazni prijedlog žalitelja, ovaj nije onemogućen u raspravljanju, zbog čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije učinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ovo tim više, jer je sud opravdano i po mišljenju ovog suda nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrijske struke dr. Helene Marčinko prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, sačinjenim u skladu sa zadatkom suda te sukladnim s medicinskom dokumentacijom i drugim provedenim dokazima. Naime, vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju, a i u svom usmenom izlaganju dodatno pojasnila svoj nalaz i mišljenje te se očitovala na sve primjedbe tužitelja, argumentirano ih otklonivši, tako da nije bilo sumnji u pravilnost danog nalaza i mišljenja, odnosno pravilnost zaključka o sposobnosti pokojne ĆM za rasuđivanje u vrijeme sklapanja Ugovora i pripadajućeg mu Aneksa, uz dodatno pojašnjenje kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da su određene tegobe kod ĆM, u vidu dezorijentiranosti i nemira, nastale kao posljedica fizičkog stanja (bolova i dehidracije uslijed zapetljaja crijeva), te da su se usporedno sa saniranjem tog stanja i povukle, odnosno da je kod ĆM bio zabilježen akutni psihoorganski sindrom, ali je njeno akutno stanje smireno još dok je bila u bolnici, što znači da je bilo privremenog karaktera i nije ostavilo takve posljedice zbog kojih ona ne bi bila sposobna za rasuđivanje. Ni aterosklerotske promjene na mozgu, koje su inače karakteristične kod osoba starije životne dobi, kao ni dijagnosticirani poremećaj prilagodbe, nisu utjecali na sposobnost ĆM za rasuđivanje, jer je ona u psihološkom smislu uredno funkcionirala i uredno komunicirala te ni jedan podatak u spisu i njenoj medicinskoj dokumentaciji ne upućuje na nesposobnost za rasuđivanje.
5.5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer je sud prvog stupnja, u smislu čl. 8. ZPP, valjano ocijenio dokaze, pa tako i iskaz saslušanog svjedoka CM te stranački iskaz tuženice, tako da presuda nema nedostatke i proturiječnosti zbog kojih se ne može ispitati
5.6. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona
6. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010. i Aneksa tome Ugovoru od 10. svibnja 2018., koje je tuženica kao davateljica uzdržavanja sklopila sa svojom sada pokojnom majkom ĆM kao primateljicom uzdržavanja tvrdeći da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz čl. 3. Ugovora, odnosno da nije uzdržavala pokojnu ĆM, da se radi o nemoralnom pravnom poslu čija pobuda nije bila uspostava odnosa uzdržavanja, već ostvarenje imovinske koristi tuženice na štetu tužitelja te da je ĆM bila nesposobna za rasuđivanje u smislu odredbe čl. 276. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO/05) u razdoblju od zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pa do zaključenja Aneksa toga Ugovora, a koje razdoblje uključuje i izjave od 22. lipnja 2017. i 18. listopada 2017. potpisane po ĆM.
6.1. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva raskid navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i pripadajućeg Aneksa, tvrdeći da tuženica kao davateljica uzdržavanja nije ispunjavala ugovorom preuzete obveze.
7. Nije sporno da su tužitelj i tuženica brat i sestra, odnosno zakonski nasljednici njihove majke, pokojne ĆM, koja je preminula **.**.2018.
7.1. Nadalje, nije sporno da je između tuženice GM, kao davateljice uzdržavanja, i njene sada pokojne majke ĆM, kao primateljice uzdržavanja, 10. lipnja 2010. sklopljen i istog dana ovjeren po javnom bilježniku CM pod brojem: OV-5923/10 Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 9-12 spisa), kojim je primateljica uzdržavanja poslije svoje smrti prenijela u vlasništvo davateljici uzdržavanja nekretnine opisane u čl. 1. i 2. toga Ugovora (upisane u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]), pravo korištenja grobnog mjesta, novčana sredstva po računima, pravo na isplatu zaostataka mirovine te sve pokretnine koje se nalaze u kući primateljice uzdržavanja u [adresa], s time da je stjecanje te imovine odgođeno do smrti primateljice uzdržavanja (čl. 4. Ugovora). Istim Ugovorom se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala primateljicu uzdržavanja doživotno uzdržavati i pomagati joj sukladno njenim potrebama i svojim mogućnostima, osigurati joj pomoć u prehrani, odjeći i obući, sukladno njenim potrebama, osigurati joj potrebnu njegu, redovite posjete liječniku, a u slučaju bolesti liječenje, pomagati joj u snošenju troškova liječenja i bolničkih troškova te ju u slučaju smrti pokopati prema mjesnim običajima, sve uz suglasno utvrđenje da davateljica uzdržavanja na taj način već skrbi o primateljici uzdržavanja (čl. 3. Ugovora), s tim da su ugovarateljice u čl. 5. Ugovora suglasno utvrdile da neće izvršiti zabilježbu Ugovora u zemljišnim knjigama i odgovarajućem javnom očevidniku.
7.2. Isto tako, nesporno je da su tuženica i sada pokojna ĆM **.**.2018. sklopile Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem su izmijenili čl. 1., 2. i 5. Ugovora. Aneksom je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izuzeta iz Ugovora jer je prethodno prodana od strane primateljice uzdržavanja, a uz suglasnost davateljice uzdržavanja, što je konstatirano u čl. 1. Ugovora, zatim je dodana identifikacija u pogledu pokojne ĆM te je određeno da će se u zemljišnim knjigama izvršiti upis zabilježbe postojanja toga Ugovora.
7.3. Pored toga, nije sporno da je sada pok. ĆM **.**.2017. potpisala Izjavu (list 43 spisa) u kojoj potvrđuje da njen sin KM (ovdje tužitelj), njegova supruga G (Tanja) Popović te njihova djeca FM i AM od 2002. ne žive u njenoj kući na adresi [adresa], da s njima nije u dobrim odnosima, da sa sinom ne razgovara od 2006., slijedom čega je zatražila Policijsku upravu Istarsku da imenovane odjave s njene adrese pa je Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske broj: 511-08-18-UP/I-1571/1-17 od 14. kolovoza 2017. odjavljeno prebivalište KM s adrese [adresa], te je isti obvezan u roku od 8 dana od izvršnosti toga rješenja Policijskoj upravi Istarskoj vratiti osobnu iskaznicu.
7.4. Konačno, Izjavom od **.**.2017. ĆM je potvrdila da njena kćerka GM kao davateljica uzdržavanja uredno ispunjava svoje obveze iz Ugovora te je tuženica po smrti davateljice uzdržavanja ishodila uknjižbu prava vlasništva na nekretninama naznačenim u Ugovoru i pripadajućem Aneksu.
8. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegova Aneksa, utvrdivši da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi pokojna ĆM kao primateljica uzdržavanja u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2010. i Aneksa tome Ugovoru 2018. bila nesposobna za rasuđivanje i nesposobna shvatiti značenje i posljedice pravnih poslova koje je sklopila, već naprotiv, da je ista bila svjesna prava i obveza koja iz Ugovora proizlaze te da su navedeni Ugovor i pripadajući mu Aneks odraz njene ozbiljne i slobodne volje, što je potvrdila i Izjavom od listopada 2017. u kojoj je, sedam godina nakon sklapanja Ugovora, potvrdila da davateljica uzdržavanja uredno ispunjava svoje ugovorne obveze, slijedom čega da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Aneks istom nisu protivni prisilnim propisima, u smislu odredbe čl. 276. ZOO/05.
8.1. Također, je utvrdio da predmetni Ugovor nije bio protivan moralu društva, odnosno da je sklopljen s namjerom uzdržavanja primateljice uzdržavanja, a ne radi postizanja imovinske koristi davateljice uzdržavanja na štetu ovdje tužitelja, budući je sada pokojna ĆM u vrijeme sklapanja Ugovora 2010. već bila u poodmakloj životnoj dobi od 80 godina, znajući da s tužiteljem nije u dobrim odnosima i da ne može očekivati da će se on za nju brinuti, te je željela sebi osigurati adekvatnu skrb u godinama koje slijede, očito smatrajući da će joj tu skrb pružiti jedino tuženica, pa je upravo s njom u konačnici i sklopila Ugovor, a okolnost što je u vrijeme sklapanja Ugovora ona bila dobrog zdravlja i što se mogla za sebe brinuti ne upućuje na nemoralnost pri sklapanju Ugovora, jer bi moralnost bila dovedena u pitanje u suprotnoj situaciji, da je njeno zdravstveno stanje bilo do te mjere loše, da je bilo izvjesno da će u skoro vrijeme umrijeti. U konkretnom slučaju, tuženica je, dakle svoju ugovornu obvezu ispunjavala osam godina, zadovoljavajući majčine potrebe koje su se mijenjale, odnosno povećavale usporedno s pogoršanjem njenog zdravstvenog stanja, a sud u ponašanju ugovornih stranaka nije našao elemenata nemoralnosti niti utvrdio da je sklapanje Ugovora posljedica nedopuštenih pobuda, već je isti zaključen isključivo s namjerom uzdržavanja, odnosno ispunjenja obveza određenih čl. 3. Ugovora.
8.2. Nadalje, na okolnost da su tuženica i njena majka u čl. 5. Ugovora suglasno utvrdile da neće izvršiti zabilježbu Ugovora u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima, te da su Ugovor zabilježile tek 2018. nakon sklapanja Aneksa, sud opravdano smatra da ta okolnost ne ukazuje sama po sebi na nemoralnost ili nedopuštenu pobudu, koja ugovorna odredba možda nije uobičajena, ali nije ni nezakonita, jer je zabilježba postojanja Ugovora u zemljišnim knjigama mogućnost (ovlaštenje) a ne obveza ugovaratelja, u prilog kojim utvrđenjima govori i iskaz saslušanog svjedoka CM, inače javnog bilježnika koji je izvršio solemnizaciju predmetnog Ugovora i njegova Aneksa, a koji je u svom iskazu naveo da je sa ugovornim strankama komunicirao njegov tadašnji prisjednik HM, koji je poduzeo sve potrebne radnje za solemnizaciju te potvrdio sadržaj i formu Ugovora. Specifičnost Ugovora je bila u tome što su stranke ugovorile da neće izvršiti zabilježbu postojanja pravnog posla u zemljišnim knjigama, što on inače ne savjetuje strankama, ali ukoliko je volja stranaka takva, tada nema zapreke da se takva odredba unese u Ugovor, što je ovdje bio slučaj. Nakon toga se u svibnju 2018. pristupilo zaključenju Aneksa ugovora, a razlog sklapanja Aneksa bio je taj što je jedna nekretnina izuzeta iz Ugovora jer je prethodno prodana od strane primateljice uzdržavanja, a uz suglasnost davateljice uzdržavanja te je ujedno bilo određeno da će se u zemljišnim knjigama izvršiti upis postojanja tog pravnog posla, što je on sugerirao, a stranke prihvatile.
8.3. Što se tiče raskida spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i pripadajućeg Aneksa sud je pravilno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 583. st. 3. ZOO/05, utvrdivši da su obveze davateljice uzdržavanja definirane čl. 3. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da je tužiteljica izvršavala svoje ugovorne obveze, odnosno da su se ona i njena kćerka ĐM brinule o majci i baki sukladno njenim potrebama, na način da su joj pomagale u kućanstvu, vodile ju liječniku, naručivale na preglede, nabavile ortopedsko pomagalo i dr., a u potpunosti preuzele brigu o njoj kada je uslijed bolesti i starosti ostala nepokretna.
8.4. Nadalje, na žalbene navode tužitelja kako je tuženica samo pomagala svojoj majci, valja reći da je sud opravdano zaključio da se u okolnostima konkretnog slučaja nije radilo o pomaganju već o uzdržavanju primateljice uzdržavanja, a okolnost što su sada pokojnoj ĆM povremeno pomagali i članovi tužiteljeve obitelji, točnije G i FM, ne utječe na ishod ovoga postupka, niti umanjuje doprinos tuženice u brizi o primateljici uzdržavanja. Osim toga, okolnost što je njezin unuk FM određeno vrijeme živio sa svojom bakom te što je povremeno kosio travu, donosio drva za ogrjev i vozio baku u trgovinu predstavlja njegov doprinos zajedničkom kućanstvu, jer na taj način nije samo skrbio o baki već je zadovoljavao i svoje potrebe, a kad se odselio, njegova komunikacija s bakom je bila uglavnom telefonska, što je sam potvrdio.
9. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
10. U pogledu odluke o troškovima postupka sud je pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. – dalje Tarifa) koja prema Tbr. 54. Tarife propisuje vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura, s obzirom da se prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Isto tako, neutemeljeno tuženica navodi da bi sud priznao tužitelju trošak zastupanja na ročištu od 14. studenog 2019., budući sud nije pobijanom odlukom priznao tužitelju taj trošak, tim više što iz spisa predmeta proizlazi da za navedeni dan nije bilo ni zakazano, pa tako ni održano ročište.
10.1. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zadru 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
