REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-825/2023-40

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Banoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici u Zagrebu, radi uzdržavanja, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 19. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnice tuženika Otona Kužnara, odvjetnika, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-2076/08 od 29. svibnja 2012. kojom je tuženik NĆ bio u obvezi plaćati uzdržavanje za tada mlt. FĆ u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 270,00 eura, počevši od 16. lipnja 2023. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 25-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 22,50 eur od 26. lipnja 2023. pa do isplate (lipanj 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. srpnja 2023. pa do isplate (srpanj 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. kolovoza 2023. pa do isplate (kolovoz 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. rujna 2023. pa do isplate (rujan 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. listopada 2023. pa do isplate (listopad 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. studenog 2023. pa do isplate (studeni 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. prosinca 2023. pa do isplate (prosinac 2023.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. siječnja 2024.. pa do isplate (siječanj 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. veljače 2024. pa do isplate (veljača 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. ožujka 2024. pa do isplate (ožujak 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. travnja 2024. pa do isplate (travanj 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. svibnja 2024. pa do isplate (svibanj 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. lipnja 2024. pa do isplate (lipanj 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. srpnja 2024. pa do isplate (srpanj 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. kolovoza 2024.. pa do isplate (kolovoz 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. rujna 2024.. pa do isplate (rujan 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. listopada 2024. pa do isplate (listopad 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. studenog 2024. pa do isplate (studeni 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. prosinca 2024. pa do isplate (prosinac 2024.),

- na iznos od 45,00 eur od 26. siječnja 2025. pa do isplate (siječanj 2025.), a nadalje plaćati iznos od 270 eura mjesečno do 25-og u mjesecu za tekući mjesec dok za to postoje zakonske pretpostavke, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja se 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na račun tužitelja.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog u stavku I. izreke ove presude do zatraženog iznosa od 350,00 eura mjesečno od dana podnošenja tužbe do 31. kolovoza 2024., a od 1. rujna 2024. pa nadalje u zatraženom iznosu od 500,00 eura mjesečno, kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tada mlt. tužitelj je podnio po majci i zz FĆO **.**.2023. tužbu protiv tuženika radi povišenja uzdržavanja u kojoj navodi kako je presudom ovog suda, posl. br. P2-2076/08 od 29.05.2012. tuženiku određeno pridonositi za njegovo uzdržavanje u iznosu od 1.100,00 kn mjesečno počevši od 28.6.2008. nadalje, dok za to postoje zakonske pretpostavke. Ujedno je naloženo da razliku dospjelih, a ne isplaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 17.400,00 kn plati u roku od 12 mjeseci, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve na račun zakonskog zastupnika tužitelja majke NĆO. U međuvremenu su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena gore navedena presuda. Troškovi života su porasli, a iznos uzdržavanja koji je određen tužitelju je ispod iznosa predviđenog za njegov uzrast i niže je određen od najnižeg iznosa uzdržavanja navedenog u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Tužitelj pohađa srednju školu i postiže iznadprosječne školske uspjehe: tijekom 2023. ostvario je plasman na tri državna natjecanja iz kemije, fizike i latinskog te četiri županijska natjecanja, tijekom 2022. jedno državno i tri županijska, tijekom 2021. dva državna i dva županijska, što iziskuje dodatnu stručnu literaturu (knjige, udžbenike, zbirke, radne listove), dodatne sate mentoriranja iz navedenih predmeta (satnica mentora/instruktora 10 EUR), što predstavlja trošak na mjesečnoj razini od minimalno 200 eura. Vezano za pripreme iz kemije prisutni su troškovi za opremu izvođenja eksperimenata (potrošni materijal), mjesečno minimalno od 50,00 EUR. Nastavno na navedeno, tužitelj učestalije putuje na području cijele RH zbog odlazaka na natjecanja, što iziskuje dodatne troškove u smislu organizacije puta, prehrane i odjeće. Vezano za slobodne aktivnosti, tužitelj prakticira odlazak u teretanu i po mogućnosti odlazak na plivanje što je trošak od minimalno 70,00 EUR mjesečno. U narednom periodu (kroz idućih 12 mjeseci) tužitelju slijedi ortodontski zahvat na zubima u iznosu od cca 1300,00 EUR, polaganje vozačkog ispita 800,00 EUR, trošak maturalnog putovanja cca 1000,00 EUR, adaptacija životnog prostora (dječja soba) prilagođena njegovoj dobi od cca 1000,00 EUR, nabava odnosno kupovina motornog vozila, povećani troškovi poradi aktivnosti mladih osoba njegove dobi (izlasci, fakultativna edukativna putovanja sa školom, ljetovanja i zimovanja s prijateljima). Gore navedena presuda je donesena 2012. kada je tužitelj imao svega 6 godina, a u trenutku podnošenja tužbe tužitelj ima 16 godina zbog čega se smatra opravdanim povećanje iznosa uzdržavanja na iznos od 350,00 EUR mjesečno. Tuženik je zaprimio dopis majke tužitelja te se u bitnome složio sa isplatom dužnog iznosa od 2.400,00 EUR te je suglasan s povećanjem uzdržavanja u skladu s gore navedenom Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Tužitelj smatra da je predloženi iznos od 350,00 EUR kao povećani mjesečni iznos uzdržavanja opravdan uzimajući u obzir 11 godina tijekom kojih je tuženik plaćao samo iznos od 1.100,00 kuna / 146,00 EUR, a koji iznos je ubrzano postajao neopravdan i nije odražavao stvarne potrebe tužitelja, a potrebe djeteta su iz godine u godinu rasle te je evidentno da su potrebe djeteta sada drugačije nego kada je donesena gore navedena presuda. Navedeni iznos od 350,00 EUR je opravdan i uzimajući u obzir recesiju u kojoj se nalazi Hrvatska, ubrzani rast inflacije te s njime povezane povećane troškove života. Prema saznanju zakonskog zastupnika tužitelja tuženik je u radnom odnosu, tuženik vodi dva ugostiteljska štanda/kioska na atraktivnim turističkim lokacijama - [adresa] i [adresa] upisane na sadašnju suprugu tuženika (Ugostiteljski [obrt]" vl. RĆ, [adresa], MB: [matični broj], djelatnost: restoran i ostali objekti za posluživanje hrane) te u [adresa] tuženik iznajmljuje nekoliko apartmana zbog čega navedeni iznos od 350,00 EUR ne bi predstavljao ugrozu za njegovu egzistenciju.

2. Tuženik se u podnesku od 18. rujna 2023. (str. 26-28) očitovao na tužbu navodeći kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u odnosu na određenu visinu, ali suglasan je s osnovom da postojeće uzdržavanje treba povećati, samo ne u iznosu koji tužitelj to potražuje. Tuženik ističe kako je svakako pohvalno da tužitelj postiže iznadprosječne školske uspjehe, međutim nerealno je da troškovi pripremanja za državna natjecanja iz školskih predmeta iznose minimalno 200 eura mjesečno te još 50 eura mjesečno za pripreme iz kemije pogotovo kada se uzme u obzir da se većina priprema za natjecanja provodi u školi, koja osigurava i materijale te pripremu učenika za natjecanje provode nastavnici u školi u sklopu dodatne nastave, stoga privatne instrukcije iz predmeta za koje se učenik priprema za natjecanje, koliko god je pohvalan dodatan trud, nisu neophodne. Osim toga, državna natjecanja iz školskih predmeta održavaju se jednom godišnje, stoga je sasvim nerealno da tužitelj kroz čitavu godinu, na mjesečnoj bazi, ima troškove u iznosu od 250 eura samo za pripreme. Tuženik ne spori da su narasle potrebe tužitelja jer se radi o tinejdžeru od 17 godina pa ima povećane troškove prehrane, odijevanja, obrazovanja i sl. u odnosu na troškove koje je imao u trenutku donošenja presude ovog suda poslovni broj: P2- 2076/08 od 29.5.2012. No, korištenje potpuno nerealnih opravdanja za povećanje iznosa uzdržavanja poput kupovine motornog vozila, odlazaka u teretanu i sl., koji nisu neophodni za život tužitelja, u najmanju ruku je promašeno. Tuženik je isplatio cjelokupni traženi iznos od 2.400,00 EUR kako je tražila majka tužitelja, stoga je nejasno što se insinuira navodom „u bitnome složio“ ako je isplaćen iznos upravo kako je i zatražen. S druge strane, nejasno je zašto tužitelj potražuje iznos od 350,00 EUR mjesečno ako i sam navodi da se tuženik suglasio s povećanjem uzdržavanja sukladno Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, odnosno postupio je i postupa sukladno predloženom sporazumu, dakle nejasno je u čemu se sastoji pravni interes tužitelja za podizanjem ove tužbe. Tužitelj paušalno iznosi tvrdnje o tuženikovim mjesečnim primanjima navodeći da iznos od 350,00 EUR mjesečno neće predstavljati ugrozu za egzistenciju tuženika. Tuženik se ne bavi iznajmljivanjem apartmana niti je vlasnik nekretnina. Naime, tuženik ima mjesečna primanja u iznosu od cca 800,00 EUR. Tuženik je u veljači ove godine počeo s uplatama većih iznosa uzdržavanja, najprije 200,00 EUR, a od svibnja ove godine 225,00 EUR, dakle upravo sukladno Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Uz spomenuto, tuženik ističe kako je iznos od 350,00 EUR previsok za njegov standard. Ujedno ističe da je otac još dvoje maloljetne djece (jedno dijete ima 3 godine, drugo 4 mjeseca). Činjenica jest da su se u doba ekonomske nestabilnosti i inflacije povećali životni troškovi, no nisu se povećali samo za tužitelja, već i za sve, pa tako i za tuženika. Tuženik je u mogućnosti uplaćivati mjesečni iznos koliki i sada uplaćuje (225,00 EUR) sukladno Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

3. Tužitelj je podneskom od 13. rujna 2024. (str. 171-185) obavijestio sud kako je postao punoljetan te nastavlja ovaj postupak i specificira tužbeni zahtjev zbog proteka vremena i novih saznanja o materijalnom stanju tuženika na način da od dana podnošenja tužbe potražuje iznos uzdržavanja od 350 eura mjesečno, a od 1. rujna 2024. iznos od 500 eura mjesečno.

4. Tuženik u podnesku od 26. rujna 2024. (str. 225-229) navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva na način kako je to tužitelj učinio podneskom od 13. rujna 2024.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika i svjedokinje NĆO. Stranke na zadnjem ročištu nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa sud nije provodio nikakve daljnje dokaze.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) da je tužbeni zahtjev tužitelja za povišenje uzdržavanja djelomično osnovan.

7. U postupku je nesporno utvrđeno da je presudom ovog suda poslovni broj P2- 2076/08 od 29. svibnja 2012. (str. 6-7) razveden brak majke i oca tužitelja, određeno je da će tada mlt. FĆ rođen **.**.2006. živjeti s majkom, određeni su susreti i druženja između mlt. djeteta i oca te je naloženo ocu na ime uzdržavanja mlt. tužitelja doprinositi mjesečno iznos od 1.100,00 kn počevši od 28.lipnja 2008. pa nadalje s time da razliku dospjelih a neisplaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 17.400,00 kn plati u roku od 12 mjeseci, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Sud nije obrazlagao presudu s obzirom da su se nakon objave presude stranke odrekle prava na žalbu.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako ide u 4. razred prirodoslovno matematičke gimnazije u Velikoj Gorici i baš ovaj tjedan nije u školi jer je pozvan na PMF radi priprema za olimpijadu iz kemije. Otac je s njim zadnji kontakt ostvario 30. lipnja 2024., a njega ova situacija pogađa jer je uvijek bio za dogovor, ali s njim nema dogovora te ga poslije toga datuma nije niti nazvao. Nije niti on nazvao njega jer je nakon prvog ročišta dobio njegov poziv kada mu je emocionalno prijetio da će ga trebati u životu i tko je on da ga tuži te mu je poklopio slušalicu. U podnescima stvara privid brižnog oca, a u svemu tome je on zakinut. Tuženik plaća za njegovo uzdržavanje 225 eura mjesečno negdje od veljače ili ožujka 2023., a zna da je prethodno bilo 110 eura, pa 170 i onda 225 eura mjesečno. Nakon sastanka u Areni je otac počeo povećavati iznos uzdržavanja koje plaća i sada govori da je to samovoljno povećao iako su se oni dva puta prije toga posvađali oko povišenja iznosa uzdržavanja. Otac mu je zadnji poklon dao možda kada je imao 6 godina, ne sjeća se više što, te je otac bio na njegovoj krizmi kada mu je darovao otac, ne sjeća se točnog iznosa, možda je bilo 300 ili 400 eura. Bio je kod ortodonta i na Stomatološkom fakultetu te nije dobio sufinancirani aparatić za zube, a koliki su bili troškovi doista ne zna jer o tome vodi brigu majka. U razdoblju od 2021. do 2023. išao je na županijska i državna natjecanja iz fizike, kemije, latinskog, te je sve troškove vezano za to snosila majka. Natjecanja su se održavala u Puli, Vinkovcima, Podgori, Zadru i jedno u Velikoj Gorici. Njegovi mjesečni troškovi su jasno navedeni u podnesku, a on je i govorio o svojim troškovima koje sada ne može u postupnosti sumirati, ali smatra da je iznos zatražen u tužbi racionalan i da bi tim iznosom bila ispunjena obostrana korist jer tuženik ima i moralnu obvezu uzdržavati svoje dijete, a na ovaj način bi pomogao njegovoj majci, a kako bi on povećao kvalitetu svog života i to ne potroši na neke beskorisne stvari već na ono što mu je potrebno za školovanje te smatra da taj iznos ne može biti manji od 450 eura mjesečno.

9. Iz iskaza svjedokinje RĆO, majke tužitelja, proizlazi kako sin FĆ živi s njom od prestanka bračne zajednice nje i tuženika, a oni su se službeno razveli 2013. Tada je riješeno da dijete stanuje s njom, određeni su kontakti s ocem pod nadzorom i određeno je 1.100,00 kn alimentacije koji je otac dužan plaćati za uzdržavanje sina i to je bilo 2013. Prilikom određivanja tog iznosa također je bilo problema jer je otac prikrivao svoja stvarna primanja i na kraju je pristao na ovaj iznos. Iznos se do dan danas nije promijenio, a otac ne zna ništa o djetetu, niti o njegovim potrebama jer otac uopće ne ostvaruje kontakte s djetetom te vrlo rijetko i zove. Sinu niti za jedan Božić niti za jedan rođendan nije kupio nikakav poklon ili dao neke novce. Tuženik zna kojim standardom njihov sin živi, ali dijete ima pravo živjeti standardom svojih roditelja. Misli da je svima jasno da tuženik prikriva svoje imovno stanje jer su zapravo njihovi pregovori počeli 2022. kad su putovali u Budimpeštu i kad joj je trebala njegova suglasnost i kada su razgovarali da se poveća iznos uzdržavanja i da plati zaostatke koji su se nakupili od 2013. pa nadalje, a onda odjednom sada ispada prema podacima Porezne uprave da od 2022. tuženik ne ostvaruje nikakva primanja. Sin će u lipnju navršiti 18 godina života i učenik je 3. razreda srednje škole gdje postiže izuzetne uspjehe. Puno im pomažu baka i djed s njezine strane jer ona stvarno ne zna kako bi to sve sama mogla financirati. Sinu je naravno trebalo urediti i sobu jer nije isto soba s 7 godina i 17 i tuženik ne zna ništa o tome, a ona to sve snosi sama. Ovaj iznos koji se potražuje u tužbi je doista minimalan iznos jer da je navela sve troškove koje ima za uzdržavanje djeteta, to bi izgledalo znatno drugačije. Ona je zaposlena u Centru za restrukturiranje i prodaju kao glasnogovornik te ostvaruje mjesečnu plaću u prosječnom iznosu od 1.800 eura. Tuženik sada plaća više od ranije dosuđenih 1.100,00 kn, ali nije točno sigurna kada je počeo plaćati povećani iznos. Uglavnom njihovi pregovori traju već više od godinu dana i nije sigurna je li počeo plaćati viši iznos s podnošenjem tužbe u ovom predmetu ili kasnije. Povećani iznos plaća u iznosu od 225 eura mjesečno, do tada je plaćao 1.100,00 eura mjesečno.

10. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je njegov sin FĆ najveća žrtva te mu ga je žao. Istina je da on s njim nema preveliki kontakt te se nažalost njih dvoje ni ne poznaju, ali je tome tako jer je to njegova majka tako odlučila. On je iz bračne zajednice otišao 28. lipnja 2008. kad je FĆ imao 2 godine i 24 dana, a prvi puta je nasamo sa sinom bio nakon 14 godina kada su se našli u Areni i kada je majka otišla u toalet. On se nije niti htio razvesti, a ona ga je nakon pola godine odjednom optužila da nju fizički zlostavlja, a da je sina seksualno zlostavljao te je zbog toga bio uhićen te je do 2016. na različite načine pokušao doći do sina. On želi doći do sina, ali mu je to onemogućeno od strane njegove majke, čak i njegovi roditelji imaju sudsku odluku da viđaju FĆ, međutim oni dođu da ga vide i u tome ne uspiju. Također je uvijek govorio da sin može doći kod njega u [adresa] i biti preko cijelog ljeta, a sin mu se neće niti javiti. Sin ne poznaje nikoga od njegove rodbine. Baka im pomaže u čuvanju djece. Također dosta pomažu i njegovi roditelji koji su u Imotskom što je 20 km od [adresa]. On je iznos od 225 eura mjesečno za Antino uzdržavanje počeo plaćati prije otprilike godinu dana, nije točno siguran. Ovaj iznos počeo je plaćati prije podnošenja tužbe u ovom predmetu s time da je prethodno tri ili četiri mjeseca plaćao 200 eura mjesečno. U trenutku kada je primio tužbu u ovom predmetu plaćao je ili 200 ili 225 eura mjesečno, nije točno siguran. To plaća na račun majke djeteta. Sinu FĆ je dao novce za krizmu što je bilo prije dvije ili tri godine, ali sin njemu nikada ne čestita rođendan ili Božić, ali mu on to ne zamjera jer je on dijete i izmanipuliran. Sina ne zove često, u zadnja tri mjeseca jednom mjesečno, u većini slučajeva mu se sin ne javi, zadnje mu se javio 9.3. Povišeni iznos koji je počeo plaćati nema veze s prohtjevima majke tužitelja, već je i u razgovoru sa svojom sadašnjom suprugom koja je pogledala u Tablicu o minimalnim iznosima uzdržavanja, zaključila da bi trebao podignuti iznos uzdržavanja. Da je NĆO bilo potrebno, ona bi i ranije tražila povećani iznos uzdržavanja. On je 2018. s fratrom i suprugom bio u Istanbulu te je tada suprugu i zaprosio, ali o tome nije razgovarao sa sinom FĆ odnosno nije se time hvalio. Njegova sadašnja žena i stariji sin bili su kod njega u Njemačkoj za ovaj Božić te su se zajedno vratili u RH. Za uzdržavanje dvoje mlađe djece ne može točno iskazati, stariji sin više nema pelene, mlađi ima, supruga se bavi tim troškovima. Automobil je platio 12.000 eura, a kupio ga je čini mi se 2020. ili 2021. Automobil je kupio vlastitim sredstvima.

11. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

12. U ovom postupku potrebno je utvrditi jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih tužitelj traži povišenje uzdržavanja te mogućnosti tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

13. U konkretnom slučaju okolnosti su se promijenile i na strani tužitelja i na strani tuženika. Naime, na strani tužitelja okolnosti su se promijenile samom činjenicom njegovog odrastanja obzirom da je isti u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju imao 6 godina, a sada je punoljetan te je učenik 4. razreda srednje škole. Stoga tužitelj ima neke troškove koje zasigurno nije imao u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, primjerice veće troškove školovanja, trošak mobitela, trošak džeparca, a zasigurno ima i veće troškove za hranu, higijenu, odjeću i obuću. Također je općepoznato kako su porasli troškovi života. Okolnosti su se promijenile i na strani samog tuženika obzirom da je postao otac još dvoje mlt. djece, rođenih 2020. i 2023. koje je dužan uzdržavati. Od donošenja ranije odluke o uzdržavanju 2012. pa do danas prihodi tuženika koje je ostvarivao su varirali iz godine u godinu (razvidno iz potvrda Porezne uprave koje su navedene u nastavku ovog obrazloženja), međutim može se generalno zaključiti da su prihodi tuženika tijekom godina rasli, a tuženik je nekoliko godina radio u inozemstvu.

14. Čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

15. Čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, a punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina.

16. Dakle, u vrijeme maloljetnosti tužitelja, tuženik je kao roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom dužan plaćati za njegovo uzdržavanje u novčanom iznosu. Nakon što je tužitelj postao punoljetan, tuženik kao njegov otac je i nadalje dužan plaćati za njegovo uzdržavanje temeljem čl. 290. st. 1. i 2. ObZ-a jer je u postupku utvrđeno kako je tužitelj punoljetno dijete koje polazi 4. razred srednje škole te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a još nije navršio dvadeset šest godina života, a što između stranaka nije niti bilo sporno. Međutim, kod uzdržavanja punoljetnog djeteta potrebno je primijeniti i odredbu čl. 316. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

17. Tijekom postupka je utvrđeno kako tuženik plaća uzdržavanje za tužitelja temeljem presude ovog suda poslovni broj P2-2076/08 od 29. svibnja 2012. po kojoj je dužan plaćati uzdržavanje od 146 eura mjesečno, od veljače do zaključno travnja 2023. je plaćao iznos od 200 eura mjesečno, a od svibnja 2023., odnosno prije podnošenja tužbe u ovom predmetu tuženik za uzdržavanje tužitelja plaća iznos od 225 eura mjesečno. Navedeno je sud utvrdio na temelju iskaza tuženika te uvidom u potvrde Raiffeisen bank od siječnja do kolovoza 2023. (str. 30-38). Također je nesporno utvrđeno da je tužitelj tijekom ovog postupka postao punoljetan dana 4. lipnja 2024.

18. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

19. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314., 316. st. 2. i čl. 317. st. 1. ObZ- a sud je na temelju iskaza svjedokinje RĆO, majke tužitelja i tužitelja te dokumentacije u spisu utvrdio potrebe tužitelja. Tako iz iskaza svjedokinje RĆO proizlazi kako sin i ona žive sami u stanu njezinih roditelja u odvojenom kućanstvu od njezinih roditelja te na sina otpada 100 eura mjesečno režija, 250 eura mjesečno na hranu. Odjeću i obuću je podijelila na godišnjoj razini te mjesečno to iznosi 150 eura što je minimum. Sin ide u teretanu što je 33 eura mjesečno. Također je počeo izlaziti što je minimalno 50 eura mjesečno. Na mobitel i Internet sin troši 40 eura mjesečno. Što se tiče školovanja izračunala je da sinu za školski pribor te instrukcije treba oko 25 eura mjesečno. Sin ne ide kontinuirano na instrukcije, ali primjerice išao je županijsko takmičenje iz kemije te se plasirao na državno natjecanje i za to je uzeo instrukcije. Ovih 25 eura mjesečno što je navela odnosi se na tekući školski pribor u smislu bilježnica, olovaka, neku knjigu koju si poželi kupiti ili časopis. Također bi sin sada trebao ići na maturalac što je 1.000 eura, međutim tuženik smatra da sin ne mora ići na maturalac. Također idu na neke vikend izlete za što je potrebno oko 50 eura mjesečno. Također je stavila trošak zimovanja i ljetovanja od 150 eura jer je uzela te troškove na godišnjoj razini pa ih podijelila na 12 mjeseci. Također sin ima estetski problem sa zubima u smislu da su mu zubi razmaknuti te ne može dobiti ortodonski aparatić na teret HZZO već isti treba platiti, a ti iznosi su između 1.500 - 2.000 eura, međutim tuženik smatra da to sinu nije potrebno i sin za sada ne nosi aparatić. Sin ima i laptop i bicikl i ona se stvarno trudi da ima sve što ima svako prosječno dijete. Prije možda pola godine je sinu kupila novi krevet jer ne može sve odjednom. Sin je zdrav i trenutno nemaju troškova što se tiče njegovog zdravlja, prije je imao alergije i ponekad probleme s kožom pa je trebalo kupovati vitamine i suplemente. Sin planira ići i na vozački ispit o čemu je obavijestila tuženika, a jeftinije auto škole su 850 eura, a u budućnosti će vjerojatno i djetetu kupiti auto.

20. Iz iskaza tužitelja, vezano za njegove troškove proizlazi slijedeće: majka i on žive sami u kući, a u drugom dijelu kuće su baka i djed u odvojenom stanu te su ujak i ujna u zasebnom objektu; misli da ima normalne troškove za hranu, odjeću, telekomunikacijske usluge, izlaske, ljetovanja, a ima i psa; sada mu se bliži i maturalna večer pa će imati troškove i za to; u lipnju 2024. je bio na maturalcu što je koštalo 890 eura plus džeparac i to je sve platila mama, otac nije sudjelovao iako je znao da ide; ima mobitel te mu mjesečna pretplata uz uređaj iznosi 38 eura; ima laptop kojeg je kupio u lipnju 2024. za 600 eura koje troškove je snosila majka jer je prethodni bio star 6 godina i više nije bio adekvatan za njegove potrebe; teško mu je procijeniti troškove izlazaka, ali misli da kada zbroji izlaske, prehranu u školi, kartu za autobus, dođe se do iznosa od oko 100 eura mjesečno što mu je potrebno za neko njegovo slobodno vrijeme; što se tiče troškova režija i hrane u kućanstvu te troškove snosi majka tako da on ne zna puno o tome; što se tiče odjeće i obuće teško mu je ocijeniti jer kupuje periodički i prema potrebi, ali to bude sigurno oko 100 – 150 eura mjesečno; knjige za školu su besplatne, ali na pribor za školu troši oko 20 eura mjesečno; sada su mu potrebne knjige za pripremu za olimpijadu iz kemije te su im preporučili oko 25 knjiga i naravno da ih neće sve kupiti, ali neke mora, a danas je preporučena jedna knjiga koja rabljena košta 70 eura; instrukcije sada koristi u smanjenom obujmu i on bi ih ubrojao u ovaj trošak za literaturu i školski pribor; ide u teretanu što mjesečno košta 30 eura; u dostavljenim podnescima koje je razrađivao s odvjetnikom su navedeni troškovi vitamina, suplemenata i sl., ali on se o tome ne može pretjerano izjasniti jer kao i o hrani, o tome vodi brigu majka; krenuo je u auto školu koja zajedno sa svim predavanjima i ispitima košta 750 eura što će snositi majka.

21. Sud je na temelju iskaza tužitelja i njegove majke utvrdio kako tužitelj ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njegove dobi koje se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela, izlazaka, džeparca, pri čemu tužitelj nema povećane materijalne potrebe u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno troškove povezane s njegovim zdravstvenim stanjem s obzirom da je isti dobrog zdravstvenog stanja. Majka tužitelja je opisala troškove tužitelja u većem iznosu nego on sam, u što je uračunala i troškove ljetovanja i zimovanja te izleta, a što ne ulazi u svakodnevne materijalne troškove djeteta. Također su u dostavljenim podnescima tužitelja navedeni i troškovi aparatića za zube, a koji trošak tužitelj još nije niti imao, troškovi hrane za kućnog ljubimca što zasigurno ne spada u osnovne materijalne potrebe i troškove tužitelja, te troškove vitamina i raznih suplemenata, a o čemu nisu iskazivali niti tužitelj niti njegova majka. Stoga je sud utvrdio potrebe tužitelja u iznosu od oko 350,00 eura mjesečno. Pri tome treba reći kako sud nije utvrđivao je li iznos uzdržavanja koji je tuženik bio dužan plaćati za uzdržavanje tužitelja prema ranijoj presudi bio dovoljan za podmirenje troškova tužitelja i na koji je način tuženik plaćao uzdržavanje te iz kojih razloga tuženik ne ostvaruje kontakt s tužiteljem jer ništa od navedenog nije predmet ovog postupka već je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za povišenjem uzdržavanja od strane tuženika počevši od podnošenja tužbe pa nadalje.

22. Sukladno čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a sud je na temelju iskaza tuženika te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio mogućnosti tuženika za plaćanjem uzdržavanja.

23. Iz iskaza tuženika proizlazi kako živi u [adresa] sa suprugom i dvoje djece koji su rođeni **.**.2020., i 4.5.2023. u kući kod suprugine majke u istom kućanstvu; zadnjih 6 godina radi u Njemačkoj, ali zapravo je malo u Njemačkoj, malo u RH, odnosno zadnjih dvije godine je i više u RH jer je posao u Njemačkoj bio dobar do corone, a od corone je jako loše; supruga u [adresa] ima svoja dva štanda, a to ima od 2010., a supruga i on su se oženili tek 2019.; ne zna koliko supruga zarađuje od tih štandova; on radi u Njemačkoj na selidbama, tvrtka se zove Nav trans d.o.o. i bilo je dobro do corone, a poslije je posao skroz pao i sada radi zapravo na pola radnog vremena i ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 800 eura; u Njemačkoj živi u stanu od rodice te najam i režije plaća 300 eura, za hranu potroši 200 eura, na higijenu 50 eura, za odjeću i obuću misli da ne troši ništa jer ne zna kada si je zadnje nešto kupio, a od tvrtke u kojoj radi ima odjeću; ima položene sve kategorije i radi sve vezano za selidbe, dakle vozi, nosi, pakira; supruga i on imaju mobitele te za obadva mobitela plaća 44 eura mjesečno; s obzirom na loša primanja u Njemačkoj planira se za stalno vratiti u RH te je već prošle godine bio više od pola godine u RH; supruzi i njemu pomaže njezina majka koja ima dva apartmana koja iznajmljuje te je u mirovini; u Njemačkoj ostvaruje dječji doplatak u iznosu od 250 eura po djetetu s time da samo dvoje mlađe djece ostvaruje taj iznos, a da je normalna situacija između njega i NĆO, taj iznos bi trebao dobiti i FĆ; nije vlasnik nekretnina, također nema nikakve udjele i dionice; vlasnik je automobila BMW 1 godina proizvodnje 2016.; supruga nema u svom vlasništvu automobil; otac je dvoje mlt. djece te stariji sin će sada na jesen krenuti u vrtić, a mlađi još nema ni godinu dana.

24. Uvidom u potvrdu HZMO od 27. studenog 2023. (str. 55-57) utvrđeno je kako je tuženik posljednje u RH bio zaposlen kod poslodavca Zvijezda d.d. Zagreb od 10. veljače 2014. do 31. siječnja 2018.

25. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave (str. 60-84) utvrđeno je kako je tuženik u 2012. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 22.178,13 kn što je mjesečno prosječno 1.848,18 kn (245,30 eura); u 2013. tuženik nije ostvario dohodak; u 2014. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 59.036,28 kn uz neoporezivi primitak od 2.200,00 kn što je mjesečno prosječno 5.103,02 kn (677,31 eura); u 2015. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 80.603,17 kn uz neoporezivi primitak od 2.900,00 kn što je mjesečno prosječno 6.958,60 kn (923,56 eura); u 2016. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 102.434,65 kn uz neoporezivi primitak od 2.900,00 kn što je mjesečno prosječno 8.777,89 kn (1.165,03 eura); u 2017. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 92.291,08 kn uz neoporezivi primitak od 2.900,00 kn što je mjesečno prosječno 7.932,59 kn (1.055,49 eura)¸ u 2018. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 16.365,95 kn uz neoporezivi primitak od 30.000,00 kn (otpremnina) što je mjesečno prosječno 3.863,83 kn (512,82 eura); u 2019. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 98.718,30 kn što je mjesečno prosječno 8.226,53 kn (1.091,85 eura): u 2020. tuženik je ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 98.718,30 kn što je mjesečno prosječno 8.226,53 kn (1.091,85 eura); u 2021. tuženik je ostvario inozemni dohodak u ukupnom iznosu od 168.380,66 kn što je mjesečno prosječno 14.031,72 kn (1.862,33 eura); u 2022. te u razdoblju od siječnja 2023. do listopada 2023. prema podacima PU tuženik nije ostvario dohodak.

26. Iz dopisa Navtrans od 27. ožujka 2024. (str. 145) upućenog tuženiku proizlazi kako su morali smanjiti troškove osoblja kako bi tvrtku oslobodili stalne promjenjive situacije narudžbi, a ukoliko se situacija s narudžbama bitno ne popravi od kraja te godine, prestaje mu radni odnos.

27. Uvidom u platne liste tuženika (str. 39-41 i 144-170) razvidno je kako je za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, listopad i studeni 2022. te za siječanj, veljaču, ožujak 2023. tuženiku isplaćena plaća u iznosu od 2.500 eura mjesečno, za rujan 2022. isplaćena mu je plaća u iznosu od 2.800 eura, za prosinac 2022. mu je isplaćena plaća u iznosu od 3.700 eura, za travanj i lipanj 2023. mu je isplaćena plaća u iznosu od 1.000 eura, za svibanj i studeni 2023. te za veljaču 2024. mu je isplaćena plaća u iznosu od 800 eura mjesečno, za srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2023. mu je isplaćena plaća u iznosu od 900 eura mjesečno, za prosinac 2023. mu je isplaćena plaća u iznosu od 1.600 eura.

28. Uvidom u uvjerenje o vlasništvu vozila Centra za vozila Hrvatske d.d. od 2. listopada 2024. (str. 247) utvrđeno je kako je tuženik vlasnik vozila M1, marka BMW serija 1 116D, godina proizvodnje 2016.

29. Uvidom u dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 8. listopada 2024. (str. 249) utvrđeno je kako tuženik nije vlasnik niti jednog broda, brodice, jahte, čamca, plutajućeg objekta, nepomičnog odobalnog objekta, borda u gradnji, plutajućeg objekta u gradnji niti nepomičnog odobalnog objekta u gradnji.

30. Iz dopisa Njemačkog mirovinskog osiguranja od 23. listopada 2024. (str. 259- 262) proizlazi kako je tuženik bio prijavljen na opće mirovinsko osiguranje za razdoblje od 12. veljače 2018. do 31. prosinca 2018. te ostvario naknadu u iznosu od 15.216,00 eura; za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. je ostvario naknadu u iznosu od 17.280,00 eura; za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. je ostvario naknadu u iznosu od 15.840,00 eura; za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. je ostvario naknadu u iznosu od 28.070,00 eura; za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. je ostvario naknadu u iznosu od 30.000,00 eura; za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. je ostvario naknadu u iznosu od 15.500,00 eura.

31. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (str. 292-293) utvrđeno je kako je RĆ, supruga tuženika, upisana na temelju ugovora o kupoprodaji od 11. rujna 2023. kao suvlasnica poslovnog prostora, korisne površine zatvorenog dijela 57,90 m2 i loggie korisne površine 5,25 m2 te vanjskog parkirnog mjesta koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] Općinskog suda u Makarskoj, ZK Odjel Makarska. Na navedenoj nekretnini nema upisanih tereta.

32. Iz podneska tuženika od 24. siječnja 2025. (str. 302-304) proizlazi kako je isti u Njemačkoj odjavljen s datumom 10. siječnja 2025. te da je trenutno nezaposlen, bez ikakvih mjesečnih prihoda. O navedenom tuženik nije do zaključenja glavne rasprave dostavio dokaz.

33. Odredbom čl. 309. ObZ-a je propisano da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novcu. Na temelju čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. To se odnosi na uzdržavanje mlt. djeteta, a tužitelj je bio maloljetan do 4. lipnja 2024. kada je navršio 18 godina (tužba u ovom predmetu je podnesena 16. lipnja 2023.). Nakon punoljetnosti tužitelja, sud je uzeo u obzir i odredbu čl. 316. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

34. Nadalje, sud je uzeo u obzir i odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. U ovom slučaju tuženik je radno sposobna osoba te je u 2023. mjesečno prosječno zarađivao oko 1.200,00 do 1.300,00 eura (navedeno proizlazi iz platnih lista tuženika te iz dopisa Njemačkog mirovinskog osiguranja), dok je za 2024. dostavio jedino platnu listu za veljaču 2024. iz koje proizlazi kako je ostvario plaću u iznosu od 800 eura te je podneskom obavijestio sud da je od siječnja 2025. nezaposlen, iako o tome nije dostavio dokaz. Kako se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja, to je sud istog obvezao na plaćanje uzdržavanja za tužitelja jer je isti radno sposoban, ima riješeno stambeno pitanje, vlasnik je automobila marke BMW 116D kojeg je kupio vlastitim sredstvima. Sud je vodio računa i o činjenici da je tuženik, osim tužitelja, dužan uzdržavati još dvoje mlt. djece pa je procijenio da je tuženik u mogućnosti plaćati za uzdržavanje tužitelja iznos od 270,00 eura, a bez štete za svoju egzistenciju. U odnosu na razdoblje kad je tužitelj postao punoljetan, sud je odredio da je tuženik dužan plaćati za njegovo uzdržavanje isti iznos, a s obzirom na utvrđene potrebe djeteta, imovno stanje tuženika, činjenicu da je i majka djeteta dužna plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete s time da joj se kao roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja (trošak režija) te s obzirom na mogućnosti tuženika koji je u obvezi uzdržavati još dvoje djece. Pri tome je sud vodio računa i o činjenici da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s tužiteljem pa nema troškova prilikom provođenja zajedničkog vremena, a koje bi zasigurno imao da s tužiteljem provodi vrijeme.

35. Stoga sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja djelomično osnovan do dosuđenog iznosa i to od dana podnošenja ove tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja. U dosuđene iznose uzdržavanja, sud je uračunao i iznose od 225 eura koje tuženik plaća za uzdržavanje tužitelja temeljem ranije sudske odluke. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

36. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

37. Nadalje, tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za uzdržavanje preko iznosa dosuđenog u točki I. izreke ove presude, kao neosnovanim, budući je tuženiku naloženo da sukladno potrebama djeteta i svojim mogućnostima doprinosi za uzdržavanje tužitelja dosuđeni iznos, a kako je to ranije obrazloženo, odnosno odlučeno je kao u točki II. izreke.

38. Kako ni jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, temeljem odredbe čl. 366. ObZ-a, odnosno po slobodnoj ocjeni, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odnosno odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. travnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Perjanec Prstec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika