REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-380/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – PRAVNI FAKULTET, OIB 38583303160, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, kojeg zastupa punomoćnik Fran Pelicarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pelicarić i Smerdel d.o.o., [adresa], protiv tuženika DRUŽBA

SESTARA MILOSRDNICA SVETOG VINKA PAULSKOG, PROVINCIJA BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sadrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2172/22 od 1. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2172/22 od 1. prosinca 2023. u točki I. i u dijelu točke II. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed, slobodnu od svih svojih osoba i stvari, nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisa „[adresa], ŠKOLA, [adresa]“ površine 698 m2, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke u roku od petnaest dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.110,68 eur u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2172/22 od 1. prosinca 2023. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 622,14 eur.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 702,89 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2172/22 od 1. prosinca 2023. u točki I. izreke naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisa „[adresa], ŠKOLA, [adresa]“ površine 698 m2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.665,66 eur / 35.153,42 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tako sud odlučio primjenom odredbe članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) na utvrđene činjenice da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je tuženik u posjedu prostorija u prizemlju navedene zgrade.

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi vezano uz utvrđenu činjenicu da je tuženik u posjedu prizemlja predmetne nekretnine navodi da predmet spora nije individualiziran jer tužitelj nije predložio izvesti dokaz geodetskim vještačenjem kako bi se odredio realni dio nekretnine koji prema tužiteljevim navodima tuženik posjeduje, naročito kad se uzme u obzir utvrđenje suda da u prizemlju postoji i stan u posjedu obitelji bivšeg domara tužitelja. Dodaje da su prilikom uviđaja evidentirani jasni dokazi da se u prizemlju nalazi građanska udruga Sv. Vinka, registriranog sjedišta upravo na adresi [adresa], iz kojih razloga pogrešnim i neistinitim cijeni navod suda da nisu primijećeni natpisi koji bi se odnosili na bilo koju drugu konkretnu osobu koja posjeduje prostorije u prizemlju predmetne zgrade. Navodi da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka izrađenog 2017. godine za potrebe upravnog postupka povodom zahtjeva za povrat oduzete nekretnine, proizlazi da je u posjedu jednog dijela nekretnine bila Družba sestara milosrdnica, no da nije specificirano radi li se o vrhovnoj Družbi sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog ili tuženiku kao i da iz tog nalaza ne proizlazi tko je u posjedu nekretnine bio u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku i u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Suprotno navodu iz presude, ističe da je postupak radi povrata predmetne nekretnine pokrenula vrhovna Družba sestara milosrdnica a tuženik, provincijalna družba, je taj postupak nastavio uslijed organizacijskih promjena u ustrojstvu družbe. Tuženik smatra da se izjava svjedoka ŠČ kako je u posjedu dijela prizemlja nekretnine Družba sestara milosrdnica, odnosi na vrhovnu družbu, budući da je svjedok izjavio da prizemlje zgrade koristi katolička gimnazija koju je osnovala vrhovna družba a ne tuženik. Navodi da je svjedok izjavio da je u posjedu dijela prizemlja i sportska udruga, no da nije spomenuo tuženika a sud je propustio iskaz ovog svjedoka ocijeniti. Tuženik dalje u žalbi navodi da je zastupnik po zakonu tužitelja u pisanom iskazu naveo da je posjednik dijela prizemlja Družba sestara milosrdnica, a potom je usmeno iznijevši iskaz precizirao da se radi o tuženiku. Ukazuje na to da je zastupnik po zakonu tužitelja pogrešno naveo da je tuženik osnivač Ženske opće gimnazije te da je izjavio kako je o predmetnoj nekretnini pregovarao s upravom vrhovne družbe, a ne s tuženikom. Navodi da je nakon provedenog uviđaja tužitelj spomenuo da je tuženik možda posredni posjednik, no, da tijekom postupka o neposrednom ili posrednom posjedu nije dostavio dokaze a sud je propustio zauzeti stav o tome o kakvom posjedu se radi. Također smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 269. stavka 2. Zakona o parničnom postupku prilikom ocjene značenja postupka zastupnice po zakonu tuženika koja nije pristupila na ročište na koje je pozvana radi saslušanja.

5. Smatra da je sud odlučujući o pitanju vlasništva propustio cijeniti navode tuženika o ništetnosti izvansudske nagodbe, kao osnove na temelju koje je to pravo u zemljišnim knjigama upisano u korist tužitelja, i to zbog nedopuštenih pobuda.

6. Budući da je tužitelj zahtjev postavio na način da traži predaju posjeda cijele nekretnine, a nije sporno da dio nekretnine već ima u posjedu, tuženik smatra da se radi o neizvršivoj izreci jer se ne zna koji dio je tuženik dužan predati tužitelju, pogotovo kad u prizemlju stanuje i obitelj M. Smatra da je tužitelj pogrešno odredio tražbinu koja je predmet spora.

7. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da tuženik u upravnom postupku radi povrata oduzete imovine nije osporavao činjenicu da je u posjedu predmetne nekretnine što je konstatirao i sudski vještak u nalazu i mišljenju izrađenom za potrebe tog postupka i utvrdilo upravno tijelo u djelomičnom rješenju iz 2017. godine. Dodaje da tuženik nije tvrdio da je nakon 2017. godine prestao njegov posjed. Smatra da je važno cijeniti činjenicu da zastupnica po zakonu tuženika nije pristupila na ročište pozvana iskazivati, čime je propustila dati objašnjenje kako i kada je posjed tuženika prestao nakon 2017. godine. Dodaje da činjenica da je tuženik u posjedu prizemlja zgrade proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka te iznosi ocjene tih iskaza. Vezano za žalbene navode koji se odnose na vrstu posjeda, smatra da je tužbeni zahtjev svakako osnovan te da nije bilo potrebno dokazivati radi li se o posrednom ili neposrednom posjedu. Smatra da činjenica vlasništva nije odlučna za odluku o zahtjevu iz tužbe jer je tuženik tijekom postupka tajio da je u posjedu nekretnine, slijedom čega se ima primijeniti odredba članka 162. stavka 3. ZVDSP-a. U odnosu na žalbene navode vezane za pravilnost postavljenog zahtjeva i njegovu ovršivost, smatra da je zahtjev prikladan u slučaju kad nekretninu posjeduju tužitelj i tuženik. Smatra da se stavovi sudova izneseni u sudskim odlukama na koje se u žalbi poziva tuženik ne mogu primijeniti na predmet spora budući da se ne odnose na situaciju kakva je predmetna, u kojoj je tužitelj vlasnik cijele stvari, te dodaje da je tužbeni zahtjev individualiziran i podoban za ovrhu. Predlaže žalbu odbiti i traži naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 702,89 eur.

9. Žalba je osnovana, osim u dijelu kojim tuženik pobija odluku o troškovima postupka.

10. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. U ovom postupku tužitelj pravom vlasničkom tužbom, pozivajući se na odredbu članka 162. ZVDSP-a, kao vlasnik nekretnine traži od tuženika, posjednika koji za posjed nema pravne osnove, predaju u posjed stvari i to nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], opisa „[adresa], ŠKOLA, [adresa]“ površine 698 m2.

12. Odlučne činjenice koje su među strankama nesporne ili ih je sud u postupku utvrdio, a tuženik u žalbi ne osporava pravilnost tog utvrđenja, jesu da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine, da se nekretnina, zgrada, sastoji od prizemlja, prvog kata, podruma i tavana koji se ne koristi, da je tužitelj u posjedu prvog kata, podruma i tavana a da u prizemnom dijelu zgrade dio, jedan stan, koristi za stanovanje obitelj bivšeg zaposlenika tužitelja.

13. Prvostupanjski sud pravilno je iz utvrđenih činjenica izveo zaključak o tužiteljevom vlasništvu, kao pretpostavki za udovoljenje zahtjevu za predaju u posjed sukladno odredbi članka 162. stavka 1. ZVDSP-a.

14. Tužitelj je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik na temelju izvansudske nagodbe sklopljene s Republikom Hrvatskom.

15. Prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 126. stavka 2. ZVDSP-a za tuženikovo stjecanje vlasništva odukom suda ili drugog tijela, jer u postupku povrata nekretnine na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96, 92/99, 80/02 i 81/02) na koji se poziva tuženik, nije donesena niti nepravomoćna odluka kojom bi tuženiku predmetna nekretnina bila vraćena. Ovaj zaključak sud temelji na činjenici da je u postupku pred Upravnim sudom u Zagrebu, odlukom poslovni broj Usl-2951/21 od 26. listopada 2022. odbijen tuženikov zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Klasa:

UP/II-942-01/17-01/530 od 18. kolovoza 2021. kojim je djelomično poništeno rješenje upravnog tijela i predmet vraćen na ponovan postupak.

16. Odredbom članka 119. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

17. Sud u obrazloženju pobijane presude, očitujući na navode o ništetnosti pravne osnove stjecanja, navodi da nije našao nijedan od razloga ništetnosti nagodbe prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, koji zaključak suda tuženik u žalbi pobija neosnovanim navodom da sud nije ocijenio radi li se o pravnom poslu bez učinka zbog nedopuštene pobude za sklapanje.

18. Pravilno je sud ocijenio da predmetna nagodba nije ništetna prema odredbama članaka 279., 285., 290., 270., 322., kao niti prema odredbi članka 273. Zakona o obveznim odnosima, kojim se propisuju posljedice sklapanja ugovora iz pobude koja je nedopuštena. U pobijanoj odluci sud navodi da je tuženik do zaključenja prethodnog postupka kao razlog zbog kojeg smatra da je nagodba ništetna iznio činjenicu da je odlučna okolnost da Republika Hrvatska pristane na sklapanje nagodbe ta da tužitelj izjavi da je u neprekidnom posjedu cijele nekretnine. Ovaj razlog ne čini pravni posao sklopljenim pod utjecajem sile, prividnim, sklopljenim bez propisanog oblika, sklopljenim uz nedopuštenu pobudu, niti ukazuje na nedostatke vezane uz činidbu. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava ovaj sud utvrdio je da iz spisa ne proizlazi niti da bi nagodba bila ništetna iz razloga propisanih odredbom članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem je ništetna nagodba zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji ustvari ne postoji ili pogrešno vjerovanje obaju ugovaratelja koje se odnosi na činjenice, ovo stoga jer žalitelj tijekom postupka nije iznio takve činjenične tvrdnje.

19. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj u posjedu prvog kata, podruma i tavana predmetne zgrade, a da zahtjevom postavljenim u ovom postupku traži predaju posjeda nekretnine u cijelosti kako je opisana u zemljišnim knjigama, sud je u obrazloženju presude tuženikov prigovor tako postavljenom zahtjevu otklonio navodom da je nekretnina jedinstvena stvar, nije etažirana pa prostorije u prizemlju ne predstavljaju određeni posebni dio nekretnine. Slijedom navedenog, zaključak je suda da tuženik, koji posjeduje prostorije u prizemlju, tako posjeduje cijelu tu nekretninu a ne samo fizički odvojeni njen dio koji bi se sastojao od svake pojedinačne prostorije. Takvo pravno shvaćanje je pogrešno.

20. Nekretnina, kako je definirana odredbama članka 2. stavka 3. i članka 9. stavka 1. ZVDSP-a, kao jedinstvena stvar, kako to navodi prvostupanjski sud, može u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZVDSP-a biti predmetom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Međutim, posjed nije stvarno pravo već faktična vlast glede neke stvari ili dijela stvari.

21. Prema odredbi članka 10. stavka 4. ZVDSP-a posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično.

22. Posjed, dakle, nije stvarno pravo već kao faktična vlast može postojati i na dijelu stvari koji inače ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava.

23. U predmetnom postupku iz tužiteljevih činjeničnih tvrdnji ne proizlazi da on ukazuje na suposjedovanje nekretnine s tuženikom. Suposjednici su osobe koje imaju isti posjed stvari ili prava. Tužitelj ne navodi da isti posjed stvari, cijele zgrade ili njezinog dijela, imaju tužitelj i tuženik. Upravo suprotno, poziva se na to da on u posjedu ima jedan dio, a tuženik drugi dio nekretnine. Iz navedenog proizlazi da prema tužiteljevim navodima faktična vlast tuženika koncentrirana upravo na jednom određenom dijelu predmetne nekretnine koji nije u suposjedu tužitelja, a koji dio, iako ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava, može biti predmetom faktične vlasti posjednika sukladno odredbi članka 10. stavka 4. ZVDSP-a.

24. U tom smislu postoji razlika između okolnosti na koje ukazuje tužitelj u odgovoru na tuženikovu žalbu, u kojoj suposjednici traže predaju stvari u posjed od drugih suposjednika, jer tada, budući da imaju isti posjed (primjerice svi ostvaruju faktičnu vlast na cijeloj nekretnini), oni zahtjev za povratom ne mogu postaviti drugačije nego tražiti predaju predmeta suposjeda.

25. Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U odnosu na zahtjev postavljen tužbom, koji se odnosi na predaju u posjed stvari - cijele nekretnine, tuženik osnovano tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na nespornu činjenicu da tuženik nije u posjedu cijele zgrade upisane u kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pritom se ukazuje na pogrešno pravno shvaćanje tužitelja, koji tijekom postupka navodi da sud može djelomično prihvatiti postavljeni zahtjev na način da tuženiku naloži predaju posjeda dijela stvari obuhvaćene tužbom. Predmet tužiteljevog zahtjeva jest opisana nekretnina te bi odlukom kojom bi tuženiku naložio predaju u posjed stvari različitog opisa od onog obuhvaćenog tužbom sud odlučio o nečem drugom, a ne o onome što je traženo.

26. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 162. ZVDSP-a trebalo je ovako postavljen tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan iz opisanih razloga, stoga ovaj sud nije ocjenjivao osnovanost žalbenih navoda o pogrešno utvrđenoj činjenici posjeda te je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

27. Kako je pobijana odluka preinačena, primjenom odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo je odlučiti o troškovima postupka. Tuženik je uspio u sporu stoga je tužitelj dužan prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi mu troškove potrebne za vođenje parnice, i to troška sastavljanja odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 497,71 eur s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištu održanom 8. ožujka 2023. u iznosu od 497,71 eur s PDV-o od 25% prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na očevidu održanom 25. travnja 2023. u iznosu od 497,71 eur s PDV-om od 25% prema Tbr. 9.7. u vezi s Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 5. svibnja 2023. u iznosu od 497,71 eur s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.1. Tarife i za zastupanje na ročištu 13. rujna 2023. u iznosu od 497,71 eur s PDV-om od 25% prema Tbr. 9.1. Tarife. Ukupno to iznosi 3.110,68 eur, stoga je odlučeno kao u točki I. 2. izreke ove presude.

28. Trošak sastavljanja podneska od 3. ožujka 2023., kojim tuženik obavještava sud o otkazu punomoći za zastupanje pravilno je odbijen kao neosnovan jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, budući da u njemu nisu sadržani navodi vezani uz predmet spora niti uz sam tijek postupka.

29. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu, jer se ne radi o podnesku koji je, s obzirom na njegov sadržaj, bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas