REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-365/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487 , radi poreza na promet nekretnina, 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/22-01/760, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. prosinca 2023. i privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek, KLASA: UP/I- 410-20/2022-001/01690, URBROJ: 513-007-14-01-2022-0003 od 21. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/22-01/760, URBROJ: 513-04-23-2 od 28. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Osijek KLASA: UP/I-410-20/2022- 001/01690, URBROJ: 513-007-14-01-2022-0003 od 21. rujna 2022. kojim je tužitelju u točki 1. izreke utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 1.948.960,21 kn. Točkom 2. izreke određeno je da se na osnovicu iz točke 1. izreke utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 58.468,80 kn/7.760,14 EUR. U točki 3. izreke određeno je da je tužitelj dužan platiti utvrđeni iznos poreza u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na navedeni broj računa. Na nepravodobno uplaćeni porez na promet nekretnina obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate. Točkom 4. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 2008., a ne na temelju Sporazuma sklopljenog 2022., te da je stoga nastupila zastara prava na određivanje i naplatu poreza na promet nekretnina. Nadalje navodi da se u osporavanom rješenju ne navode argumenti za tvrdnju da javnobilježnički ured u kojem je sklopljen predmetni ugovor o kupoprodaji 2008. godine primjerak tog ugovora nije dostavio Poreznoj upravi. Vezano za navod iz osporavanog rješenja da je pregledom stanja njegovog računa utvrđeno da sporni porez nije platio ističe da je to točno, ali da se sjeća da je privatno posudio određenu svotu novca kako bi podmirio veće porezne obveze i da je uplatu izvršio u gotovini na uplatnom mjestu u poslovnici SDK u Osijeku, ali da potvrdu više nema. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje od 21. rujna 2022.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024, dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
5. Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa proizlazi da su tužitelj i Locat Leasing Croatia d.o.o. 23. travnja 2008. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 19 i dvor u [adresa], površine 334 m2 te da je predmetni ugovor ovjeren u uredu javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu, broj ovjere: OV-12993/2008, dana 29. travnja 2008.
7. Nadalje proizlazi da su Locat Croatia d.o.o., tužitelj i AŠ **.**.2022. sklopili sporazum o uređenju odnosa u kojem se navodi da su 23. travnja 2008. Locat Croatia d.o.o., kao prodavatelj (tada Locat Leasing Croatia d.o.o.) i tužitelj, kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 19 i dvor u [adresa], površina 334 m2. U sporazumu se nadalje navodi da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, ali da se nije upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama. U prilogu navedenog sporazuma nalazi se tabularna isprava kojom Locat Croatia d.o.o. ovlašćuje tužitelja da na temelju ugovora o kupoprodaji, u zemljišnim knjigama uknjiži svoje isključivo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Predmetni sporazum je ovjeren kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev u Osijeku, 19. travnja 2022., broj ovjere: OV-1207/2022.
8. Uvidom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je 26. svibnja 2022. pod brojem Z-9358/2022 zaprimljen ugovor o kupoprodaji nekretnine broj OV-12993/2008 od 23. travnja 2008. i tabularna izjava broj OV-2171/2022 od 6. svibnja 2022.
9. Iz obrazloženja osporavanog rješenja razvidno je da je javni bilježnik, elektroničkim putem 20. travnja 2022. Poreznoj upravi prijavio predmetni sporazum o uređenju odnosa te da je uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da tužitelj nije prijavio nastanak porezne obveze na temelju kupoprodajnog ugovora iz 2008. niti je javni bilježnik kod kojeg je ugovor ovjeren dostavio ugovor Poreznoj upravi.
10. Stoga je razrez poreza izvršen primjenom odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje: Zakon) te je tužitelj zadužen porezom na predmetnu nekretninu na temelju porezne osnovice prihvaćanjem vrijednosti nekretnine naznačene u ispravi o stjecanju.
11. Člankom 4. Zakona propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (stavak 2.).
12. U skladu s odredbom članka 9. stavka 1. Zakona, osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, dok prema stavku 2. istog članka Zakona, Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.
13. Članak 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/2018., 121/2019.,32/2020. i 42/2020., dalje: OPZ) propisuje da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, te porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
14. Odredbom članka 108. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastare počela teći (stavak 1.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate (stavak 4.).
15. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenicu da je porezno tijelo za navedeni promet nekretnine saznalo 20. travnja 2022. i da tužitelj tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora nije dokazao da je nastanak porezne obveze prijavio poreznom tijelu u roku od 30 dana od dana nastanka predmetne obveze, odnosno od sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine dana 23. travnja 2008., nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovom sporu te tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
16. Neosnovan je stoga istaknuti prigovor zastare jer iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku proizlazi da je porezna obveza nastala 2008. godine, međutim, porezno tijelo je za predmetnu poreznu obvezu saznalo tek 2022. , tako da je rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze počeo teći nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu, dakle, 1. siječnja 2023., pa je očito da zastara prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina nije nastupila. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4123/17-2 od 7. lipnja 2018.
17. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 2. travnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
