Poslovni broj: Usž-849/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu, Pavlinska 5, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi posebnog poreza na motorno vozilo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-844/2021-9 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-844/2021-9 od 19. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/18-01/174, urbroj: 513-04- 21-2 od 10. veljače 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 10. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/18-18/289, urbroj: 513-02- 3005/44-18-1 od 22. ožujka 2018., kojim je utvrđeno da je tužiteljica dužna platiti iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 12.047,16 kn za rabljeni osobni automobil marke Daimler – Benz, tip 124, model 300 D, kw: 80, ccm3: 2975, broj šasije:
[broj šasije], njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka], datum prve registracije 26. svibnja 1988., stanje putomjera: 293002 km, emisija ispušnih plinova 201g/km.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužiteljica pobliže navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a ističe razloge zbog kojih smatra da je zbog niza učinjenih propusta činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno, a što je dovelo do pogrešne primjene mjerodavnog propisa, Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Tužiteljica ustraje na tvrdnji da nije vlasnica predmetnog motornog vozila, već njezin suprug LM, zbog čega smatra da nije porezni obveznik u smislu mjerodavnih odredbi, a tim više jer nije znala da ne smije upravljati predmetnim vozilom na području Republike Hrvatske. Dodaje da ima prebivalište u [adresa], zbog čega smatra da se u predmetnom slučaju ne može primijeniti članak 8. stavak 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, a da je prebivalište u [adresa] dokazala odgovarajućom javnom ispravom. Stoga tužiteljica smatra da ima pravo na zakonitu uporabu navedenog vozila u Republici Hrvatskoj, a zbog čega nije bilo zakonske osnove da joj se utvrdi posebni porez na motorna vozila u naznačenom iznosu. Dodaje da u SR Njemačkoj živi još od 1973., a gdje već nekoliko godina prima mirovinu, a zbog čega smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedenih zakonskih odredbi.
Zaključno tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud prihvatio zaključke i stajališta upravnih tijela bez bitnih okolnosti, a tijekom upravnog spora nije proveo dokaze i utvrdio činjenice na temelju kojih bi osporena rješenja ocijenio zakonitim. Takvim postupanjem suda smatra da su joj povrijeđena ustavna i konvencijska prava, pravo na pravično suđenje i pravo na pristup sudu kao sastavni element tog prava, a uslijed pretjerano formalističkog pristupa u tumačenju mjerodavnih propisa da je donesena nezakonita odluka.
Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i odluči o predmetnoj upravnoj stvari, a traži i naknadu troškova žalbenog postupka u naznačenom iznosu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio sukladno odredbama ZUS-a i u granicama žalbenih razloga, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica na području Republike Hrvatske upravljala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a što su carinski službenici naveli u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Službe za mobilne jedinice Varaždin, klasa: 471-01/17-15/927, urbroj: 513- 02-1979/16-17-1 od 16. listopada 2017. Navedeno je i sama tužiteljica potvrdila, a iz sadržaja zapisnika proizlazi da je vozilo u vlasništvu njezinog supruga LM, koji boravi u [adresa] gdje je na liječenju, a da tužiteljica dvije godine boravi [adresa], da je u stadiju ostvarivanja uvjeta za mirovinu, da je ranije radila u Njemačkoj gdje ima prijavljen boravak, ali da tijekom godine više od 186 dana živi na adresi u mjestu [adresa], a povremeno odlazi u Njemačku na liječenje. Tužiteljica je na zapisnik potvrdila da predmetno vozilo koristi povremeno, jer ima i drugo vozilo, a da nije znala da je upravljanjem vozilom postupila protivno mjerodavnim zakonskim odredbama. Tužiteljica je izjavila i da već duže vrijeme boravi u [adresa], a u Njemačku odlazi povremeno.
Iz podatka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude dalje proizlazi da je sud odgodio raspravno ročište zakazano za 12. studenog 2024., jer je opunomoćenica tužiteljice zbog poslovnih obveza tužiteljice predložila odgodu ročišta, dok je iduće zakazao za 22. studenog 2024. radi izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice, a iz podneska od 21. studenog 2024. proizlazi da je dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice povučen i predloženo je da sud donese odluku sukladno stanju spisa.
7. Odredba članka 8. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16.) propisuje da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. tog Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske, a u smislu tog Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada osobne veze ne postoje, ako postoje osobe veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).
8. Slijedom navedenog, a uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da je tužiteljica morala znati da je uporaba predmetnog vozila nezakonita, jer je kroz duže vremensko razdoblje boravila neprekidno u Republici Hrvatskoj, prethodno nego je zatečena u upravljanju predmetnim vozilom, a izjavila je da su ona i njezin suprug krajem godine namjeravali prijaviti vozilo na carinu radi prijenosa na hrvatske tablice, nakon što se suprug vrati iz Republike Njemačke.
9. Dakle, iz utvrđenih činjenica tijekom postupka proizlazi da je tužiteljica hrvatska državljanka i ima prebivalište u [adresa] sukladno odredbama primijenjenog propisa, zbog čega je bilo zakonske osnove da joj se utvrdi obveza posebnog poreza na motorna vozila u iznosu čijoj visini tužiteljica posebno ne prigovara.
10. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim porezna rješenja i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, ocijenivši da navedeni prigovori nisu od utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka. Naime, tužiteljica je tijekom postupka koji je proveden prethodno donošenju osporenih rješenja isticala prigovore koje ponavlja i u žalbi, a u odnosu na koje je sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge, odnosno valjano obrazloženje na kojem je utemeljio odluku.
11. Ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a tijekom upravnog spora sud nije počinio propuste koji bi utjecali na donošenje zakonite odluke. Tužiteljica je imala mogućnost sudjelovati u upravnom sporu i osporavati pravilnost činjeničnog utvrđenja, ali to pravo nije iskoristila, već je opunomoćenik tužiteljice predložio da sud donese odluku u skladu s činjeničnim stanjem koje je utvrđeno u upravnom postupku.
12. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti su osnovani navodi kojima upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o trošku žalbenog postupka je donesena na temelju članka 147. ZUS- a, s obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, zbog čega i njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
