REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5282/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EURO-ALUMINIJ d.o.o. Vukovar, I. Meštrovića 22, OIB 31247069554, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Golubić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Golubić & Partneri j.t.d. Zagreb, Amruševa 13, protiv tuženika ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d.o.o., Zagreb, Garićgradska 13, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-480/2022-5 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2020 od 15. prosinca 2021., na sjednici održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-480/2022-5 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1451/2020 od 15. prosinca 2021. pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) kao i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija), te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci.
3. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije kao i povrede prava na mirno uživanje vlasništva prema čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna i materijalnopravna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, niti da je pobijanim odlukama nižestupanjskih sudova došlo do povrede temeljnog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva.
5.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi vlastito viđenje provedenih dokaza kao i način na koji je trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu kojim navodima sadržajno upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što nije razlog zbog kojeg se može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije. Nadalje, prema odredbama ZPP ne postoji gradacija dokaza u kontekstu da određeni dokaz (u konkretnom slučaju iskaz tužitelja o pravoj volji ugovornih stranaka) po svojoj dokaznoj snazi ima veći značaj od nekog drugog dokaza. Naprotiv, odredbom čl. 492.a ZPP je propisano da će u postupku pred trgovačkim sudom sud u pravilu utvrditi odlučne činjenice putem isprava (ovjerenog Ugovora o prijenosu poslovnih udjela).
5.2. Suprotno navodima tužitelja iz prijedloga za dopuštenje revizije nižestupanjski sudovi izvršili detaljnu ocjenu provedenih dokaza temeljem koje su utvrdili da ne postoje razlozi za ništetnost Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, kao i da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je prava volja ugovornih stranaka bila drugačija od one koja je navedena u tom pravnom poslu, odnosno da ne postoje okolnosti koje bi upućivale da se radi o prividnom pravnom poslu.
5.3. Sama okolnost da tužitelj u ovoj parnici nije uspio sa tužbenim zahtjevom kojim je od suda tražio utvrđenje ništetnosti pravnog posla kojim je prenio poslovni udjel na tuženika ne dovodi do povrede prava na mirno uživanje prava vlasništva tužitelja u smislu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju.
6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
