REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3875/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AQUAMONT d.o.o., Zagreb, Ulica Marija Talana 2, OIB: 85058985197, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u Đ, Grlić, Prka i Partneri, odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15, protiv tuženika BKS Bank AG, Republika Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi proglašenja postupka osiguranja tražbine nedopuštenim, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-287/2024-10 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-287/2024-10 od 2. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I. Proglašava se nedopuštenim osiguranje novčane tražbine tuženika u iznosu od 400.000,00 EUR uvećano za redovne kamate po stopi od 3M EURIBOR + 4,00 postotna poena godišnje, promjenjivu te ugovorene naknade i troškove, kao i za zatezne kamate po stopi od 8,54% godišnje, promjenjivoj, počevši od dana dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, do namirenja, određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-421/2023 od 21. veljače 2023., temeljem zadužnice izdane i potvrđene 31. siječnja 2019. od strane Javnog bilježnika Darje Bošnjak, Zagreb, pod brojem OV-952/2019, zasnivanjem založnog prava u korist tuženika na nekretninama tužitelja upisanim u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ovršivosti tražbine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.327,02 EUR s zateznim kamatama od 2. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“

1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da je tražbina tuženika koja je osigurana prisilnim založnim pravom na nekretninama tužitelja prestala 10. siječnja 2023. te je stoga ispunjena pretpostavka iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ).

2. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio 21. veljače 2023. rješenje pod poslovni broj Ovr-421/2023 kojim se određuje predloženo osiguranje (dalje: Rješenje o osiguranju). Tuženik je kao vjerovnik time osigurao novčanu tražbinu koju je imao prema tužitelju kao dužniku u trenutku podnošenja prijedloga i donošenja rješenja o osiguranju. Na rješenje o osiguranju je tužitelj, u tom postupku protivnik osiguranja, 3. ožujka 2023. podnio žalbu ističući kao žalbeni razlog, između ostalog, i da je tražbina tuženika prema tužitelju prestala prijebojem te da je iz tog razloga rješenje o osiguranju neosnovano. Točnije, u svojoj žalbi je tužitelj isticao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a. Na predmetnu žalbu je tuženik podnio odgovor dana 15. ožujka 2023. u kojem je osporavao sve navode iz žalbe, budući da, u trenutku podnošenja žalbe i odgovora na žalbu, njegova tražbina nije prestala niti je bila podmirena od strane tužitelja. U međuvremenu, tuženik se prisilnim putem naplatio temeljem zadužnice te je njegova tražbina podmirena 10. svibnja 2023. Tužitelj je 19. svibnja 2023. podnio žalbu nakon proteka roka sa zahtjevom da se osiguranje proglasi nedopuštenim, budući da je tražbina podmirena (iako nakon donošenja Rješenja o osiguranju). Predložio je preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova uz trošak žalbe za sastav i PDV u iznosu od 777,67 EUR i sudsku pristojbu u iznosu od 191,64 EUR.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Predmet spora jest utvrđenje pretpostavki za proglašenje postupka osiguranja novčane tražbine tuženika prema tužitelju, vođenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-421/2023, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja, nedopuštenim.

7. Među strankama je nesporno da je tražbina tuženika radi koje je određeno predmetno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja prestala namirenjem u postupku izravne naplate na novčanim sredstvima tužitelja po njegovim bankovnim računima, temeljem zadužnice solemnizirane od strane Javnog bilježnika Darje Bošnjak, Zagreb, 31. siječnja 2019. pod poslovnim brojem OV-952/2019, i to 10. svibnja 2023. naplatom iznosa od 460.856,93 EUR (401.054,07 EUR po osnovi glavnice i 60.856,93 EUR po osnovi zateznih kamata).

8. Sporno je može li tužitelj pokrenuti postupak proglašenja navedenog postupka osiguranja tražbine nedopuštenim nakon što je osiguranje na način koji je određen pobijanim rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-421/2023, dakle, uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja, već provedeno.

9. Osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini provodi se uknjižbom založnog prava u zemljišnim knjigama uz zabilježbu ovršivosti tražbine radi osiguranja koje je uknjižba određena (čl. 297. st. 1. i 2. OZ-a).

10. Nije sporno da su te radnje već provedene u zemljišnoj knjizi na nekretninama tužitelja.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne može smatrati da je time postupak osiguranja dovršen, budući da pravno egzistira sve dok egzistira i navedena uknjižba založnog prava te zabilježba ovršivosti tražbine, kao sredstva osiguranja. Naime, odredbom članka 73. stavka 1. OZ-a, na koju se poziva i sam tuženik, propisano je da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, a odredbom stavka 2. tog članka propisano je da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem. Kako dovršenje postupka osiguranja nije utvrđeno posebnim rješenjem, navodi tuženika ukazuju se bez osnove, a pozivanje na sudsku praksu promašenim i pogrešnim.

12. Prema odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a, koje se na odgovarajući način primjenjuje na postupak osiguranja tražbine, ovršenik/protivnik osiguranja može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi/rješenja o osiguranju i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Takva žalba se može podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka/postupka osiguranja (čl. 53. st. 2. OZ-a).

13. Žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a odnosi se na situaciju kada je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik/protivnik osiguranja više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

14. S obzirom na to da je protivnik osiguranja, ovdje tužitelj, podnio žalbu protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. veljače 2023. poslovni broj Ovr-421/2023, i to zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, a koja je 15. ožujka 2023. dostavljena na očitovanje predlagatelju osiguranja, ovdje tuženiku, te da je predlagatelj osiguranja osporio navode protivnika osiguranja u cijelosti, sud je uputio protivnika osiguranja da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. Tužitelj je u predmetnu parnicu, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, upućen Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2024., poslovni broj Ovr-421/23 (dalje: Zaključak).

15. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je osigurana novčana tražbina tuženika, koja proizlazi iz potvrđene javnobilježničke isprave (solmnizirane zadužnice), prestala namirenjem (naplatom zadužnice) nakon izdavanja te potvrđene javnobilježničke isprave i nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja o osiguranju, slijedom čega tu činjenicu tužitelj/protivnik osiguranja nije mogao istaknuti ranije (prije izdavanja zadužnice ili unutar roka za žalbu protiv rješenja o osiguranju).

16. Suprotno žalbenim navodima, osnovanost se žalbe (dakle daljnja dopustivost postupka osiguranja) ocjenjuje s obzirom na stanje stvari u vrijeme odlučivanja o žalbi (čl. 54. st. 4. OZ-a), a ne u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju. Dakle, važno je da su pretpostavke za vođenje postupka osiguranja ostvarene ne samo u trenutku donošenja rješenja o osiguranju, već i za cijelo vrijeme dok se to osiguranje provodi, a isto se u konkretnom slučaju provodi sve dok egzistira prisilna uknjižba založnog prava na nekretninama tužitelja sa zabilježbom ovršivosti tuženikove(nepostojeće) tražbine.

17. Neosnovano žalitelj tvrdi i da se zbog činjenice da je ovrha dovršena ne može zahtijevati proglašenje te ovrhe nedopuštenom, odnosno da tužitelj više nema pravni interes za vođenje predmetne parnice, jer tako ne propisuju odredbe čl. 52., 53. i 56. OZ-a. Niti jednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da bi tužba postala nedopuštena.

18. Nisu odlučni u ovom postupku navodi tuženika da je tužitelj pokrenuo drugu parnicu u vezi iste tražbine koja je predmetom osiguranja, iz razloga što je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za proglašenje osiguranja nedopuštenim iz razloga jer je predmetno potraživanje koje je osigurano založnim pravom prestalo na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Tražbina je prestala prijenosom sredstava s računa tužitelja u korist računa tuženika, odnosno ovrhom na sredstvima na žiro-računu tužitelja. Postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koji ukazuje tuženik vodi se iz razloga koji nisu odlučni za rješenje ovog spora, a odluka u tom postupku (koja još nije donesena) ne predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Nije od utjecaja na zakonitost odluke o troškovima postupka tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud odlučio samo o dvije od ukupno tri točke tužbenog zahtjeva jer isti nije odlučio o dijelu u kojem je tužitelj predložio prvostupanjskom sudu naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu izvršiti uknjižbu brisanja prisilnog založnog prava. Pravilno je prvostupanjski sud pri odmjeravanju troška postupka primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a iz razloga što u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

20. Slijedom navedenog, žalitelj ničim nije doveo u pitanje pravilnost ni zakonitost pobijane presude pa je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

21. Sud nije odlučivao o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva na naknadu troška žalbenog postupka jer taj zahtjev tužitelj nije određeno postavio sukladno čl. 164. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić