Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-908/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TRN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Dobranić Letinčić, odvjetnici iz Svete Nedelje, protiv tuženika TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nevenki Mrčela, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5609/2018-91 od 28. svibnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5609/2018-91 od 28. svibnja 2024.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 4.263,81 EUR (četiri tisuće dvjesto šezdeset tri eura i osamdeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«Nalaže se tuženiku TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici TRN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 182.003,88 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2018. godine do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 42.734,61 eur, sve u roku 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika kojim je predložila da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvobitni tužitelj RR je protiv tuženika podnio tužbu kojom je od tuženika zatražio plaćanje naknade za odvjetničke usluge koje je za tuženika obavio kao njegov punomoćnik u postupku povrata imovine temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. U tijeku postupka RR je umro, a na njegovo mjesto je stupila tužiteljica kao preuzimateljica njegovog odvjetničkog ureda.

6.1. Prvostupanjski sud je:

- uvidom u Izjavu – potvrdu koju je tuženik potpisao 17. srpnja 2018. utvrdio da je tuženik naveo kako odvjetnik RR na ime troškova zastupanja u predmetu povrata imovine na adresi [adresa], nije dobio nikakav honorar i da će isti biti isplaćen tek nakon prodaje te imovine

- uvidom u punomoći koje priležu spisu na listu 138, 139, 140, 141, utvrdio da se radi o punomoćima koje je tuženik izdao odvjetniku RR i Zajedničkom odvjetničkom uredu Nedjeljko Peršić i Mirna Peršić, radi zastupanja u postupku povrata imovine ŠR i OR u [adresa], kod Odjela za imovinsko-pravne i stambene poslove Područnog ureda Centar u Zagrebu, za podnošenje prijedloga radi osiguranja dokaza za nekretninu u [adresa], i za zastupanje u tom predmetu, za zastupanje u predmetu po tužbi tvrtke Kinematografi protiv Republike Hrvatske pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod brojem Usl- 1952/14, za podnošenje opomene zahtjeva za predaju posjeda prostora u [adresa] protiv tvrtke Kinematografi d.o.o.

- uvidom u ovjereni prijevod Specijalne punomoći od 12. lipnja 2004. koja je potpisana od strane ŠR, utvrdio da je ona opunomoćila TR da u njezino ime i za njen račun poduzme sve radnje potrebne za povrat njezine nekretnine u [adresa], te ga ovlašćuje za prihvat i prodaju navedene nekretnine, bilo samostalno, bilo zajedno sa ostalim suvlasnicima, da može u njezino ime potpisivati kupoprodajne ugovore, odnosno eventualne sporazume o tome na koji će se način nekretnina unovčiti, te ovjeravati svoj potpis kod javnog bilježnika, da može preuzeti kupoprodajnu cijenu, kao i odabrati najpovoljniji način za doznaku novčanih sredstava u inozemstvo. Također ga je ovlastila da može opunomoćiti neku treću osobu za obavljanje navedenih radnji

- uvidom u Specijalnu punomoć OR utvrdio da je on opunomoćio TR da u njegovo ime i za njegov račun poduzme sve radnje potrebne za povrat njegove nekretnine u [adresa], te ga ovlašćuje za prihvat i prodaju navedene nekretnine, bilo samostalno, bilo zajedno sa ostalim suvlasnicima, da može u njegovo ime potpisivati kupoprodajne ugovore, odnosno eventualne sporazume o tome na koji će se način nekretnina unovčiti, te ovjeravati svoj potpis kod javnog bilježnika, da može preuzeti kupoprodajnu cijenu, kao i odabrati najpovoljniji način za doznaku novčanih sredstava u inozemstvo. Također ga je ovlastio da može opunomoćiti neku treću osobu za obavljanje navedenih radnji

- uvidom u punomoći koje je OR potpisao 1. veljače 2017., a ŠR **.**.2017., utvrdio da su tim punomoćima opunomoćili TR da u njihovo ime i za njihov račun poduzme sve radnje radi prodaje njihovih idealnih suvlasničkih dijelova nekretnine i to svakog u ¼ nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa] TR su izričito opunomoćili za prodaju navedene nekretnine, potpisivanje kupoprodajnih ugovora, odnosno eventualnih sporazuma o tome na koji će se način nekretnina unovčiti, ovjeravanje potpisa kod javnog bilježnika, preuzimanje kupoprodajne cijene, kao i odabir najpovoljnijeg načina za doznaku novčanih sredstava u inozemstvo, zastupanje na sudu i izvan suda i korištenje svih pravnih sredstava, te ovlaštenje da može opunomoćiti neku treću osobu za obavljanje svih navedenih radnji

- uvidom u Sporazum koji je sklopljen između OR i ŠR te TR **.**.2004. utvrdio kako TR zastupa ŠR i OR u postupku povrata imovine nekretnine u [adresa], da će TR poduzeti sve radnje kojima je cilj dobivanje hrvatskog državljanstva za ŠR i OR, povrat imovine - nekretnine u [adresa]. Također da će poduzeti sve radnje potrebne za prodaju naprijed navedene nekretnine nakon što imovina bude vraćena OR i ŠR. U članku 4. je ugovoreno da će honorar TR iznositi 20% od isplaćene kupoprodajne cijene, a u taj honorar da su uračunati svi troškovi koje je TR imao i koje će imati u cijelom postupku povrata imovine dobivanja državljanstva i prodaje vraćene nekretnine. Honorar će biti obračunat i isplaćen neposredno nakon prispijeća novca.

6.2. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik TR još 2002. godine kontaktirao odvjetnika RR, s kojim je bio u poslovnim i prijateljskim odnosima, sa pozivom na suradnju oko povrata nekretnina u [adresa], po zahtjevu OR i ŠR,

- da je TR u kontakt sa OR i ŠR stupio preko svog prijatelja VR, njihovog rođaka, preko kojeg je TR i obavljao svu komunikaciju sa OR i ŠR,

- da je dogovor između TR i RR bio da će RR preuzeti sve poslove oko zastupanja i vođenja postupaka koji su vezani uz povrat predmetne nekretnine, a da će TR, koji je tada bio javni bilježnik, kontaktirati sa ovlaštenicima naknade OR i ŠR, koje je zastupao temeljem Specijalnih punomoći,

- da je TR RR i Zajedničkom odvjetničkom uredu Nedjeljka Peršića i Mirne Peršić izdavao pojedinačne punomoći za zastupanje u različitim predmetima vezanim uz predmetni povrat,

- da je RR u razdoblju od 2002. do 2018. godine, odnosno do prodaje predmetne nekretnine, zastupao ovlaštenike naknade na temelju izdanih punomoći u brojnim predmetima, koji su završeni na način da je ovlaštenicima naknade u postupku povrata predmetna nekretnina vraćena u suvlasništvo,

- da je naknadu za odvjetničke troškove trebao isplatiti TR iz iznosa nagrade koju je ugovorio sa OR i ŠR nakon prodaje predmetne nekretnine, a koja je iznosila 20% od kupoprodajne cijene,

- da je RR račune za zastupanje izdao nakon što je saznao da je predmetna nekretnina prodana u srpnju 2018. godine,

- da tuženik nije podmirio navedene troškove, iako je na njegov račun isplaćen cijeli iznos kupovnine, koji nije proslijedio ovlaštenicima naknade.

6.3. Na temelju utvrđenja se da je tuženik s prednikom tužiteljice RR sklopio poseban dogovor prema kojem je upravo on RR trebao isplatiti troškove zastupanja nakon što se predmetna nekretnina proda prvostupanjski sud je zaključio da je na taj način tuženik u smislu članka 101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) stupio u obvezu pored stvarnih dužnika te je stoga bio dužan predniku tužiteljice UR isplatiti nagradu za zastupanje.

6.4. Tuženik žalbom osporava takav stav prvostupanjskog suda tvrdeći da nikakav ugovor o pristupanju dugu između njega i prednika tužiteljice nije sklopljen.

6.5. Iz gore navedenog stava prvostupanjskog suda bi se dalo zaključiti da su OR i ŠR tužitelju dužni platiti nagradu za zastupanje, a tuženik je u sporazumu s prednikom tužiteljice pristupio tom dugu. Međutim, takav stav prvostupanjskog suda nije osnovan. Iz iskaza svjedoka OR i ŠR, kao i iz iskaza VR proizlazi da je tuženik sa OR i ŠR ugovorio da će mu za njegov posao oko povrata imovine biti isplaćena naknada u visini od 20 % od iznosa dobivenog prodajom predmetne nekretnine, a taj iznos je trebao obuhvatiti sve troškove koje će tuženik imati u vezi svih postupaka i obveza plaćanja treće osobe je bila tuženikova obveza.

6.6. Zbog tih razloga se ne može smatrati da su OR i ŠR ovlastili tuženika da u njihovo ime i za njihov račun, kao njihov punomoćnik, sklapa ugovore o nalogu sa trećim osobama već je tuženik po vlastitom izboru mogao u obavljanju preuzetog posla za OR i ŠR angažirati treće osobe, ali na način da u svoje ime i za svoj račun sa njima sklopi ugovor o nalogu, kao što je to tuženik i učinio kada je sa prednikom tuženice sklopio ugovor o nalogu i izdao mu gore navedene potrebne punomoći da ga zastupa u pojedinim postupcima koji su se vodili u sklopu postupka povrata imovine.

6.7. Proizlazi da ŠR i OR nisu sa prednikom tužiteljice sklopili ugovor o nalogu koji bi ih obvezivao da predniku tužiteljice plate naknadu za obavljene odvjetničke usluge pa tuženik nije niti mogao pristupiti dugu OR i ŠR već je sa prednikom tužiteljice sklopio ugovor o nalogu slijedom čega je osobno bio dužan predniku tužiteljice, a sada tužiteljici, platiti naknadu za obavljene odvjetničke usluge. Zbog toga nisu osnovani žalbeni razlozi u kojima tuženik daje svoje tumačenje iskaza svjedoka OR, ŠR i LR, a po kojem bi proizlazilo da nije postojao dogovor da će tuženik snositi odvjetničke troškove. Što se tiče žalbenog razloga da prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz svjedokinje DR, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda dao uvjerljive razloge zbog čega njezin iskaz nije prihvaćen, a zbog čega su prihvaćeni iskazi svjedoka PR i BR.

6.8. Što se tiče žalbenog razloga da je prednik tužiteljice i od OR i ŠR potraživao naknadu za svoje odvjetničke usluge, prvostupanjski sud je pravilno naveo da ta činjenica ne utječe na presuđenje u ovom predmetu.

6.9. Tuženik također žalbom osporava i postojanje aktivne legitimacije tužiteljice za vođenje ovog spora. Prvostupanjski sud je otklonio taj prigovor tuženika budući da iz odredbi Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 151/22.; dalje: Statut) proizlazi da odvjetnik kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva više nema pravo na direktnu naplatu troškova zastupanja, već je na to ovlašten jedino preuzimatelj ureda. Člankom 83. Statuta propisano je da preuzimatelj ureda radi u svoje ime i za svoj račun. Sve radnje koje obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava neposredno sa strankom u svoju korist. Člankom 84. stavak 1. Statuta propisano je da nakon okončanja postupaka po predmetima preuzimatelj ureda dužan je isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetničke službe, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade, umanjen za porezna davanja. Obzirom da iz tih odredbi jasno proizlazi kako pravo na naplatu troškova zastupanja nakon odlaska odvjetnika u mirovinu prelazi na preuzimatelja ureda, a tužiteljica je preuzimateljica ureda svog oca RR, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku. Stupanje tužiteljice kao preuzimateljice odvjetničkog ureda RR na mjesto tužitelja umjesto dotadašnjeg tužitelja RR nije preinaka tužbe u smislu članka 192. stavak 3. ZPP-a i tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

7. Što se tiče žalbenog razloga da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije nastupila zastara utužene tražbine treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dogovor između prednika tužiteljice i tuženika bio da će se odvjetnički troškovi platiti nakon prodaje nekretnine. Utvrđeno je da je vraćena nekretnina prodana 2017. godine, a tužba je podnesena 19. studenog 2018. pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije nastupila zastara predmetne tražbine koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. ZOO-a.

7.1. Zbog tih razloga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda. Stoga tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 4.263,81 eura pa je zbog toga njegov zahtjev za naknadu tog parničnog troška odbijen.

Koprivnica, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić