Poslovni broj: Usž-1254/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MS, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Kalčić, odvjetnik u Poreču, Partizanska 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi troškova upravnog spora u predmetu odobrenja dugotrajnog boravišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-777/2024-11 od 6. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 777/2024-11 od 6. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj žalbom osporava rješenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS/24). Potvrđuje da zahtjev za naknadu troškova nije podnio do zaključenja rasprave, ali se poziva na članak 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS/10) kojim nije određeno kada se taj zahtjev mora predati. Pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-2753/2012, u kojoj je izražen stav da postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja izgubi spor plati protivnoj stranci troškove koji su izazvani nezakonitim aktom, smatra da je nezakonito odbačen njegov zahtjev za naknadu troškova. Predlaže da se poništi osporeno rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana jer je osporeno rješenje prvostupanjskog suda doneseno u skladu s odredbama ZUS/24-a. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS/24-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta razvidno je da je odbačen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora jer do zaključenja rasprave takav zahtjev nije postavljen.
7. Prema članku 148. stavku 3. ZUS/24-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave. Ako je odluka donesena bez rasprave, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova postaviti u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan.
8. Budući da u je u konkretnom slučaju rasprava zaključena 18. prosinca 2024., a tužitelj je zahtjev za naknadu troškova postavio tek u podnesku od 31. siječnja 2025. (zaprimljenim putem e-komunikacije 3. veljače 2025.), takav zahtjev je pravilnom primjenom članka 148. stavka 3. ZUS/24-a odbačen.
9. Pri tome se tužitelju napominje da je člankom 169. ZUS/24-a propisano da će se upravni sporovi pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama ovoga Zakona (stavak 1.), a iznimno od stavka 1. tog članka, upravni sporovi u kojima je zaključena rasprava do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama ZUS/10-a (stavak 2.).
10. Kako je rasprava u konkretnom predmetu zaključena 18. prosinca 2024., a ZUS/24 je stupio na snagu 1. srpnja 2024., to je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe ZUS/24-a prilikom donošenja odluke o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova spora zbog čega se žalbeni prigovor u odnosu na primjenu članka 79. ZUS/10-a ocjenjuje neosnovanim.
11. Pri tome se tužitelju napominje da se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda izraženom u nizu odluka (primjerice Usž-1098/18 od 21. ožujka 2018.) u primjeni članka 79. ZUS/10-a zahtjev za naknadu troškova upravnog spora podnosi najkasnije do zaključenja rasprave, a kod rješavanja spora presudom bez rasprave, najkasnije do donošenja odluke.
12. Imajući na umu navedeno, nije od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda niti pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-2753/2012 od 27. rujna 2016. Naime, u predmetnom slučaju Ustavni sud Republike Hrvatske je, između ostalog, ocjenjivao ustavnost članka 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12. i 152/14.), kojim je bilo propisano da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora, u smislu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14. – dalje: Ustav), odnosno članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 06/99., 8/99., 14/02., 01/06. i 13/17.). Zaključivši da se zakonodavac nije razborito kretao unutar slobodne procjene gospodarskih i drugih prilika u državi u smislu članka 2. stavka 4. Ustava kada je člankom 17. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima izmijenio odredbe o troškovima postupka na način da ih svaka stranka snosi sama, te je zbog činjenice da je ograničenje koje je nametnuto izmjenom zakonskog uređenja učinjeno bez objektivnih, legitimnih i ustavnopravno opravdanih razloga, ukinuo je predmetni članak.
13. U konkretnom slučaju nije sporno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu troškova upravnog spora u situaciji kada je u sporu u cijelosti uspio (prvostupanjskom presudom od 15. siječnja 2025. poništeno je rješenje tuženika od 19. ožujka 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak), koja situacija je predviđena člankom 147. stavkom 1. ZUS/24-a, kao i ranijim člankom 79. stavkom 4. ZUS/10-a, već činjenica je li zahtjev za naknadu tih troškova podnesen pravodobno u smislu članka 148. stavka 3. ZUS/24. Imajući na umu jasan izričaj mjerodavne zakonske odredbe, ovaj Sud ne nalazi da bi osporeno rješenje prvostupanjskog suda bilo nezakonito, iako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
14. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje prvostupanjskog suda pravilnim i zakonitim.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
