Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-20/2023-53 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-20/2023-53 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.579,42 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 24,32 eura od 16.01.2014.,
- na iznos od 17,45 eura od 16.02.2014.,
- na iznos od 107,83 eura od 16.03.2014.,
- na iznos od 32,68 eura od 16.04.2014.,
- na iznos od 9,16 eura od 16.06.2014.,
- na iznos od 13,79 eura od 16.07.2014.,
- na iznos od 22,29 eura od 16.08.2014.,
- na iznos od 83,71 eura od 16.09.2014.,
- na iznos od 89,44 eura od 16.10.2014.,
- na iznos od 129,25 eura od 16.11.2014.,
- na iznos od 68,54 eura od 16.02.2015.,
- na iznos od 4,87 eura od 16.04.2015.,
- na iznos od 5,85 eura od 16.05.2015.,
- na iznos od 6,13 eura od 16.06.2015.,
- na iznos od 148,79 eura od 16.07.2015.,
- na iznos od 46,15 eura od 16.08.2015.,
- na iznos od 12,26 eura od 16.09.2015.,
- na iznos od 5,88 eura od 16.10.2015.,
- na iznos od 57,09 eura od 16.11.2015.,
- na iznos od 7,92 eura od 16.12.2015.,
- na iznos od 10,21 eura od 16.02.2016.,
- na iznos od 7,92 eura od 16.03.2016.,
- na iznos od 67,45 eura od 16.04.2016.,
- na iznos od 45,47 eura od 16.05.2016.,
- na iznos od 7,56 eura od 16.06.2016.,
- na iznos od 7,56 eura od 16.07.2016.,
- na iznos od 25,45 eura od 16.08.2016.,
- na iznos od 74,68 eura od 16.09.2016.,
- na iznos od 23,90 eura od 16.10.2016.,
- na iznos od 7,95 eura od 16.11.2016.,
- na iznos od 15,18 eura od 16.12.2016.,
- na iznos od 9,33 eura od 16.01.2017.,
- na iznos od 7,74 eura od 16.02.2017.,
- na iznos od 7,40 eura od 16.04.2017.,
- na iznos od 79,46 eura od 16.05.2017.,
- na iznos od 9,91 eura od 16.06.2017.,
- na iznos od 24,73 eura od 16.08.2017.,
- na iznos od 19,62 eura od 16.09.2017.,
- na iznos od 60,42 eura od 16.11.2017.,
- na iznos od 19,99 eura od 16.12.2017.,
- na iznos od 8,47 eura od 16.05.2018.,
- na iznos od 9,68 eura od 16.07.2018.,
- na iznos od 17,55 eura od 16.08.2018.,
- na iznos od 15,47 eura od 16.09.2018.,
- na iznos od 12,49 eura od 16.10.2018.,
- na iznos od 11,07 eura od 16.11.2018.,
- na iznos od 79,40 eura od 16.01.2019.,
do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.531,81 eura, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik koji u žalbi navodi da presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), iako sadržajno iz žalbe proizlazi da presudu pobija u dosuđujućem dijelu toč. I. i III. izreke. Predlaže pobijanu presuda preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljica obveže na plaćanje troškova postupka tuženiku, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da naknada za prekovremeni rad prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja dio osnovne plaće te se osnovna plaća uvećava za 50% i to sve do 1. travnja 2020., kada je Dodatkom III KU bilo propisano da se na prekovremene sate obračunavaju utuženi dodaci.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio te žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer nema proturječnosti i presuda se može ispitati.
6. Nadalje, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186.b ZPP-a, jer da nije bilo mjesta postupanju po navedenoj odredbi budući da tužiteljica nije prije pokretanja tužbe zatražila od tuženika dostavu bilo kakve dokumentacije.
6.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu sukladno čl. 186.b st. 2. ZPP-a i u tužbi predložila da se tuženik obveže na dostavu potrebne dokumentacije za provođenje financijskog vještačenja. Tuženik se u odgovoru na tužbu nije protivio ovakvom prijedlogu tužiteljice te je sukladno rješenju suda sa pripremnog ročišta od 21. ožujka 2019. dostavio u spis zatraženu dokumentaciju.
7. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. prosinca 2018. na ime naknade za prekovremeni rad na dane državnih blagdana i praznika i obračuna dodataka za otežane uvjete rada, za posebne uvjete rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na odrađene sate prekovremenog rada, a što je utjecalo i na pravilnost obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.
9. Odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15- dalje KU/13) i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne Novine" 29/18 – dalje: KU/18), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.
10. Odredbom čl. 57. KU/13, kasnije čl. 55. KU/18 i II. Dodatku KU propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.
11. Odredbom čl. 59. KU/13, kasnije čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na osnovnu plaću.
12. Polazeći od citiranih odredbi pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na isplatu navedenih dodataka na plaću za svaki sat rada, neovisno da li se radi o redovnom ili prekovremenom radu, a sve temeljem odredbi KU-a jer navedeni dodaci obračunati na plaću za redovni rad pripadaju za sve odrađene prekovremene sate, obzirom da isplata dodataka za plaću za redovan rad ne isključuje isplatu istih za sate ostvarene u prekovremenom radu.
13. Navedeno je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. koji glasi: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja KU 143/13 i KU 96/15 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
14. U odnosu na žalbene navode u kojima se tuženik poziva na tumačenja Kolektivnog ugovora, valja ukazati da pravo tužiteljice na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a, radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno otežane uvjete rada te stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu.
15. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev, uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrdio visinu pripadajućih dodataka tužiteljici za utuženo razdoblje u iznosu od 1.579,42 eura. Primjedbe tuženika na obračun vještaka da se dodaci na prekovremene sate ne mogu obračunati za utuženo razdoblje s obzirom da se takav obračun primjenjuje tek od 1. travnja 2020., primjenom Dodatka III KU, je pravne naravi, na što je odgovoreno prethodno u ovoj odluci.
16. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio troškove postupka u cijelosti sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.
17. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).
18. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.
19. U nepobijanom dijelu toč. II. izreke, presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ljiljana Banac
