Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1551/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice UV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednice pok. CV, zastupane po punomoćnici Marijani Anđelić odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednika pok. RV, zastupanog po punomoćniku Vedranu Skočibušiću odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1465/2022-20 od 26. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1465/2022-20 od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice:

„Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju zaključen između RV, OIB [osobni identifikacijski broj] i DV, OIB [osobni identifikacijski broj] dana 20.siječnja 2010. što su tuženi dužni priznati i trpjeti tako da isti ne proizvodi pravne učinke.

Tuženi su dužni tužiteljima nadoknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica ne navodeći iz kojih žalbenih razloga podnosi žalbu te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) time što svoju odluku nije obrazložio. Tvrdi da je sud samo iznio bitni sadržaj provedenih dokaza, ali nije analizirao ni ocijenio provedene dokaze te da je sud ignorirao podneske tužiteljice i da je jednu medicinsku dokumentaciju prihvatio, iako je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, dok je drugu odbio zbog toga što je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka na koji način je onemogućio tužiteljici pravo na pristup sudu.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da su žalbene tvrdnje neosnovane jer je sud prvog stupnja detaljno analizirao provedene dokaze na temelju kojih je izvodio činjenične zaključke i to u točkama 35. – 45. obrazloženja, iz kojih razloga je presudu po žalbi bilo moguće ispitati.

5.2. Također sud je u točki 46. obrazloženja jasno naveo iz kojih razloga je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja u bitnome zaključujući da je provedeno vještačenje objektivno i stručno, a da nezadovoljstvo tužiteljice nalazom i mišljenjem nije razlog za određivanjem i provođenjem drugog psihijatrijskog vještačenja.

5.3. U točki 47. obrazloženja sud prvog stupnja detaljno je obrazložio iz kojih razloga nije udovoljio prijedlogu tužiteljice za pribavom nalaza i mišljenja komisije u postupku donošenja rješenja o invalidskom umirovljenju osim činjenicom da je prijedlog iznijet nakon zaključenja prethodnog postupka i činjenicom da se radi o umirovljenju sada pok. .... pa sud to vještačenje u odnosu na prosudbu psihičkog statusa sada pok. ŠV prilikom zaključenja Ugovora o darovanju od 20. siječnja 2010. ne smatra relevantnim zbog proteka gotovo 11 godina.

5.4. Iz obrazloženih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje tužiteljice o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja na temelju pismene dokumentacije predane u spis utvrđuje:

-da je između sada pok. RV kao darovatelja i tuženika kao daroprimca 20. siječnja 2010. sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina],

-da su tužiteljica i tuženik djeca pok. RV i pok. CV,

-da je pok. darovateljica, a majka stranaka, RV preminula **.**.2016., a otac stranka pok. CV **.**.2021.,

-da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-231/2016 od 26. lipnja 2017. zakonskim nasljednikom pok. RV po računima i mirovini proglašen u ovom postupku tuženik,

-da je RV za svog života pred istim sudom protiv supruga i oca stranaka CV tužbom od 8. siječnja 2009. pokrenula postupak pod poslovnim brojem Pob 7/09 radi utvrđenja bračne stečevine svakog u 1/2 dijela u pogledu nekretnina kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O [katastarska općina] s zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom zgrade i dvorišta,

-da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe poslovni broj Pob-7/09 od 6. veljače 2009. prihvaćen tužbeni zahtjev RV te je utvrđeno da su SV RV i CV suvlasnici nekretnina kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u1/2 suvlasnička dijela,

-da se je sada pok. RV u zemljišnoj knjizi upisala kao suvlasnica naprijed navedenih nekretnina u 1/2 suvlasničkog dijela, dok je u 1/2 suvlasničkog dijela ostao upisan CV,

-da je RV svoj suvlasnički dio nekretnina darovala tuženiku Ugovorom o darovanju od 20. siječnja 2010.,

-da je pok. RV u postupku koji je iniciran pred istim sudom 9. ožujka 2012. pod poslovnim brojem R1O-74/2012 rješenjem suda od 6. veljače 2013. lišena poslovne sposobnosti obzirom da je utvrđeno da ista nije sposobna brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima i da je u tom postupku provedeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku psihijatru dr. Mirjani Graovac iz kojeg proizlazi da SV osoba koja boluje od organskog afektivnog poremećaja, da je prema svojoj bolesti nekritična te da se stječu uvjeti za potpuno lišenje poslovne sposobnosti.

6.1. Među strankama je bila sporna činjenica je li sada pok. RV bila poslovno sposobna za sklapanje Ugovora o darovanju od 10. siječnja 2010. (dalje: Ugovor o darovanju), odnosno je li u vrijeme sklapanja tog pravnog posla bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice.

6.2. Na temelju iskaza tužiteljice, sada pok. CV, koji je saslušan tijekom ovog postupka kao tužitelj u svrhu dokazivanja, kao i iskaza tuženika te provedenog medicinskog vještačenja sud utvrđuje da je sada pok. RV dugi niz godina imala psihičke smetnje. Po iskazu sada pok. ĐV unazad 25 godina, a na temelju nalaza saslušane vještakinje, kojeg je dala na temelju naknadno dostavljene dokumentacije za pok. RV, imala je psihičke smetnje od 1982. pa nadalje te vještakinja utvrđuje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se sporadično i nekontinuirano ambulantno psihijatrijski liječila, da su prve psihičke smetnje bile neuropatskog karaktera, a tijekom vremena su se definirale u poremećaj raspoloženja (depresiju) od koje se liječila od 1996. do 2005. Od 2006. pa nadalje smetnje su prešle u kategoriju organskog poremećaja raspoloženja (organski afektivni poremećaj). Vještakinja je također u nalazu navela da prema nalazu MSCT mozga iz 2005. kod RV postojala je centralna atrofija te su na psihičkom planu smetnje definirane kao organski afektivni poremećaj. Međutim, analizom preostale dostupne liječničke dokumentacije u razdoblju od 24. veljače 2012. do 17. prosinca 2015. vještakinja je zaključila da u konkretnom slučaju nema objektivnih elemenata i medicinskih dokaza na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je pok. SV u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju 20. siječnja 2010. bila nesposobna za rasuđivanje. Okolnost što je tijekom 2012. pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti RV u kojem je ona lišena poslovne sposobnosti po ocjeni suda, a na temelju provedenog vještačenja, ne predstavlja okolnost temeljem koje bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da sada pok. SV na dan zaključenja Ugovora o darovanju 20. siječnja 2010. zbog svojeg zdravstvenog stanja nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da je bila nesposobna shvatiti značenje svog očitovanja volje i njegove posljedice, a što je po ocjeni suda jedino relevantno vrijeme za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Na temelju nalaza i mišljenja liječničke vještakinje, koja se očitovala o sadržaju nalaza vještaka psihijatrijske struke dr. Mirjane Graovac, koja je nalaz i mišljenje dala u kolovozu 2012. u postupku lišenja poslovne sposobnosti sada pokojne ŠV, sud utvrđuje da je ta vještakinja prilikom pregleda RV napravila mini mental test prema kojem je RV postigla 24 od ukupno 30 mogućih bodova, na temelju kojeg testa je ta vještakinja utvrdila postojanje kognitivnog deficita. Sudska vještakinja dr. Klementina Ružić, koja je provela psihijatrijsko vještačenje u ovom postupku, analizirala je rezultat mini mental testa te je navela da je rezultat toga testa u vrijeme kada je napravljen 2012. ukazivao na blagu demenciju te je objasnila da „interpretacija tog testa dozvoljava da oštećenja na mini mental testu u bodovnom smislu ide od 1-2 boda na godinu te da se onda retroaktivno može izračunati da bi pok. RV na mini mental testu, da je on proveden 2010., u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o darovanju, imala iznad 25 bodova, a što je u okvirima normalne kognicije pa na temelju toga zaključuje da je u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju bila sposobna za rasuđivanje. Sud je također utvrdio da i iz iskaza same tužiteljice proizlazi da unatoč tome što je tužiteljica u iskazu psihičko stanje majke prikazivala lošim, ali je u iskazu navela da je bilo razdoblja kada je ona normalno funkcionirala i rezonirala. U nedostatku relevantne medicinske dokumentacije na dan zaključenja Ugovora o darovanju koja bi ukazivala na nesposobnost rasuđivanja sud ocjenjuje da su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je na dan zaključenja Ugovora o darovanju sada pok. RV bila nesposobna za rasuđivanje zaključujući da se radi o jednostranoj i nedokazanoj tvrdnji tužiteljice. Iz tih razloga sud zaključuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži ništetnost Ugovora o darovanju.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tužiteljica u bitnome u žalbi osporava provedeno liječničko vještačenje po specijalisti psihijatru ističući činjenicu da je sada pok. RV bila osoba lišena poslovne sposobnosti te na drugačiji način analizira provedene dokaze zaključujući u bitnome da je sud bio dužan po prijedlogu tužiteljice provesti novo neovisno vještačenje koje bi se temeljilo, između ostalog, i na medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji je formiran prilikom umirovljenja RV.

8.1. Žalbene tvrdnje tužiteljice nisu osnovane iz razloga što je i po ocjeni ovog suda jedino relevantno razdoblje za utvrđivanje sposobnosti za rasuđivanje sada pok. RV razdoblje kada je zaključen Ugovor o darovanju, odnosno jedini relevantan trenutak je dan zaključenja toga Ugovora, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja. Medicinska dokumentacija koja je sačinjena 11 godina prije zaključenja spornog Ugovora o darovanju, jer je po tvrdnjama tužiteljice rješenje o invalidskoj mirovini doneseno još 1999., doista nije relevantna dokumentacija, a što je navela i usmeno saslušana vještakinja dr. Klementina Ružić na ročištu 6. listopada 2021. navodeći da ta dokumentacija ne bi promijenila njezin zaključak o sposobnosti za rasuđivanje sada pok. RV. Iz tih razloga je i po ocjeni ovog suda pravilno sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tužiteljice za pribavom dokumentacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. I po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje liječničke vještakinje dr. Klementine Ružić temeljen na svoj dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, koju je tužiteljica dostavila u spis, uključujući i zdravstveni karton, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio kao stručan te je pravilno na takvom nalazu temeljio činjenična utvrđenja u ovom postupku. Kako iz nalaza i mišljenja liječničke vještakinje (usmeni iskaz na ročištu 9. rujna 2024.) također proizlazi da niti jedna od dijagnoza sada pok. RV, koja je utvrđena tijekom duljeg niza godina kod nje i koja se je tijekom godina mijenjala, ne utječe na sposobnost rasuđivanja, iako se radi o psihičkim bolestima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju RV bila nesposobna za rasuđivanje te da bi zbog toga Ugovor o darovanju bio ništetan, zbog čega je žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković