Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-297/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije: ĆŠ, [adresa]), koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/2023-21 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1255/2023-21 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim točke II. i III. Ugovora o kreditu broj 00986 od 2. listopada 2007. i točka 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita vezana uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu 3.417,59 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka II. izreke), utvrđena je ništetnom točka III. Ugovora o kreditu broj 00986 od 2. listopada 2007. kojim je ugovorena obveza tužiteljice da plati troškove zaključenja Ugovora u iznosu 602,35 CHF (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici s osnove plaćenih troškova iznos od 355,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2007. do isplate (točka IV. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 1.864,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate (točka V. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer je sud dopustio preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio, a tužiteljica je u trenutku podnošenja tužbe imala sve podatke potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 83,53 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 20. svibnja 2024., a nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 191. stavak 2. ZPP-a i zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-162/2021 od 26. studenoga 2021.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF i plaćanje troškova za sklapanje Ugovora te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i zahtjev za isplatu plaćenih troškova sklapanja Ugovora.

9. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik 2. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 00986 za iznos od 17.812,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, a da se pod točkom III. i u članku 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećeg na dan plaćanja te da je pod točkom III. ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati troškove zaključenja ugovora u iznosu od 602,35 CHF.

10. Nadalje je ocjenom iskaza tužiteljice, kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio ocijenivši ga istinitim i uvjerljivim, utvrđeno da je tužiteljica potrošač te da je izostalo pregovaranje o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i obvezi plaćanja troškova sklapanja Ugovora.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tijekom postupka nije utvrđeno da tužiteljica ima status potrošača jer da bi u takvom slučaju sporni Ugovor imao naziv potrošački ugovor. Prvostupanjski sud je ocjenom iskaza tužiteljice da je kredit iskoristila za kupnju osobnog vozila kojeg je koristila za osobne potrebe te da nije bila vlasnica obrta ili trgovačkog društva, utvrdio da je tužiteljica potrošač, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud budući tuženik nije iznio niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju takav zaključak jer nije tvrdio (pa stoga ni dokazao) da je Ugovor o kreditu sklopljen u svrhe namijenjene poslovnoj djelatnosti i/ili obavljanju slobodnog zanimanja tužiteljice. Osim toga, sam naziv ugovora nije pravno odlučan, već njegov sadržaj i okolnosti sklapanja, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu sa zaključkom usvojenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/2023-9 od 23. studenoga 2023. prema kojem u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu tužitelj treba dokazati svoj status potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je dao detaljne i valjane razloge zbog kojih je zaključio da se o spornim odredbama o valutnoj klauzuli i troškovima sklapanja Ugovora o kreditu nije pregovaralo pri čemu treba istaknuti da djelatnici tuženika nisu ni sudjelovali u pregovorima, već su oni samo pripremili i sastavili Ugovor o kreditu koji su potom zaposlenici auto kuće dali na potpis tužiteljici iz čega je razvidno da nije bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, niti je moguće da su djelatnici tuženika ponudili tužiteljici kredit u EUR. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio i pisanu izjavu TŠ (iako u presudi navodi da tu izjavu nije uzeo u obzir kao dokaz) da ovaj zaposlenik tuženika nije sudjelovao pri sklapanju Ugovora o kreditu i da je stoga jasno da on nema saznanja je li tužiteljica bila upozorena na rizik ugovaranja valutne klauzule vezane za tečaj CHF. Okolnost što je tužiteljica ekonomistica te da je u svojem iskazu navela da joj je poznat pojam valutna klauzula i da joj je poznato da se tečaj strane valute može mijenjati, ne znači da je tužiteljima imala potpunu i jasnu informaciju o rizicima ugovaranja valutne klauzule, kako to neosnovano u žalbi navodi tuženik, posebno stoga što je u trenutku sklapanja Ugovora tužiteljica imala 21 godinu, u to vrijeme je radila kao trgovac te je tek kasnije stekla zvanje ekonomistice, ali nikada nije radila u bankarskom sektoru.

13. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke (da je tužiteljica potrošač i da se o spornim odredbama nije pregovaralo) prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

14. Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje ZZP/07) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 102. stavak 1. ZZP/07, da su ništetne odredbe točke II. i III. i točke 5.1. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF te da je ništetna točka III. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza plaćanja troškova sklapanja Ugovora.

15. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću utvrđeno je da je u razdoblju otplate kredita došlo do rasta tečaja CHF zbog čega je tužiteljica preplatila iznos od 3.417,59 eura te su joj 3. listopada 2007. naplaćeni troškovi sklapanja Ugovora o kreditu u iznosu 602,35 CHF, odnosno iznos od 355,40 eura.

16. Prema članku 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici iznos od 3.417,59 eura koji je utvrđen financijskim vještačenjem na ime preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli te iznos od 355,40 eura za naplaćene troškove sklapanja Ugovora, a koje iznose tuženik ne pobija žalbom.

17. Budući je u postupku utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF i odredba kojom je ugovoreno plaćanje troškova sklapanja Ugovora, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

18. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i plaćanju troškova sklapanja Ugovora, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

19. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud iste dosudio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i pravilno je dosudio kao opravdan trošak sastava podneska tužiteljice od 5. rujna 2023. u visini 100 bodova (200,00 eura) prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) budući se radi o podnesku kojim se tužiteljica očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, pa je takav podnesak potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija primjenu materijalnog prava u odnosu na ovaj podnesak tužiteljice.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak