Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-195/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije, OIB:27478788865, Prilaz braće Kaliterna 10, Split, koje zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Povratak d.o.o., OIB: 03351575864, Petra Perice 38, Makarska, kojeg zastupa punomoćnik Nikica Bojkić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Povrv-81/2024-9 od 9. prosinca 2024., 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Povrv-81/2024-9 od 9. prosinca 2024. u pobijanom dijelu (točka II izreke).

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženom parnični trošak u iznos od 228,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Protiv točke II izreke pobijanog rješenja tužitelj je izjavio dopuštenu i pravovremenu žalbu i to kako se navodi u žalbi zbog povrede odredaba parničnog postupka i materijalnog prava, dakle žalba se podnosi zbog žalbenog razloga iz čanka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se prihvati žalba preinači pobijana odluka u pobijanom dijelu (ne navodi se u kojem pravcu-opaska drugostupanjskog suda) ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, iz predmetnog spisa proizlazi da je ovrhovoditelj (sada tužitelj) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (21. ožujka 2024.), doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anje Pejković Vujčić u Makarskoj broj UPP/OS-Ovrv-196/2024 od 8. svibnja 2024, protiv kojeg je ovršenik (sada tuženik) izjavio prigovor, te je potom doneseno rješenje o stavljanju van snage prije citiranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da bi tuženik podneskom od 14. listopada 2024. a prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari prigovorio stvarnoj i mjesnoj nadležnosti suda (l.s.31.) a što je sve osporeno podneskom tužitelja od 14. listopada 2024. (l.s.33) da bi potom tužitelj podneskom od 14. studenog 2024. (l.s.84.) izjavio da povlači tužbu, taj podnesak je dostavljen tuženiku koji je podneskom od 6. prosinca 2024. (l.s.85) naveo da se ne protivi povlačenju tužbe ali da potražuje trošak sukladno članku 158. stavak 1. ZPP i to baš kako je to specificirano u tom podnesku odnosno ukupno 228.23 EUR.

6. Prvostupanjski sud a s obzirom na sve navedeno pod točkom 5. obrazloženja ove odluke temeljem članka 193. stavak 2. ZPP utvrdio je da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena (točka I izreke koja je već i pravomoćna) te je točkom II izreke odlučio o troškovima parničnog postupka temeljem članka 158. i članka 164. ZPP-a, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa).

7. Žalba tužitelja pokušava a pozivajući se na odredbu članka 155. ZPP dovesti u pitanje pobijanu odluku (odnosno točku II izreke pobijanog rješenja) smatrajući da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, a što ne stoji jer je bio potreban kako podnesak tuženika od 14. listopad 2024. kojim je prigovorio stvarnoj i mjesnoj nadležnosti tako i podnesak kojim je nakon povlačenja tužbe tužitelja izjavio da se ne protivi povlačenju s tim da ujedno i traži trošak parničnog postupka, a kako je zatražen i trošak u skladu sa važećom Tarifom (što ne dovodi u pitanje ni žalba) to je odluka o troškovima pravilna i zakonita.

8. Zatražen je trošak žalbe, no tužitelj nije uspio u žalbenom postupku tako da je taj trošak odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke ovoga rješenja.

9. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a temeljem članka 380. točka 2. ZPP.

Dubrovnik, 2. travnja 2025.

Sudac:

Đorđo Benussi