REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4197/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. LŠC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Zagrebu i 2. LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, OIB 52634238587, radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1854/2023-3 od 6. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-514/21-23 od 14. travnja 2023., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbijaju.
II. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja naznačivši u njima pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su im povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: EKLJP).
2. Tuženica nije odgovorila na prijedloge za dopuštenje revizije.
3. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužitelja su djelomično neosnovani, a djelomično nedopušteni.
4.1. Tužiteljica LŠC je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila sljedeće pravno pitanje:
“Može li izvlaštenik temeljem odredbe čl. 33. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zahtijevati uspostavu pravnog i faktičnog stanja, jer razlog zbog kojeg je provedeno izvlaštenje nije ostvaren, bez poništenja rješenja o izvlaštenju (eksproprijaciji) kad je izvlaštenje (eksproprijacija) provedena temeljem zakona iz 1957.godine?”.
4.2. Tužitelj OŠ je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio sljedeće pravno pitanje:
“Može li izvlaštenik temeljem odredbe čl. 33. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), zahtijevati uspostavu prijašnjeg pravnog stanja, jer razlog zbog kojeg je provedeno izvlaštenje nije ostvaren - bez poništenja rješenja o izvlaštenju (eksproprijaciji) kad je izvlaštenje (eksproprijacija) provedena na temelju Zakona o eksproprijaciji iz 1957.g.?”.
5. U odnosu na naznačena pitanja u prijedlozima za dopuštenje revizije, koja su sadržajno istovjetna, kao razlog važnosti tužitelji se pozivaju na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-643/2004 od 27. prosinca 2007. i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2799/2015 od 26. listopada 2017.
6. Ovaj sud ocjenjuje da u tim odlukama nije izneseno pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na pitanja zbog kojih su podneseni prijedlozi za dopuštenje revizije. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se pozivaju tužitelji polazi se od utvrđenja da su podnositeljice zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnijele zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji dok je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno upravo suprotno, da prednik tužitelja kao ni sami tužitelji nisu zatražili poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji u nadležnom postupku. U odluci revizijskog suda na koju se tužitelji pozivaju se pak problematizira pitanje stvarne nadležnosti općinskih sudova u pogledu postavljenog zahtjeva za izdavanjem tabularne isprave i uspostave prijašnjeg pravnog i faktičnog stanja. Zbog toga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je odlučeno na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelji tvrde da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP (kao u točki II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
