REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Povrv-236/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB:29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, Kardinala A.Stepinca 4, protiv tuženika DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u pisanom postupku, bez održavanja ročišta, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira posl. br. Ovrv-26357/2022 od 10.listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 424,71 EUR (slovima: četiri stotine dvadeset četiri eura sedamdeset jedan cent) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16.studenoga 2021. do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira posl. br. Ovrv-26357/2022 od 10.listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove u iznosu od 107,84 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja ovrsi do isplate, budući o troškovima postupka treba donijeti novu odluku.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana naknadi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 149,89 EUR (slovima:stotinu četrdeset devet eura osamdeset devet centi), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2.travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željane Biuk iz Trogira posl. br. Ovrv-26357/2022 od 10.listopada 2022. određena je ovrha, radi namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 424,71 EUR sa zateznom kamatom od 16.studenoga 2021. do isplate, te su tužitelju priznati nastali troškovi u iznosu od 107,84 EUR sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenoga rješenja ovršenik (sada tuženik) podnio je prigovor (sada odgovor na tužbu) u kojem navodi da ovaj postupak smatra neopravdanim s obzirom da je tužitelj priznao krivnju za neispunjenje ugovorenih uvjeta. Naime, tužitelj nije zatražio premještanje broja iz tvrtke T-com već su mu dodijelili novi broj, što nije bilo dogovoreno, te je tužitelj priznao grešku i poništio taj novi priključak. Sva oprema koju je tužitelj instalirao vraćena mu je putem Hrvatske pošte, koja je izvršavala primitak paketa bez naknade jer je tako ugovoreno sa tužiteljem, i taj dio je odrađen po uputi tužiteljeva agenta, koji je o toj radnji obavješten putem maila.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovrv-26357/2022 od 9.siječnja 2023. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, uz ukidanje provedenih radnji te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 30.siječnja 2021. istaknuo da tuženik ne spori postojanje ugovornog odnosa već navodi kako je izvršio povrat opreme putem Hrvatske pošte. Osnovanost predmetnog potraživanja proizlazi iz Obavijesti o sklopljenom ugovoru broj: 1-970767868782 od 21. srpnja 2021., dok tužitelj visinu konkretne novčane tražbine dokazuje vjerodostojnom ispravom u vidu računa izdanog za predmetno potraživanje i karticom kupca od 27. srpnja 2022. Tužitelj je u računu za mjesec 10/21 godine tuženiku zaračunao trošak nevraćene opreme, i to dvaju HD digitalnih prijamnika i dvaju modema sukladno Općim uvjetima poslovanja društva VIPnet d.o.o. od 1.siječnje 2020. (dalje u tekstu: OUP) i Cjeniku društva A1 Hrvatska d.o.o.

5. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom postupku odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 424,71 EUR u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP) za postupke u sporovima male vrijednosti. Sukladno navedenim odredbama postupak u ovom sporu provodi se kao pisani postupak (čl. 461.a st. 3. ZPP-a) pa je tako sud, budući da nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka, a niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje istog (o čemu su upozorene rješenjem od 2.listopada 2024. sukladno čl. 461.a st. 8. ZPP-a), presudu u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja ročišta sukladno čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 1. rujna 2022., Obavijesti o sklopljenom ugovoru broj 1- 970767868782 od 21. srpnja 2021., Općih uvjeta tužitelja u primjeni od 1. siječnja 2020., računa broj 0000108506112021 od 31. listopada 2021., Cjenika elektroničkih komunikacijskih usluga tužitelja za korisnike fiksnih i Homebox/Officebox usluga, kartice kupca, obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa od 10. ožujka 2022., računa za plaćanje po obavijesti o otkazu ugovora, obavijesti o povratu uređaja bez oznake datuma i obavijesti o povratu uređaja od 10. listopada 2021.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za nevraćenu terminalnu opremu nakon raskida ugovora.

9. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO/05) je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti.

10. Odredbom čl. 6.1.6. Općih uvjeta tužitelja propisano je da je rok za vraćanje terminalne opreme u nepokretnom mreži 15. dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu. U slučaju povrata opreme u navedenom roku sve naknade vezane za terminalnu opremu će biti stornirane. U slučaju da pretplatnik ne vrati telekomunikacijsku terminalnu opremu u propisanom roku, ista prelazi u vlasništvo krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.

11. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno:

- da je tuženik dana 21. srpnja 2021. sklopio s tužiteljem ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga i to usluga fiksne mreže preko kabela, super interneta, paketa osnovni sportski tv program, dodatni filmski tv paket, za pretplatnički broj [broj telefona] po tarifi Flat Fon, uz najam prvog dodatnog tv prijemnika, uz obvezno trajanje ugovora 24 mjeseca i mjesečnu naknadu za vrijeme obveznog trajanja ugovora u iznosu od 42,34 EUR,

- da je tužitelj uputio tuženiku obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa zbog neplaćanja dugovanja iz pretplatničkog odnosa niti u naknadno ostavljenom roku od 30 dana od privremenog isključenja, te da je tuženik obvezan vratiti tužitelju svu fiksnu terminalnu opremu sa pripadajućim strujnim adapterima, besplatnom predajom na Hrvatsku poštu,

- da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa od 424,70 EUR, s dospijećem 15. studenog 2021. po računu broj 0000108506112021,

- da se navedeni iznos sastoji od jednokratne naknade za dva HD digitalna prijemnika u iznosu od 169,89 EUR i jednokratne naknade za dva modema u iznosu od 169,89 EUR, ili ukupno 339,77 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje utuženi iznos od 424,70 EUR,

- da je tužitelj prethodno izvijestio tuženika da je raskid pretplatničkog ugovora nastupio 6. rujna 2021., te da je dužan vratiti uređaje koje je dobio na korištenje i to četiri uređaja pobliže označena nazivom i serijskim brojem u samoj obavijesti, uz poziv da iste vrati tužitelju predajom u poštanski ured,

- da se tužitelj ponovno 2. listopada 2021. obratio tuženiku s pozivom da vrati četiri uređaja uz upozorenje da će u protivnom istom biti ispostavljen račun na iznos od 424,70 EUR u skladu s Općim uvjetima poslovanja i Cjenikom tužitelja,

- da iz priloženog Cjenika proizlazi da je tužitelj odredio naknadu za otuđene uređaje sukladno Cjeniku, odnosno po 106,18 EUR za svaki od četiri uređaja (u koju cijenu je uključen PDV) odnosno ukupno 424,70 EUR.

12. Dakle, iz priložene pisane dokumentacije nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor, kojim je zasnovao pretplatnički odnos za korištenje telekomunikacijskih usluga tužitelja. Navedeni ugovor je raskinut zbog neplaćanja dugovanja, te je tuženik pozvan da tužitelju besplatno putem Hrvatske pošte vrati četiri uređaja, uz upozorenje da će u protivnom tužitelj istom zaračunati naknadu sukladno Cjeniku. Kako tuženik nije vratio tužitelju navedene uređaje, tužitelj je istom ispostavio utuženi račun na iznos od 424,70 EUR, koji se sastoji od naknade od po 106,18 EUR za svaki uređaj.

13. Budući da nije sporno da su stranke raskinule Ugovor o obavljanju telekomunikacijskih usluga, a kako tuženik ničim nije dokazao da je postupio sukladno čl. 6 Općih uvjeta tužitelja i da je vratio tužitelju navedenu opremu u propisanom roku, sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

14. Iz tumačenja navedene odredbe proizlazi kako je upravo tuženik bio dužan vratiti opremu, dok tuženik ničim nije dokazao svoje navode da bi navedenu opremu vratio tužitelju. Nadalje, sud ne nalazi da je odredba čl. 6. 1.6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja ništetna jer primjena citirane ugovorne odredbe ne dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik je kao savjesna ugovorna strana morao pročitati Opće uvjete i biti upoznat sa sadržajem istih, a što tuženik niti ne osporava.

15. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i račun, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu. Kada tužitelj svoje potraživanje dokazuje Izvodom iz poslovnih knjiga i računima, a koji izvod i računi su vjerodostojne isprave kojima se nedvojbeno istinito ukazuje na postojanje duga od strane tuženika prema tužitelju, a tuženik nesporno nije ispunio svoju novčanu obvezu, to se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim. Naime, čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) jasno je propisano da su vjerodostojne isprave, između ostalog, i Izvadak iz poslovnih knjiga i račun, te da su podobni za ovrhu ako su u njima naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a sve navedeno sadržava priloženi izvod i poslovnih knjiga tužitelja i priloženi račun, pa ih je ovaj sud u cijelosti prihvatio.

16. Slijedom naprijed navedenog, s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 424,71 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, sve temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a.

17. U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su- IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

18. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 424,71 EUR, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR.

19. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju se su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice i to trošak sastava prijedloga za ovrhu -50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 100,00 EUR na koji iznos treba nadodati 25% PDV-a, što iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenih predujma javnobilježničke naknade u iznosima od po 12,45 EUR ili ukupno 24,89 EUR prema čl. 5.st.1. i čl.6. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine: broj: 9/21, dalje: Pravilnik), što zbrojeno s iznosom od 125,00 EUR, daje iznos od 149,89 EUR. Slijedom navedenog, naloženo je 149,89 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Split, 2.travnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana primitka presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a, NN br 70/19)

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

- tuženiku,

-u spis.