Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Športska 2, Ivanić-Grad

Poslovni broj: Povrv-208/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu pojedincu Damiru Gazdiku u parničnom predmetu po tužbi tužitelja E.ON Plin d.o.o. Zagreb, Capraška 6, OIB 14555304503, zastupani po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika DE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Gregoru, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate , odlučujući o prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, temeljem čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, 02. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, donesenom 29.07.2024.g., pod brojem Ovrv-1955/2024, javnobilježničkog broja predmeta UPP/OS-Ovrv-345/2024.

II Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u ukupnom iznosu od 313,27 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 8 dana.

III Odbija se tužitelj E.ON Plin d.o.o. sa zahtjevom za isplatu svojih troškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika kao ovršenika prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-1955/2024, javnobilježničkog broja predmeta UPP/OS-Ovrv- 345/2024 od 29.07.2024. prema odredbama Ovršnog zakona.

2. Tuženik je kao ovršenik protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor (list 44-46) u kojem navodi da potraživanje ovrhovditelja prema njemu ne postoji. Navodi da je kao fizička osoba-potrošač s ovrhovoditeljem sklopio predmetni ugovor kojim se ovrhovoditelj obvezuje isporučivati mu plin na ugovoreno obračunsko mjerno mjesto. Međutim, ovrhovoditelj od dana sklapanja ugovora do dana podnošenja prigovora nije ovršeniku isporučio niti centimetar kubni plina i to iz razloga jer ovršenik u vrijeme sklapanja ugovora na navedenoj lokaciji nije imao postavljen plinomjer niti je isporuka plina bila fizički moguća, a ovrhovoditelj mu kao potrošaću prije sklapanja ugovora nije objasnio što je potrebno da bi se ugovor mogao ispunjavati, te stoga smatra da je ugovor ništetan. I u slučaju da ugovor nije ništetan smatra da potraživanje ovrhovoditelja u svakom slučaju nije osnovano. Navodi da ne raspolaže predmetnim računima koje je izdao ovrhovoditelj, no da se najvjerojatnije radi o potraživanjima za fiksnu mjesečnu naknadu određenu čl. 7. st. 4. općih uvjeta ovrhovoditelja, a kojom odredbom je određeno da stavke za plaćanje na računu za isporučeni plin uključuju cijenu plina, TS1 tarifnu stavku za distribuiranu količinu plina definiranu Odlukom o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina prema Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina, fiksna mjesečnu naknadu i porez na dodanu vrijednost. Nesporno je da ovrhovoditelj nije niti isporučio plin pa se tražbina ovrhovoditelja ne može odnositi na prvu stavku „Plin“ jer isporučeni plin kao stavka ne postoji, također, TS1 tarifna stavka za distribuiranu količinu plina ne može biti osnova za naplatu iz istog razloga – jer je distribuirana količina plina nula, a fiksna mjesečna naknada prema čl. 7. st. 4. sastoji se od fiksnih troškova obavljanja distribucije plina i obavljanja opskrbe plinom vezane za OMM (obračunsko mjerno mjesto). Kako za vrijeme trajanja ugovora nije došlo do isporuke plina od strane ovrhovoditelja za ovršenika, troškovi distribucije i opskrbe plinom nisu mogli nastati za ovrhovoditelja pa prema tome nema fiksnog troška koji bi ovršenik bio dužan pokriti. S obzirom da je vrijednost isporuka ovrhovoditelja prema ugovoru nepostojeća, nema niti osnove za obračun trošarina ili poreza na dodanu vrijednost. I da je ugovor između parničnih stranaka valjan i proizvodi učinke, tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku ne postoje s obzirom da je prema tom ugovoru svaka stavka koju bi ovrhovoditelj mogao naplatiti ovršeniku izravno ovisna o činjenici isporuke plina. Dakle, ako isporuka plina ne postoji, nema osnove za iskazivanje niti jedne stavke za plaćanje. Stoga predlaže sudu staviti u cijelosti izvan snage platni nalog sadržan u rješenju ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice od 29.7.2024., posl. br. Ovrv-1955/2024 te naložiti ovrhovoditelju naknadu troškova ovog postupka ovršeniku.

3. Stoga je ovaj sud navedeno rješenje javnog bilježnika o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak se nastavio kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga.

4.1. Tužitelj je u podnesku od 5.11.2024.g. (list 66-69) naveo da se u cijelosti protivi tuženikovim navodima sadržanim u prigovoru (sada odgovoru na tužbu) kao pravno neutemeljenim. Prvenstveno ističe da osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz poslovnog odnosa koji je među strankama zasnovan sklapanjem Ugovora o opskrbi plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 01. travnja 2022. i na temelju kojeg tužitelj potražuje ukupnu naknadu za fiksne mjesečne naknade, uz pripadajući PDV, koja se odnosi na cjelokupno utuženo obračunsko razdoblje, a na temelju dvadeset i dva utužena računa. Visinu svoje novčane tražbine dokazuje, osim vjerodostojnom ispravom u vidu izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 10. travnja 2024. na ukupan iznos od 30,71 EUR-a, još i pojedinačnim utuženim računima na kojima se temelji utuženo dugovanje po osnovi fiksne mjesečne naknade uz pripadajući PDV, kao i konto karticom kupca (tuženika) od 29. listopada 2024. Navodi da je tuženikovo osporavanje valjanosti sklopljenog ugovora apsolutno bespredmetno u ovoj fazi postupka i u ovoj pravnoj stvari te da nepoštenost ugovornih odredaba može utvrditi jedino nadležni sud prema odgovarajućem tužbenom zahtjevu. Nadalje, činjenica nepostojanja plinomjera u trenutku sklapanja Ugovora o opskrbi plinom nije zakonska prepreka za sklapanje takvog Ugovora s obzirom da tuženiku bez stvarne isporuke plina neće biti niti obračunata naknada za takav plin (što tuženik i priznaje, a što je i jasno vidljivo jer je iz svakog utuženog računa kod naknade za plin naveden iznos od 0 EUR- a/KN-a), međutim s obzirom da je tuženik svojevoljno sklopio Ugovor o opskrbi plinom za predmetno mjerno mjesto, to je isti dužan tužitelju podmiriti sve pripadajuće fiksne naknade propisane Uvjetima opskrbljivača E.ON Plin d.o.o. za opskrbu plinom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo iz 2022., a na koje fiksne naknade je tuženik bio upozoren i u samom Ugovoru o opskrbi plinom i koju obvezu je preuzeo sklapanjem ugovora. Iz svih utuženih računa vidljivo je da se isti odnose samo na fiksnu mjesečnu naknadu u iznosu od 1,33 EUR-a (odnosno 10,00 kn) uvećanu za pripadajući PDV te da je s navedenom obvezom plaćanja fiksne mjesečne naknade tuženik jasno bio upoznat i u samom sklopljenom Ugovoru o opskrbi plinom. U tom smislu tužitelj ističe, a što i sam tuženik u svom prigovoru citira, da je čl. 7. st. 4. Općih uvjeta propisano da stavke za plaćanje po računu za isporučeni plin uključuju: 1. plin (na svakom računu iskazana je vrijednost 0,00 kn/EUR-a s obzirom da nije bilo isporuke), 2. TS1 tarifna stavka za distribuiranu količinu plina (na svakom računu iskazana je naknada u iznosu 0,00 kn/EUR-a s obzirom da nije bilo distribucije plina), 3. fiksna mjesečna naknada koja se sastoji od fiksne mjesečne naknade za distribuciju plina, namijenjene pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina, vezane za OMM i fiksne mjesečne naknade namijenjene pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja opskrbe plinom i 4. ostalih naknada i trošarina (iznos na svakom računu je 0 EUR-a/kn) koje su definirane važećim zakonima i pravilnicima, 5. porez na dodanu vrijednost. Tužitelj smatra da je iz samog pojma „fiksna mjesečna naknada“ evidentno da se radi o naknadi koja se plaća neovisno o količini stvarno isporučenog plina, dok je na predmetnu fiksnu naknadu tuženik bio propisno upozoren i u samom Ugovoru o opskrbi plinom, a ista je i propisana Općim uvjetima koji čine sastavni dio ugovora pa su neosnovani navodi tuženika usmjereni na to da ukoliko nije bilo isporuke plina tada tužitelj ne može naplatiti niti fiksnu mjesečnu naknadu. Tužitelj ističe da je u ovoj pravnoj stvari obveza plaćanja fiksne mjesečne naknade jasno propisana Općim uvjetima (na koje se i sam tuženik poziva), kao i da se tuženik sklapanjem Ugovora o opskrbi plinom obvezao na plaćanje fiksne mjesečne naknade s obzirom da je takva naknada propisana i u samom ugovoru pa je slijedom navedenog predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev (odnosno održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika) u cijelosti te obvezati tuženika da naknadi tužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznima kamatama.

4.2. Tužitelj je podnesku od 5.11.2024. priložio kopije predmetnih računa (list 74-120), izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 127) i ugovor o opksrbi plinom sklopljen s tuženikom (list 129).

5. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o opksrbi plinom sklopljen između tužitelja i tuženika, opći uvjeti tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošaća kategorije poduzetništvo, izvršen je uvid u predmetne račune tužitelja, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, te je saslušan tuženik.

6. Kopiju predmetnog ugovora o opksrbi plinom, sklopljenog 1.4.2022., prigovoru je priložio tuženik (list 54), a tužitelj je ugovor priložio podnesku od 5.11.2024. (list 129), no sve odredbe ugovora nisu čitke, osobito odredbe tiskane sitnim slovima pa je sud naložio tužitelju na ročištu 5.2.2025. (list 131) dostaviti čitku kopiju ugovora. Tužitelj je ponovo dostavio kopiju predmetnog ugovora (list 141), no također dijelom nečitku.

7.1. Opće uvjeti tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošaća kategorije poduzetništvo tuženik je priložio svojem prigovoru (list 48-53), a po zahtjevu suda predmetne opće uvjete sudu je dostavio i tužitelj (list 135-140).

7.2. U članku 7. točci 4. općih uvjeta (list 137) određeno je:

„Stavke za plaćanje na računu za isporučeni plin uključuju:

- Plin (naknada za opskrbu plinom) predstavlja umnožak Energije isporučenog plina sukladno stavku 1. ovog članka, cijene plina i količine plina prema mjernim podacima dostavljenim od strane ODS-a,

- TS1 tarifna stavka za distribuiranu količinu plina definiranu Odlukom o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina prema Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina,

- Fiksna mjesečna naknada koja se sastoji od:

• Fiksne mjesečne naknade za distribuciju plina, namijenjene pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina, vezane za OMM,

• Fiksne mjesečne naknade namijenjene pokrivanju pripadajućeg djela fiksnih troškova obavljanja opskrbe plinom.

• Ostale naknade

- Trošarine koja je definirana važećim zakonima i pravilnicima o trošarinama - Porez na dodanu vrijednost.“

7.3. Značenje kratica ODS - operator distribucijskog sustava i OMM - obračunsko mjerno mjesto, pojašnjene su u čl.1. t.1. i 2. Općih uvjeta.

8. Iz predmetnih utuženih računa tužitelja (list 74-120), priloženih po tužitelju, vidljivo je da plin tuženiku nije isporučivan, odnosno da su stavke za plin na svim računima „0,00“, da su stavke računa za „TS1“ i trošarinu na svim računima također „0,00“, a da se računi odnose samo na fiksnu mjesečnu naknadu, uvećanu za PDV.

9. Tuženik DE u svojem iskazu (list 142-143) navodi da posjeduje poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], koji prostor je iznajmio, a najmoprimac je u tom prostoru koristio plin. Po prestanku najma najmoprimac je riješio odnose sa opskrvljivačem plina te po odlasku najmoprimca u prostoru nije ostalo plinsko brojilo već samo cijevi za dovod plina. Namjeravao je prostor iznajmiti novom najmoprimcu, a koji ga je upoznao da će koristiti plin te je htio riješiti opskrbu prostora plinom i informirao se kod više dobavljača o mogućoj opskrbi plinom. Tužitelj mu je ponudio opskrbu plinom te su sklopili ugovor o opskrbi plinom no nije bio upoznat o svim aspektima opskrbe plinom niti mu je to bilo pojašnjeno od strane tužitelja te opskrba plinom nije bila niti moguća jer u prostoru nije bilo plinomjera, a tužitelj je unatoč tome s njim sklopio ugovor o opskrbi plinom. Bez plinomjera opskrba plinom nije bila moguća te mu nije niti isporučivan plin, a što se može vidjeti iz računa koje mu je izdao tužitelj. Međutim ipak je dobivao račune tužitelja i od njega je traženo da plaća račune kako mu je izdao tužitelj iako niti nije koristio plin, a o čemu je pisao tj. e-mail porukama obavještavao tužitelja. U međuvremenu primio je novog najmoprimca koji je sam riješio pitanje opskrbe plinom prostora koji mu je iznajmio, a tužitelj je nemu i dalje izdavao račune. U vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem nije obavljao nikakvu djelatnost u svojem poslovnom prostoru, a niti treća osoba. Nitko od tužiteljevih zaposlenika nije ga informirao prije ili tijekom sklapanja ugovora da je on dužan nabaviti plinomjer, a sjeća se da mu je rečeno da će tužitelj sve riješiti. O općim uvjetima poslovanja tužitelja upoznat je od strane tužitelja tek naknadno pred pokretanjem ovrhe od strane tužitelja. Na tužiteljevo pitanje koje glasi: "Je li točno da ste se ugovorom o opskrbi plinom koji ste sklopili s tužiteljem osim cijene za isporučeni plin obvezali tužitelju podmirivati i fiksnu mjesečnu naknadu namijenjenu pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova" tuženik je odgovorio: "da, ali ja sam razumio da taj fiksni dio ide s isporukom plina".

10. Sud je prihvatio iskaz tuženika kao stranke budući da je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo.

11. Među strankama je nesporno da su sklopile ugovor o opskrbi plinom, no da tužitelj nikada nije isporučivao plin tuženiku, da tužitelj utužene račune nije izdavao tuženiku za isporučeni plin već samo za fiksnu mjesečnu naknadu te je sporno da li je tuženik bio dužan plaćati tužitelju fiksnu mjesečnu naknadu iako mu plin nije isporučivan.

12. Sud je prihvatio navode tužitelja da tuženikovo osporavanje valjanosti sklopljenog ugovora i isticanje nepoštenosti te ništetnosti ugovora ne može biti predmet ovog postupka već da bi se o tome moglo odlučivati u drugom postupku prema odgovarajućem tužbenom zahtjevu.

13. U predmetnom ugovoru o opskrbi plinom (list 141) ispod dijela s podacima krajnjeg kupca i podnaslova „Vrsta cijene“ nazire se, budući da je pisano sitnim slovima i da je loša kvaliteta kopije, a da sud unatoč traženju nije dobio kvalitetniju kopiju, da se uz cijenu plina naplaćuje i mjesečna fiksna naknada, dakle da je tuženik sklapanjem ugovora preuzeo obvezu plaćanja i fiksne mjesečne naknade tužitelja, a koja obveza je sadržana i u Općim uvjetima tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošaća kategorije poduzetništvo.

14. Međutim, u navedenim Općim uvjetima tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošaća kategorije poduzetništvo u članku 7. točci 4. (list 137) određena je obveza plaćanja fiksne mjesečne naknade koju sadrži stavka na računu i to „za isporučeni plin“, a u pobližem opisu fiksne mjesečne naknade u istoj točci navedeno je da da su fiksne mjesečne naknade za distribuciju plina „namijenjene pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina, vezane za obračunsko mjerno mjesto“, te su namijenjene „pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja opksrbe plinom“. Dakle, plaćanje fiksne mjesečne naknade vezano je uz isporuku plina, a budući da je nesporno da tužitelj uopće nije isporučivao plin tuženiku nije imao osnova za izdavanje računa za troškove vezane uz isporučivanje plina budući da plin nije niti isporučivan.

15. Slijedom navedenog zaključuje se da tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

16. U ovom postupku sud nije razmatrao zbog kojih razloga tužitelj nije isporučivao plin tuženiku iako su sklopili ugovor o opskrbi plinom budući da ta okolnost nije predmet ovog postupka, no, s obzirom na izjavu tuženika da nije niti imao plinomjer, a što je nužan preduvjet za isporuku plina, dodaje se da je članku 5.točci 5. Općih uvjeta tužitelja za opskrbu plinom krajnjih potrošaća kategorije poduzetništvo (list 136) navedeno da su plinomjer i druga mjerna oprema na obračunskom mjestu vlasništvo operatora distribucijskog sustava, dakle ne krajnjeg kupca.

17. Tuženik troškovnikom (list 145) potražuje trošak postupka, a troškovi su tuženiku priznati jer je tuženik u sporu uspio u cijelosti. Tražene troškove tuženika sud ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice budući da su učinjeni izravno u toku spora i bili su potrebni za uspjeh tuženika u sporu, odnosno odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

18. Tuženiku su priznati traženi troškovi sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 € po Tbr.13. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife), za jednokratnu nagradu za zastupanje u parničnom postupku u iznosu od 100,00 € po Tbr.7. t.9. Tarife, te za sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 €, što je ukupno 31,27 €.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je jer je tuženik uspio u sporu u cijelosti.

20. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 02. travnja 2025.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz. čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a temeljem čl. 467 ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Povrv

3. DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

4. sredi spis

5. kal. 15 dana