REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1518/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica SK, dipl.iur., radi invalidske mirovine, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-03/05034969608, URBROJ: 341-99-06/2- 23-418 od 28. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/05034969608, URBROJ: 341-20-06/2-22-19763 od 14. prosinca 2022.

III. Tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznaje se počevši od 13. srpnja 2022. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, u omjeru od 40% prouzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolešću zadobivenoj izvan tih okolnosti.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Vukovaru, da u roku od 60 dana, od dana pravomoćnosti ove presude, donese rješenje o pravu na invalidsku mirovinu, s utvrđenim omjerom uzroka invalidnosti iz točke III. izreke i iznosu mirovine koji pripada tužitelju, a temeljem utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ČK iz [adresa] trošak upravnog spora u iznosu od 2.914,10 EUR (dvije tisuće devet stotina četrnaest eura i deset centi) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenoga 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1659/2023 te je kod ovoga Suda zaveden pod poslovnim brojem: Us I-1518/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/23-03/05034969608, URBROJ: 341-99-06/2-23-418 od 28. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/05034969608, URBROJ: 341-20-06/2- 22-19763 od 14. prosinca 2022. kojim je tužitelju, Č iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 13. srpnja 2022. u svoti od 2.005,66 kn (266,20 eura) mjesečno, umjesto ove mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 3376,38 kn (448,12 eura) mjesečno, određeno je da isplata mirovine pripada od 13. srpnja 2022. i isplaćivati će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, uz obračun isplaćenog, kao i da žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.

3. Tužitelj u tužbi i podnesku od 6. rujna 2023. u bitnome navodi da je bio pripadnik gardijske postrojbe u borbenom sektoru te je sudjelovao u najtežim borbama u vrijeme najvećeg intenziteta sukoba. Pati od osobito teškog oblika PTSP- a koji se liječi kontinuirano više od 30 godina, a iz medicinske dokumentacije je razvidno da se radi o rijetko teškom obliku PTSP-a s trajnim promjenama ličnosti koje su same po sebi uzrok radne nesposobnosti tužitelja. Nabraja medicinsku dokumentaciju na koju Sud posebno treba obratiti pozornost te ističe da je njegov intenzitet bolesti iznimno težak i teško je zamisliti na koji bi način tužitelj mogao normalno funkcionirati na svojem zadnjem zaposlenju koje je bilo u građevini jer rad s građevinarima zahtijeva mogućnost funkcioniranja u društvu, bez previše anksioznosti, s ličnosti koja je nepovratno promijenjena velikim intenzitetom. Ističe da je tuženik prekršio članak 8. Zakona o općem upravnom postupku jer pravo stanje stvari nije utvrđeno niti je dostatno i razumno obrazloženo koje bolesti, osim PTSP-a i trajnih promjena ličnosti, kod tužitelja uzrokuju opću radnu nesposobnost. Također dodaje da je od 2009. godine tužitelj profesionalno nesposoban zbog bolesti koje su bile uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, trajne promjene ličnosti, alkoholizam i miješani poremećaj ličnosti, a za što smatra da i tuženik priznaje. Predlaže provođenje sudsko-medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić te nabraja na koje okolnosti, a poziva se i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske koja potvrđuje važnost vještačenja (odluka broj U-III-1859/2019 od 19. svibnja 2021.). Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad 100% uzrokovanu sudjelovanjem u Domovinskom ratu, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe, s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna s ocjenom da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u utvrđenom omjeru, nije bilo zakonske mogućnost za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj je uz podnesak od 15. prosinca 2023. dostavio novu medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da se i dalje liječi te da je stanje kronificirano i nepopravljivo (Povijest bolesti Opće bolnice Varaždin od 15. lipnja 2023. i Povijest bolesti Opće bolnice Varaždin od 16. studenog 2023.).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po medicinskoj ustanovi - Medicini rada Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 2.

7. Dana 5. ožujka 2025. održano je ročište na daljinu putem platforme Microsoft Teams te je zamjenik opunomoćenika tužitelja u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i očitovanja dostavljenih tijekom upravnog spora te je uredio tužbeni zahtjev na način da traži poništavanje osporavanih rješenja te priznavanje tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, u omjeru 40% uzrokovanu sudjelovanjem u Domovinskom ratu i 60% izvan tih okolnosti. Ujedno je zatražio trošak specificiran u troškovniku od 5. ožujka 2025., i to na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, sastava podnesaka od 6. rujna 2023., 15. prosinca 2023. i 21. kolovoza 2024., za svaki pojedinačno iznos od 1.000,00 eura te na ime pristupa na ročište u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV, kao i trošak vještačenja u iznosu od 650,00 eura, odnosno sveukupno 5.650,00 eura. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

7.1. Na raspravi je stalna sudska vještakinja usmeno izložila nalaz i mišljenje (članak 82. stavak 4. ZUS-a) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 26. travnja 2022., za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu.

10. Člankom 39. stavkom 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., nastavno: ZOMO) propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Među strankama je nesporno kako kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, a koji je uzrokovan dijelom bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom bolešću nastaloj izvan tih okolnosti.

12. Sporan je utvrđeni omjer invalidnosti u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., u daljnjem tekstu: ZOHBDR) te je li zdravstveno stanje tužitelja odgovarajuće ocijenjeno od strane ovlaštenih vještaka.

13. Osporavano rješenje tuženika utemeljeno je na nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 880641 od 13. ožujka 2023. iz kojeg zaključno proizlazi da kod tužitelja postoje trajne zdravstvene promjene uslijed PTSP-a, posljedica preboljenog moždanog udara i degenerativnih promjena lokomotornog sustava, odnosno da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, a uzrok invalidnosti je 20% bolest u svezi ZOHBDR-a (PTSP) i 80% izvan tih okolnosti (degenerativne promjene lokomotornog aparata, posljedice CVI).

13.1. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja.

14. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po medicinskoj ustanovi - Medicini rada Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 2 rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-1518/2023-13 od 25. travnja 2024. (članak 75. stavak 1. ZUS-a).

15. Slijedom toga, nadležno tijelo vještačenja, po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada, prim. dr. sc. Jeleni Macan je 23. srpnja 2024. u sudski spis dostavilo svoj nalaz i mišljenje iz kojeg u bitnome proizlazi da je tužitelj rođen 1962. godine (sada je u dobi od 62 godine), završio je osnovnu školu, a obvezni vojni rok služio je 1984./1985.g. Bio je zaposlen s prekidima u razdoblju 1980. -2009.g. Zadnje zaposlenje tužitelja je zabilježeno na poslovima zidara u razdoblju listopad 2006. do studeni 2009.g. Prema priloženom opisu poslova, ovi poslovi su uključivali, između ostalog, povremeni terenski rad, odgovornost za sigurnost drugih, rad na otvorenom, rukovanje građevinskim alatom, hodanje, čučanje, prignut i sagnut položaj uz često sagibanje, zakretanje trupa, ručno dizanje i prenošenje tereta do 50 kg (prosječno u radnoj smjeni diže 1000 kg), kretanje ruku iznad glave. Tužitelj je ostvario ukupni mirovinski staž od oko 10 godina. Ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, sudjelovao je kao pripadnik 104. brigade HV u razdobljima 14. -31.3.1992., 25.4.-12.5.1992., 19.5.-5.6.1992.,9.8.-6.9.1992., a kao pripadnik 7. gardijske brigade u razdoblju 5.4.-13.10.1993.g., odnosno sa ukupno 275 dana borbenog sektora pri čemu je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim ratnim situacijama. Tužitelju je prestala djelatna vojna služba 14.12.1993.g. uz nečastan otpust temeljem samovoljnog napuštanja postrojbe. Ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata od 01.11.2021. godine za stalno sa 20% oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, s pravom na osobnu invalidninu.

15.1. Tužitelj je korisnik prava na invalidsku mirovinu od studenog 2009.g. Vještačenjem radne sposobnosti od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz rujna/listopada 2009.g. ocijenjeno je da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Ocjena je temeljena na dijagnozama trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih doživljaja, alkoholizma u apstinenciji i poremećaja osobnosti. Ustanovljeno je da tužitelj više ne može obavljati poslove s većim psihofizičkim opterećenjima, a kao uzrok profesionalne nesposobnosti za rad je nakon revizijskog postupka utvrđena bolest 100%. Ova ocjena je potvrđivana na kontrolnim vještačenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 2010., 2011., 2012. i 2020.g. U lipnju 2018.g. je ocijenjen sa tjelesnim oštećenjem od 60% zbog trajnog oštećenja funkcije pluća srednjeg stupnja uzrokovanog sa bolesti 100%. Radna sposobnost mu je ponovno vještačena pri nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja u srpnju 2022.g. kada je ocijenjeno da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer je zbog promjena u zdravstvenom stanju nastao trajni gubitak radne sposobnosti, bez preostale radne sposobnosti. Ocjena je temeljena na dijagnozama astme, bolesti međukralježničnih diskova, PTSP-a, trajnih promjena osobnosti, bolova u leđima, obostrane artroze kukova, poremećaja metabolizma masnoća, alkoholizma, stanja nakon moždanog udara, vrtoglavice, začepljenja karotidne arterije, hemiplegije. Uzrokom gubitka radne sposobnosti je utvrđena bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 20%, a druga bolest 80%. te je ocjena potvrđena u revizijskom i žalbenom postupku iz kolovoza 2022., odnosno ožujka 2023.g. sa povezanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28.3.2023. na koje tužitelj ustaje s predmetnom tužbom.

15.2. Prema priloženoj obilnoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i zdravstveni karton tužitelja za razdoblje 1970. -2024.g. (dob tužitelja 8-62 godine), može se zaključiti da se tužitelj od 1997.g. diskontinuirano psihijatrijski liječi pod dijagnozama PTSP-a, poremećaja osobnosti i anksiozno-depresivnog poremećaja. Prvo hospitalno psihijatrijsko liječenje je zabilježeno 2004.g. pod dijagnozama PTSP- a, trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih događaja i alkoholizma. Novo pogoršanje psihičkog stanja tužitelja bilježi se u 2008. i 2009.g. sa hospitalnim liječenjem u 2008.g., dva hospitalna liječenja u 2009.g. (jedno u režimu dnevne bolnice) i korištenjem bolovanja gotovo kontinuirano od travnja 2008.g. do studenog 2009.g. kada je umirovljen. U 2008.g. liječen je pod dijagnozama poremećaja osobnosti i elemenata PTSP-a, a psihologijski nalaz iz 2008.g. govori u prilog intelektualnog funkcioniranja bitno ometenog psihogenim čimbenicima, uz suspektne blaže organske kognitivne smetnje i evidentne smetnje koje odgovaraju trajnim promjenama ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja kojima je prethodio kronični PTSP i alkoholizam u komorbiditetu. Potom je tužitelj u redovitoj psihijatrijskoj kontroli i liječenju do 2014.g. sa recidivom alkoholizma i hospitalnim liječenjem u 2011.g., te novim pogoršanjem psihičkog stanja i hospitalnim liječenjem u 2014.g. Propisuju mu se kombinacije psihoaktivnih lijekova (antidepresiv, anksiolitik, antipsihotik, hipnotik). U razdoblju 2015.- listopad 2018.g. nije provodio psihijatrijske kontrole, propisivani su mu od strane obiteljskog liječnika lijekovi pod dijagnozom PTSP-a, od siječnja do rujna 2015.g. te ponovno od listopada 2016.g. (antidepresiv i anksiolitik). Od listopada 2018.g. do danas ponovno provodi kontrole i liječenje pri psihijatru pod dijagnozama PTSP-a, trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih događaja, alkoholizma u apstinenciji i općeg anksioznog poremećaja. Hospitalna psihijatrijska liječenja provodio je u lipnju 2019. i rujnu 2021.g., propisuje mu se kombinacija antidepresiva, anksiolitika i hipnotika. Psihologijski nalaz iz srpnja 2021.g. govori za pad na planu kognitivnog funkcioniranja sa sniženom mentalnom efikasnošću i za emocionalnu nestabilnost. Od 2010.g. tužitelj se povremeno liječi radi bolnog sindroma slabinske kralježnice, iste godine utvrđene su radiološki degenerativne promjene vratne i slabinske kralježnice, zglobova zdjelice i kukova. Neurokirurška obrada iz 2017. i 2018.g. govori u prilog progresije degenerativnih promjena slabinske kralježnice, ali bez indikacije operativnog liječenja. Od listopada 2016.g. je pod redovitom terapijom i kontrolom pulmologa pod dijagnozom astme. Kod tužitelja se prati srednje teško opstruktivno oštećenje plućne funkcije uz kontinuirano uzimanje antiastmatske terapije. U svibnju 2021.g. tužitelj je liječen radi moždanog udara i začepljenja moždane arterije (desna a.carotis interna) s posljedičnim vrtoglavicama i srednje teškom oduzetošću lijevih ekstremiteta koja se djelomično oporavila nakon provedene rehabilitacije. Tužitelj od 2021.g. liječi povišene razine masnoća u krvi i hipertenziju uz za sada očuvanu srčanu funkciju.

15.3. Prema svemu navedenom, može se zaključiti da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u kojem je sudjelovao u borbenom sektoru 1992. i 1993.g. u dobi od 30/31 godinu, pri čemu je bio izložen životno ugrožavajućim ratnim stresnim situacijama, nepovoljnim vremenskim i higijenskim uvjetima. Tužitelj se od 1997.g. diskontinuirano psihijatrijski liječi pod dijagnozom poremećaja osobnosti, PTSP-a, trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih događaja, alkoholizma i anksiozno-depresivnog poremećaja, uz potrebu povremenih hospitalnih liječenja 2004., 2008., 2009., 2011., 2014., 2019. i 2021.g. Psihologijski nalazi iz 2008. i 2021.g. potvrđuju oštećenje kognitivnog i emocionalnog funkcioniranja tužitelja u sklopu kroničnog PTSP-a, trajnih promjena osobnosti nakon katastrofalnih događaja i alkoholizma. Tužitelj ima status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske za stalno od 01.11.2021.g. Dodatno se tužitelj od 2010.g. povremeno liječi radi bolnog sindroma slabinske kralježnice temeljenog na progresiji degenerativnih promjena, od 2016.g. liječi se radi astme uz trajno srednje teško oštećenje plućne funkcije, a od 2021.g. radi hipertenzije i stanja nakon preboljenog moždanog udara sa zaostalom blagom slabosti lijevih ekstremiteta i vrtoglavicama.

15.4. Zaključno, tužitelj se od 1997.g. liječi radi PTSP-a i posljedičnih trajnih promjena osobnosti koji se uzročno mogu povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Dodatno se tužitelj od 2004.g. liječi radi alkoholizma, od 2010.g. radi progresivnih degenerativnih promjena i bolnog sindroma slabinske kralježnice, od 2016.g. radi astme sa trajnim oštećenjem funkcije pluća, a od 2021.g. radi hipertenzije i stanja nakon moždanog udara sa zaostalom slabosti lijevih ekstremiteta. Navedeni zdravstveni poremećaji dovode do potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja kojem je uzrok bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu 40% (PTSP, trajne promjene osobnosti), a bolest koja nije u svezi 60% (alkoholizam, poremećaj osobnosti, astma, bolni sindrom slabinske kralježnice, stanje iza moždanog udara, hipertenzija). Pri tome je potrebno uzeti u obzir da je tužitelj 2009.g. umirovljen s osnove profesionalne nesposobnosti za rad, što podrazumijeva da mu je radna sposobnost bila tada trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, isključivo radi kombiniranog psihičkog poremećaja (trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih doživljaja, alkoholizam i poremećaj osobnosti), djelomično uzrokovanog sudjelovanjem u Domovinskom ratu (trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih doživljaja).

16. U očitovanju na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje od 21. kolovoza 2024., tužitelj ističe da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti zbog cijelog niza oboljenja, od kojih su neka nastala tek relativno nedavno (moždani udar, njegove posljedice i hipertenzija nastali su 2021. godine). Tužitelj se liječi zbog posljedica PTSP-a i trajnih promjena ličnosti još od 1997. te boluje od težeg oblika, što je razvidno iz vrlo opsežne medicinske dokumentacije. Smatra da je potrebno posebno razdvojiti moždani udar i njegove posljedice u ovom predmetu. Naime, ako je potpuni gubitak radne sposobnosti već činjenično postojao 2020. godine, udio posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu puno je veći od 40%. Stoga tužitelj smatra da je potrebno dodatno očitovanje vještakinje na slijedeće pitanje: je li kod tužitelja 2020. godine već postojao potpuni gubitak radne sposobnosti, i ako je postojao, koliki su udio u gubitku radne sposobnosti imale posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu (PTSP i trajne promjene ličnosti)?. Također, tužitelj smatra da je alkoholizam uzrokovan PTSP-om, jer se radi o bolesti u komorbiditetu te da je poremećaj osobnosti također uzrokovan PTSP-om. Iz tog razloga tužitelj smatra da je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja uzrokovan bolestima u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu (PTSP, trajne promjene osobnosti, alkoholizam, poremećaj osobnosti), a manjim dijelom bolestima koje nisu u vezi s Domovinskim ratom (astma, bolni sindrom slabinske kralježnice, stanje iza moždanog udara, hipertenzija).

17. Nadalje, tuženik uz podnesak od 8. listopada 2024. dostavlja očitovanje Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 561-01/22-09/991, URBROJ: 426-04-01/8-24-17 od 1. listopada 2024. u kojem se citira medicinska dokumentacija tužitelja te nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 13. srpnja 2022. i Vijeća viših vještaka od 13. ožujka 2023. s time da dodaju da kod tužitelja postoje trajne zdravstvene promjene uslijed PTSP-a, posljedice preboljenog moždanog udara i degenerativnih promjena lokomotornog sustava, dok se u kumulativni razmjer uzroka može razmatrati isključivo bolest koja je priznata kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a to je PTSP. Naglašavaju da se ocjena Č radi psihičke bolesti PTSP može gradirati do 40%, što kod tužitelja nije cijenjeno. Organski afektivni poremećaj po alkoholnom abususu nije priznat kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu kao niti trajna promjena osobnosti po katastrofičnim događanjima. Pogoršanja psihičkog stanja ukazuju na pogoršanja organskog afektivnog poremećaja, a psihofarmakoterapija koja je ordinirana ne ukazuje na psihotično testiranje realiteta, ona je ista dugi niz godina.

17.1. Slijedom navedenog, Vijeće viših vještaka nije suglasno s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje prim.dr.sc. Jelene Macan pribavljenog u upravnom sporu vezan za kumulativni omjer uzroka invalidnosti. Navedeni zdravstveni poremećaji dovode do potpunog gubitka radne sposobnosti kojima je uzrok 20% bolest u svezi ZOPHBDR (PTSP) i 80% bolest koja nije u svezi ZOPHBDR (bolni sindrom slabinske kralježnice na bazi degenerativnih promjena lokomotomog aparata, alkoholizam i poremećaj osobnosti, astma, posljedice moždanog udara, hipertenzija).

18. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja (članak 82. stavak 4. ZUS- a), na ročištu održanom dana 5. ožujka 2025. vještakinja je, osvrćući se na očitovanje tužitelja i Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, izjavila da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja od 23. srpnja 2024., a u odnosu na podnesak tužitelja od 21. kolovoza 2024. istaknula je da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji 2020. godine nije postojao potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja. Naime, do potpunog gubitka radne sposobnosti došlo je nakon što je on doživio moždani udar koji je ostavio određene funkcionalne tjelesne i psihičke posljedice. To je u ukupnosti sa ranijim zdravstvenim poremećajima dovelo do potpunog gubitka njegove radne sposobnosti. Što se tiče navoda tužitelja da je alkoholizam kod tužitelja također bolest povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, navela je da se iz psihijatrijskih nalaza isto ne može utvrditi, odnosno to može biti djelomično točno, ali se ne može isključiti postojanje primarnog poremećaja osobnosti kod tužitelja koja je mogla dovesti do razvoja bolesti ovisnosti zajedno sa ratnom traumom. U odnosu na navode tuženika, nikako nije prihvatljiv njihov navod da dijagnoza trajne promjene osobnosti sa katastrofičnim događajima nije uzročno povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer tu povezanost jasno pokazuju psihijatrijski i psihologijski nalazi što onda dovodi do mogućnosti kategorizacije ovog poremećaja uzrokovanoj ratnom traumom kao teškog prema Uredbi o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18., 16/22., u daljnjem tekstu: Uredba) te do konačnog omjera koji je postavila u nalazu i mišljenju.

18.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja nije stavio nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje, odnosno očitovanje vještakinje, koje je iznijela na raspravi pred Sudom.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, kao i njezino očitovanje na raspravi, obzirom da su sačinjeni vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta, kao i tijek bolesti te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji i relevantnim odredbama Uredbe, dok je svojim očitovanjem otklonila iznesene prigovore tužitelja i tuženika, za koje Sud smatra da su većinom paušalne naravi. Naime, sudska vještakinja je decidirano i obrazloženo utvrdila da je 40% uzroka invalidnosti tužitelja (potpunog gubitka radne sposobnosti) nastao kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 60% invalidnosti tužitelja je posljedica bolesti izvan tih okolnosti.

19.1. Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te sukladan mjerodavnim normama Uredbe te Sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje. Vještakinja je u cijelosti odgovorila na postavljenu zadaću vještačenja, a dala je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postotku uzroka invalidnosti tužitelja (potpunog gubitka radne sposobnosti) koji je nastao kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i postotku uzroka invalidnosti koji je nastao kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti.

20. Obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, Sud je u konkretnom slučaju na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog stalnog sudskog vještaka, koji je za svoje mišljenje dao detaljno obrazloženje potkrijepljeno medicinskim argumentima, utvrdio da je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, u omjeru od 40% prouzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolešću zadobivenom izvan tih okolnosti, s tim da je kao datum od kada je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti Sud utvrdio prema članku 19. stavku 1. Uredbe (13. srpnja 2022.).

21. Slijedom navedenog, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje (točka I. i II. izreke) te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u omjeru kako je to opisano u izreci presude (točka III. izreke), a prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate prema omjeru kako je to određeno u izreci presude (točka IV. izreke).

22. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa).

22.1. Tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj dana 5. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/2. Tarife), što iznosi ukupno 2.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kako je to zatraženo prema troškovniku od 5. ožujka 2025., kao i trošak na ime provedenog vještačenja po nadležnom tijelu vještačenja u ukupnom iznosu od 414,10 eura (prema računu od 20. veljače 2025., dok će se ostatak uplaćenog predujma za vještačenje vratiti tužitelju), dakle tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 2.914,10 eura te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.914,10 eura u roku od 60 dana. Međutim, tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 6. rujna 2023., 15. prosinca 2023. i 21. kolovoza 2024. budući da u istima nisu iznesena nikakva bitno sadržajno nova činjenična niti pravna razlaganja koja su pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 2. travnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku