REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1354/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1088/2024-3 od 12. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5651/2021-34 od 29. svibnja 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1088/2024-3 od 12. studenog 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio 8 materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja se odnose na primjenu čl. 502.c ZPP-a, informiranje tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, prekid zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepoštenost tuženika, tijek zateznih kamata te s tim u vezi bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, popunjavanje pravnih praznina izračunom promjenjive kamatne stope primjenjive na kunske kredite za predmetno razdoblje, popunjavanje pravnih praznina odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule te s tim u vezi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

3. Predlagatelj navodi da je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, a o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, odnosno pitanjima o kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje tuženik smatra neodrživim. Ističe da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te se poziva na odluke viših sudova, revizijskog suda i Suda Europske unije.

4. Prijedlog nije osnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da u pogledu tih pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci broj Revd 4030/2022 od 8. ožujka 2023., Revd-5607/2021 od 15. veljače 2022. i dr.). Nadalje, glede pitanja koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a treba reći da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako, u odnosu na pitanje vezano za parnični trošak, za odgovoriti je predlagatelju da je pobijana odluka donesena u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog suda, primjerice u odluci broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., a koje shvaćanje glasi: „Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura)“, (tako i Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev 847/2021 od 13. veljače 2024.).

7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek