REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-858/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice DVV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica UV, dipl. iur. kod tuženika, Su-994/22, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-793/2024-2 od 24. rujna 2024. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1394/2022-44 od 1. veljače 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog tužiteljica u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljica za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ZV na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.636,60 Eur/27.400,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.400,00 kn za razdoblje od 2. studenoga 2018. do 31. siječnja 2024. (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.004,82 Eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. III. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (toč. IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1394/2022-44 od 1. veljače 2024. u toč. I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan dok je odbijena žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena navedena presuda u toč. IV. izreke.
3. Tužiteljice su protiv drugostupanjske presude podnijele prijedlog za dopuštenje revizije, zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a ZPP.
4. U prijedlogu su postavile dva pravna pitanja koja glase:
"1. Može li se u smislu članka 4. stavka 1. točke 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne-javne odgovornosti tuženika Croatia osiguranja d.d. koji su u primjeni od 1. siječnja 2006. rizikom isključenja iz osiguranja smatrati motorno vozilo- traktor – koje nije u upotrebi i pogonu odnosno posjedovanju ili korištenju (u mirovanju) odnosno smatra li se posjedovanje ili korištenje motornih vozila i slučaj kada je motorno vozilo u mirovanju ili samo kada koje je u radnoj funkciji (upotrebi i pogonu)?
2. Smatra li se traktor u mirovanju motornim vozilom u smislu članka 2. stavka 1. točke 36. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80713, 92/14, 64717, 108/17)?".
5. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 389. st. 1. u vezi sa čl. 385.a ZPP, ovaj sud je ocijenio da tužiteljice za postavljena pravna pitanja nisu jasno naznačile razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, što su prema odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP bile dužne učiniti te se pozvati na odluke određenih drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenih pitanja ili određenu odluku ovog suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenih pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Pri čemu nije dostatno obrazloženje u kojem se navodi da su navedena pitanja važna pravna pitanja koja treba razmotriti, jer o njima nema prakse revizijskog suda.
7. Podredno se navodi da tužiteljice postavljenim pitanjima zapravo osporavaju činjenična utvrđenja i zaključke sudova u konkretnom postupku.
8. Stoga je ovaj sud ocijenio, da kako predlagateljice u odnosu na postavljena pitanja nisu dale nikakove razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog kojih smatraju da bi ona bila važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, to je u odnosu na navedena pravna pitanja valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP.
9. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava zajamčenih čl. 29. st. 1. i čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) prije svega se ukazuje, da predlagateljice nisu postupile u skladu s odredbom čl. 387. st. 3. ZPP (kojom je propisano što je sve potrebno priložiti prijedlogu za dopuštenje revizije), pa tako uz prijedlog nisu priložile žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj su prema tvrdnjama iz svog prijedloga isticale povrede navedenih temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, pa već stoga tužiteljice nisu učinile vjerojatnim svoje navode o povredi temeljnih ljudskih prava, zbog nedostataka u sadržaju pobijane presude u tom dijelu.
10. Nadalje, uz već navedeno, ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže, uz rijetke iznimke, samo određena procesna jamstva. Stoga, do povrede navedenog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna što ovdje nije slučaj. Odluka drugostupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravna shvaćanja i primjena zakona obrazložene su na valjan i prihvatljiv način. Stoga, treba ocijeniti da je drugostupanjski sud u svojoj presudi detaljno obrazložio razloge za njezino donošenje tako da se odluka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Kako predlagateljice nisu učinile vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je i u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
