59. P-1048/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja TERMOBLOK d.o.o. u stečaju, Zagreb, Sesvetska cesta 37, OIB: 29996892107, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Marina Mamić iz Zagreba, Kruge 9, protiv tuženika PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Oujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti stečajne upraviteljice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 93.411,34 kn[1] / 12.397,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2018. do isplate po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik obavljao dužnost direktora tužitelja u vremenskom periodu od 24. siječnja 2002. do 15. prosinca 2017., zastupajući tužitelja samostalno i pojedinačno. Nakon prestanka obavljanja dužnosti direktora tuženika, tužitelj je naknadnim provjerama poslovnih knjiga i dokumentacije, ustanovio kako u 2017. godini specifikacija troškova tuženika u svojstvu direktora tužitelja ne odgovara stvarnom stanju i utrošku, odnosno kako je tuženik vršeći svoju dužnost direktora tužitelja istome počinio štetu na način da je službenom karticom tužitelja podmirivao svoje troškove osobne prirode, odnosno troškove kojí se ničime nisu mogli podvesti bilo pod trošak poslovanja bilo pod trošak reprezentacije tužitelja. Na opisani način, tuženik je nepripadajuće stekao na ime osobnih troškova što podrazumijeva odjeću, obuću, parfeme, razne ugostiteljske reprezentacije i sl. - iznos od 46.610.54 kn, na ime popravka auta, registracije, rezervnih dijelova, goriva i cestarina bez prikazanih loko vožnji - iznos od 45.000,80 kn te na ime ostalih troškova, zdravstvenog pregleda - iznos od 1.800,00 kn. Obzirom da tužitelj opravdano smatra kako tuženik, bez obzira što je bio direktor tužitelja, nije imao niti zakonske niti ugovorne ovlasti postupati na prethodno opisani način kao niti raspolagati na opisani način imovinom tužitelja, a pogotovo nije imao suglasnost tužitelja za navedene radnje, uslijed čega je tužitelj pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 93.411,34 kn.

Nadalje navodi kako je tuženik, osim što je nezakonitim pravnim poslom dana 10. siječnja 2017. tužitelja lišio vlasništva nad automobilom Porsche Cayenne za što se vodi zaseban pravni postupak, koristeći službenu karticu podmirivao je tijekom čitave 2017. godine istom troškove servisiranja, održavanja navedenog automobila i to nakon što je automobil bio otuđen već.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako su troškove koje je tuženik imao, a u koju svrhu je uporabio službenu karticu bili isključivo troškovi u svrhu poslovanja i reprezentacije, sukladno odobrenju uprave društva i uobičajenog poslovanja, a na što tužitelj do podnošenja tužbe nije imao prigovora. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnih troškova tuženiku. Tijekom postupka, tužitelj je na ročištu 4. srpnja 2024. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka TL.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u preslike faktura i specifikacija neopravdano nastalih troškova za osobne potrebe tuženika kao direktora tužitelja u 2017. godini (list 3-113 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu - Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj 4. St-1885/2019 od 20. veljače 2020. (list 131-135 spisa) te iskaz tuženika (list 181-183 spisa).

4. Tijekom postupka u predmetu poslovni broj P-2571/2018 dana 25. veljače 2020. donijeto je rješenje kojim je utvrđeno da je dana 20. veljače 2020. nastupio prekid postupka obzirom je otvoren stečajni postupak nad tužiteljem te da je za stečajnog upravitelja imenovan Tomislav Orehovec, Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, OIB: [osobni identifikacijski broj]. U navedenom rješenju određeno je da će se postupak koji je prekinut nastavit će se kada stečajni upravitelj tužitelja preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.

Rješenjem od 4. travnja 2024. određen je nastavak postupka u predmetnoj pravnoj stvari slijedom čega je dodijeljen novi broj P-1048/2024.

5. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale društvu od strane tadašnjeg direktora PL koji je kao član uprave tog društva odgovoran za štetu jer nije postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 dalje: ZTD) članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Prema stavku 2. istoga članka članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

9. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tuženika PL iz čijeg iskaza proizlazi kako je u razdoblju od 2012./2013. do 2018. bio direktor društva Termoblok d.o.o. te je samostalno i pojedinačno zastupao društvo i nije imao nikakvih ograničenja prilikom zastupanja istog. Imao je na raspolaganju službenu karticu koju je isključivo koristio za potrebe društva. Po predočenju računa na listu 3-36 spisa te 38-41 spisa i 45 spisa navodi kako je riječ o računima koji su isključivo svi bili za potrebe društva te ističe kako računi koji se odnose na odjeću su se odnosili na radna odijela, odnosno odjeću potrebnu za rad. Parfemi su bili za potrebe eventualno reprezentacije, a također i računi koji se odnose na restorane su isključivo bili za potrebe društava odnosno sastanke sa poslovnim partnerima. U odnosu na vozilo marke Porsche navodi kako je prednik tužitelja to vozilo kupio od društva u stečaju i on ga je vozio neko kratko vrijeme te ga je društvo Termoblok potom prodalo, no ne sjeća se fizičkoj ili pravnoj sobi, i ujedno je sa kupcem dogovoreno, odnosno Termoblok je imao obvezu otkloniti nedostatke na tom vozilu na koje se stoga odnose računi za servis. Naime kako je vozilo kupljeno od društva u stečaju nije bilo ispravno te je učestalo imalo kvarove. U odnosu na račune za gorivo navodi kako su imali i agregat koji su koristili te se za isti i kupovalo gorivo. Također mogu reći po predočenju suda isplatnica iz spisa da u slučaju kada sam ja nešto plaćao za firmu u gotovini tada bi predao račun i blagajnik bi sastavio isplatnicu na temelju koje bi mi bio izvršen povrat novca. Nadalje navodi kako nikada nije koristio službeni automobil u privatne svrhe niti je istim išao doma. Navodi kako se ne sjeća se je li iza taj automobil plaćao troškove servisa u ime prednika tužitelja, no ako jeste onda je to bilo iz prethodno navedenih razloga odnosno jer je društvo preuzelo obvezu otklanjanja nedostataka na tom vozilu.

10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao razložan i uvjerljiv jer iz dokumentacije priložene u spisu ne proizlazi da bi isti imao ikakvih ograničenja prilikom postupanja niti suprotno proizlazi iz dokaza u spisu, a i sam tužitelj navodi kako je tuženik društvo zastupao samostalno i pojedinačno što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za prednika tuženika . Nadalje životno je , logično i uvjerljivo da je tuženik koristio karticu za kupnju artikala (parfemi) za reprezentaciju kao i da je sa službenom karticom podmirivao troškove odlazaka u restoran sa poslovnim partnerima. Nadalje troškovi učinjeni za servis vozila marke Porsche također su učinjeni za vozilo koje je bilo u vlasništvu prednika tužitelja te je isto prodano EL a što proizlazi iz računa od 10. siječnja 2017. (list 112 spisa) a također je na tom računu navedeno kako je vozilo u kvaru te su stoga logični i uvjerljivi navodi kako je tužitelj imao obvezu otkloniti nedostatke na tom vozilu na koje se stoga odnose računi za servis. Također imajući u vidu djelatnost kojom se društvo bavi i način poslovanja (proizvodnja graditeljstvo i trgovina) za zaključiti je kako su nastali troškovi opravdani. Nadalje valja ukazati kako je uvidom u isplatnice od strane blagajnika društva utvrđeno da su za određene račune isplaćene u gotovini od strane tuženika istom isplaćeni iznosi iz blagajne društva a koje je blagajnik bio dužan provjeriti i ukoliko bi mu bili neprihvatljivi odbio bi isplatu ili bi računovodstvo ukazalo na bilo kakve nepravilnosti, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ niti ima bilo kakvih dokaza u spisu. Slijedom navedenog zaključeno je da je tuženik postupao s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

11. Prema odredbi čl.1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Stoga da bi tuženik bio odgovoran za eventualnu štetu potrebno je da budu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti , dakle postojanje subjekata odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika, štete (u konkretnom slučaju obična šteta), uzročne veze (veza između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje) te protupravnosti (protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis).

13. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva.

Dakle dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

14. Nadalje iz citirane odredbe čl. 252. ZTD-a razvidno je da se krivnja člana uprave kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu nastalu vođenjem poslova s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika presumira. Prema tome ako navedena zakonska odredba propisuje da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika jer u protivnom odgovaraju društvu za nastalu štetu to znači da je na njima teret dokazivanja da su te poslove vodili s potrebnom pozornošću.

15. Naime navodi tužitelja usmjereni su na činjenicu da se nastala šteta ne odnosi na vođenje poslova društva već se radi o neosnovanim i neopravdanim troškovima učinjenim od strane tuženika.

16. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu dokumentaciju u spisu te činjenicu da je tužitelj povukao prijedlog za saslušanjem svjedoka LL i BL, tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje u pogledu činjenice da tuženik nije imao odobrenje za učinjene troškove pa samim time nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu. Nadalje tužitelj svoje navode iz tužbe nije potkrijepio nikakvim dokazima pa tako navodi kako je tuženik protupravno otuđio automobile marke Porsche Cayenne međutim za isto ne dostavlja nikakve dokaze u spis te su stoga takvi navodi ocijenjeni paušalnim. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

17. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tuženiku je je priznat trošak za zastupanja na ročištima 4. srpnja 2024. i 20. veljače 2025. svaki u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 17. listopada 2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 562,50 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke.

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu jer isti nije sastavljen po punomoćniku kao niti trošak zatražen preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife pripada te je stoga odlučeno kao pod točkom III.

Zagreb, 2. travnja 2024.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.