Poslovni broj: Usž-1187/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Valentin Jakovac, odvjetnik u Zagrebu, Lupoglavska 3, protiv tuženog Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, radi odluke o troškovima upravnog postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1542/2023-7 od 9. siječnja 2025., na sjednici održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1542/2023-7 od 9. siječnja 2025.

II Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/21-01/611, URBROJ: 566-01/11-23-11 od 19. lipnja 2023.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/21-01/611, URBROJ: 566-01/11-23-11 od 19. lipnja 2023., točki II usvaja se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka u iznosu 165,90 EUR (sto šezdeset i pet eura i devedeset centi) te se nalaže prvostupanjskom tijelu naknaditi iznos u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude, a točki III nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora od 1.244,28 eura (tisuću dvjesto četrdeset i četiri eura i dvadeset i osam centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

2. Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tuženik u žalbi navodi da je pobijano rješenje donio u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci posl. br. UsI-290/2023-6 od 26. svibnja 2023., te ističe kako su u predmetnoj upravnoj stvari donijeta tri prvostupanjska rješenja kojim se tužitelju nalagalo polaganje državnog ispita, u dva slučaja, prije nego li je stupio na snagu Pravilnik o polaganju državnog ispita, odnosno odlučivalo se u ponovnom postupku iako predmet nije bio vraćen na ponovno odlučivanje. Poziva se na odredbu članka 161. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj, sukladno stavu tuženika, nije predviđena mogućnost nadoknade troškova odvjetničkog zastupanja. Poziva se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u rješenju Uzpz-44/2016 od 14. srpnja 2021. prema kojem je u upravnom postupku moguće po okončanju postupka ostvariti pravo na troškove zastupanja, u postupcima pokrenutim po službenoj dužnosti koji su okončani u korist stranke, ali vodeći računa o složenosti postupka i nesposobnosti tužitelja da se sam zastupa. Naglašava da u konkretnom slučaju tužitelj nije uspio u upravnom postupku u kojem bi bilo utvrđeno da tužitelj ne treba polagati državni ispit. Prvenstveno se treba cijeniti jedinstvo upravnog postupka, te činjenicu da je isti okončan nepovoljno za tužitelja, jer je odluka o obvezi polaganja državnog ispita konačno utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 21. prosinca 2022., potvrđena rješenjem Odbora od 27. siječnja 2023. Zakonitost rješenja Odbora potvrđena je presudom Upravnog suda u Rijeci posl. br. UsI-250/2023-10 od 11. travnja 2023. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-1976/23-2 od 21. rujna 2023. Uz sve navedeno ističe da je tužitelj kao državni službenik mogao sam izjaviti žalbu u manje složenom pitanju utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita. Nastavno, smatra da nema mjesta niti dosuđivanju troškova upravnog spora jer u konkretnom sporu nije odlučeno o glavnoj stvari, odnosno je li tužitelj dužan ili nije polagati državni ispit II razine i do kojeg datuma.

4. Sukladno navedenom, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Rijeci posl. br. UsI- 290/2023-6 od 26. svibnja 2023. u točki I nalaženo tuženiku da u roku od 30 dana od dana primitka ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za nadoknadu troškova upravnog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbi po opunomoćeniku – odvjetniku i to trošak istaknut u žalbi tužitelja izjavljenoj tuženiku 16. travnja 2021. protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav KLASA: UP/I-112- 02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-03/01-21-05 od 29. ožujka 2021., kao i trošak istaknut u žalbi tužitelja izjavljenoj tuženiku 9. lipnja 2021. protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav KLASA: UP/I-112-02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-01/02-21-07 od 21. svibnja 2021., a točka II nalaženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 622,14 eura (slovima: šesto dvadeset dva eura i četrnaest centi) / 4.687,50 kuna (slovima: četiri tisuće šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

8. U izvršenju naznačene presude tuženik je donio osporavano rješenje KLASA: UP/II-112-07/21-01/611, URBROJ: 566-01/11-23-11 od 19. lipnja 2023. kojim se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe od 16. travnja i 9. lipnja 2021., koje su izjavljene po opunomoćeniku odvjetniku.

9. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporavano rješenje tuženika i meritorno riješio na način da se usvaja zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka u iznosu 165,90 EUR, uz naknadu troškova upravnog spora. Svoje stajalište prvostupanjski sud obrazlaže time da iz članka 161. stavka 1. ZUP-a proizlazi da stranka, u slučaju kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti povoljno za nju okončan, ima pravo na naknadu troškova postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima, što dovodi do postojanja obveze javnopravnog tijela nadoknaditi stranci troškove odvjetničkih usluga. Smatra da je tužitelju obveza bila nezakonito određena upravnim rješenjima od 29. ožujka 2021. i 21. svibnja 2021., stoga su i žalbe protiv takvih rješenja bile nužne za zaštitu tužiteljevih prava i pravnih interesa (a i tuženik ih je i usvojio) te su, kao takve, predstavljale korisnu i opravdanu radnju u postupku za koju tužitelju valja priznati pravo na naknadu troška, neovisno kako je u konačnici riješeno meritorno pitanje među strankama, a sukladno članku 161. stavku 5. ZUP-a.

10. Takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

11. Iz dokumentacije u spisu predmeta upravnog postupka i spora proizlazi da je u postupku rasporeda na radno mjesto državnog službenika - tužitelja pokrenutom po službenoj dužnosti Ministarstvo pravosuđa i uprave donijelo rješenje o rasporedu KLASA: UP/I-112-02/20-03/566, URBROJ: 514-02-01-02/10-20-01 od 26. listopada 2020. kojim je tužitelj s danom 1. prosinca 2020. raspoređen na radno mjesto samostalni nadzornik pravosudne policije - dežurni u Odjelu dežurstva, Službe pravosudne policije, Sektoru osiguranja pravosudnih tijela, Upravi za organizaciju pravosuđa te da mu je tim rješenjem ujedno određena obveza polaganja državnog ispita II. razine u roku od šest mjeseci od dana raspoređivanja te da je protiv navedenog akta tužitelj po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu. U ponovnom postupku utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav KLASA: UP/I-112- 02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-03/01-21-05 od 29. ožujka 2021. izmijenjena je točka 7. izreke rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave od 26. listopada 2020. na način da ista glasi: „7. Imenovani je obvezan u roku do 1. travnja 2023. položiti državni ispit II. razine. Prijava za polaganje podnosi se najkasnije dva mjeseca prije isteka roka u kojem je imenovani dužan položiti ispit.“

12. Protiv navedenog akta tužitelj je po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu od 16. travnja 2021. uz zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 625,00 kuna te je u ponovnom postupku utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za službenički sustav KLASA: UP/I-112- 02/20-03/566, URBROJ: 514-08-03-01/02-21-07 od 21. svibnja 2021. izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 29. ožujka 2021. na način da odredba glasi: „O obvezi polaganja državnog ispita II. razine državnog službenika LL donijet će se dopunsko rješenje“. Žalba tužitelja od 16. travnja 2021. utvrđena je djelomično osnovanom, te je protiv navedenog akta tužitelj po opunomoćeniku - odvjetniku izjavio žalbu od 9. lipnja 2021. uz zahtjev za naknadu troška sastava žalbe od 625,00 kuna.

13. Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Nadalje, prema stavku 5. istog članka ZUP-a, kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

14. Sukladno ustaljenoj upravno-sudskoj praksi, a vezano uz naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji je okončan povoljno za stranku, potrebno je voditi računa o složenosti postupka i mogućnosti stranke da sama zaštiti svoja prava i pravne interese. Uzimajući u obzir navedene kriterije, prema ocjeni ovoga Suda, pitanje dužnosti polaganja državnog stručnog ispita nije takovo složeno pitanje zbog kojeg je trebalo angažirati stručnu pravnu pomoć u vidu zastupanja po odvjetniku.

15. U skladu s iznesenim, tuženik je rješenjem od 7. prosinca 2022. pravilno utvrdio, što se tiče zahtjeva za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn, da odredbama ZUP-a nisu posebno uređeni troškovi za pravno zastupanje stranaka niti je zastupanje u upravnom postupku obvezno. Stoga ocjenjuje da složenost predmetnog postupka nužno ne zahtijeva pravno zastupanje žalitelja pa je zahtjev za naknadu predmetnog troška odbijen kao neosnovan.

16. Nastavno, u sporu pokrenutom radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika od 7. prosinca 2022. nije bilo osnove tuženiku, kao drugostupanjskom tijelu, naložiti donošenje odluke o osnovanosti postavljenog zahtjeva za naknadu troška izjavljenih žalbi od 16. travnja i 9. lipnja 2021. Pored navedenog, imajući u vidu jedinstvo upravnog postupka, u konačnici je predmet nepovoljno okončan za tužitelja jer mu je rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. prosinca 2022. naložena obveza polaganja državnog ispita, koja odluka je potvrđena kako rješenjem tuženika od 27. siječnja 2023. tako i presudama Upravnog suda u Rijeci od 11. travnja 2023. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2023.

17. Prema članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), sud presudu donosi prema slobodnom uvjerenju te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio sva pravna i činjenična pitanja, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, to je osnovan razlog povrede odredaba pravila sudskog postupka na koji upućuje žalitelj.

18. Isto tako, prvostupanjski sud je nepotpuno utvrdio odlučne činjenice u sporu te o utvrđenim činjenicama izveo pogrešan zaključak, tako da je osnovan i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. Na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, stoga je osnovan i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud je žalbu tuženika ocijenio osnovanom te je na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a, poništio prvostupanjsku presudu (točka I izreke), otklonio nedostatke i presudom riješio stvar, na način da je odbio tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja (točka II izreke), te je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka III izreke).

20. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. ZUS-a. Prema stavku 1. navedenog članka ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora pa je ovaj sud odlučio da tužitelju ne pripada pravo na zatraženi trošak upravnog spora, koji je u cijelosti izgubio.

U Zagrebu, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković