Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1612/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, od 5. studenoga 2024. poslovni broj: P-381/2024-8, dana 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, od 5. studenoga 2024. poslovni broj: P-381/2024-8 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I./ izreke utvrđen je prekid postupka te je točkom II./ izreke odlučeno da će se postupak nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. točka 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP), „odnosno tuženik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka“.

3. Žalba je osnovana.

4. Svoju odluku o prekidu postupka prvostupanjski sud obrazlaže pozivom na odredbu čl. 211. st. 1. točka 1. i čl. 213. st. 1. točka 1. ZPP-a iznoseći stav kako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju navedenom u izreci rješenja, nego da pričeka donošenja službenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. točka 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka.

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu sudu protiv tuženika radi utvrđivanja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj: 070109439028 od 01. rujna 2007. i isplate po osnovu preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivim kamatama. Isto tako iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik ukazao da su stranke pored ovog ugovora zaključile i Dodatak ugovora o kreditu te je sporno pripada li korisnicima kredita koji su izvršili konverziju pravo na obeštećenje.

6. Osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. ZPP-a, kao niti ijedna od pretpostavki iz čl. 213. st. 2. ZPP-a za određivanje prekida postupka. Naime, odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.), dok je u čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Dakle, razlozi za prekid postupka su taksativno navedeni u odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP te izvan tih razloga nije moguće postupak prekinuti.

7. Stoga, zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pravnom pitanju u nedefiniranom predmetu nije prethodno pitanje u ovom sporu zbog kojeg bi u smislu citirane odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a bilo moguće odrediti prekid postupka.

8. S obzirom da razlog na koji se prvostupanjski sud poziva pri donošenju odluke o prekidu postupka, nije razlog predviđen odredbama čl. 212. i čl. 213. ZPP za prekid postupka, to je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka donesena je na osnovi odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović