Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-455/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz Siska, S. i A. Radića 40, protiv tuženika JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ivici, odvjetniku iz Zagreba, Crvenog križa 23, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj Pn-35/2021-47 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja FŽ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji poslovni broj Pn-35/2021-47 od 11. travnja 2024. pod toč. I izreke te u dijelu pod toč. II izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

»I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FŽ koji glasi:

"Tuženik JŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 66.000,00 Kn (8.759,70 eura) i to sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena tekućom od dana podnošenja tužbe, tj. od 14. 6. 2021. godine pa do isplate kao i da naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena tekućom od dana donošenja I-stupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju FŽ da tuženiku JŽ naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 250,00 eura zahtjev tuženika odbija.''«

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I izreke te pod toč. II izreke glede dosuđenog parničnog troška (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da prvostupanjski sud LŽ titulira najprije kao svjedoka, a potom kao stalnog sudskog vještaka radi čega da je nejasno u kojoj je funkciji isti sudjelovao u ovom postupku. Ovom parničnom postupku predvodio je i postupak osiguranja dokaza u kojem je sudjelovao pored tužitelja i tuženik te je proveden dokaz sa točno naznačenim predmetom spora pa je stoga prvostupanjska presuda u suprotnosti s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5607/2013 od 19. lipnja 2013. te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-580/2015 od 27. lipnja 2013. Glede visine tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja ne uzima u obzir izjavu ŠŽ da je isti odustao od realizacije kupnje iz razloga što mu tužitelj nije mogao garantirati da su boce ispravne zbog neadekvatne prerade i zatvaranja boca koju okolnost tuženik nije doveo u pitanje tijekom postupka, a niti je tužitelj iskazivao da je nakon ovog događaja imao bilo kakvih problema sa preradom i zatvaranjem boca tako da se ova izjava odnosi na utuženi iznos i problem tužitelja sa preradom koju je vršio tuženik. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja ističe da pozivanje žalitelja na sudsku praksu upravo potvrđuje pravilnost stava prvostupanjskog suda i pravilnu primjenu odredbe čl. 596. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Ako unatoč tome što je izvođač upozorio naručitelja na nedostatke materijala naručitelj inzistira na obavljanju posla izvođač je dužan postupiti po takvom zahtjevu osim ako je očita nepodobnost materijala ili ako bi izrada djela od takvog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača u kojem slučaju izvođač ima pravo raskinuti Ugovor o djelu, a što ne predstavlja njegovu obvezu već samo pravo. Kako je materijal kojeg je tužitelj predao tuženik načelno bio podoban za naručeno djelo te je sud tu činjenicu tijekom postupka utvrdio, kao i da je imao nedostatke na koje je tuženik ukazivao to znači da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na navod tužitelja u žalbi kako je u obrazloženju presude pod toč. 14. LŽ tituliran kao svjedok dok je u toč. 21. obrazloženja tituliran kao sudski vještak pa da nije jasno u kojoj je funkciji navedeni sudjelovao u ovom postupku odgovoriti je tužitelju kako je riječ o očito omašci u pisanju koja se sukladno odredbi čl. 342. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) može ispraviti u svako doba.

6. Ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 8.759,70 eura/66.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 14. lipnja 2021. (dan podnošenja tužbe) pa do isplate.

8. Prvostupanjski sud, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbo čl. 8. ZPP, utvrđuje da je u konkretnom slučaju tuženik od tužitelja preuzeo plod aronije radi prerade koji nije bio podoban da se od njega napravi naručeno djelo (sok od aronije), a niti da bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača, kao i da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 596. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) tj. da je upozorio tužitelja glede nedostatka plodova aronije što je bio dužan kao izvođač jer bi u protivnom odgovarao za štetu pa da je na taj način od sebe otklonio odgovornost za nastalu eventualnu štetu tužitelju kao naručitelju, a s druge strane tužitelj kao naručitelj je zahtijevao da se stvari izrade od ploda aronije koji je tuženiku predao na preradu bez obzira na činjenicu što mu je tuženik ukazao na nedostatke te je na taj način tužitelj na sebe preuzeo rizik za nastalu eventualnu štetu. Glede visine štete prvostupanjski sud nalazi kako tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta time što je imao sklopljen ugovor o kupoprodaji soka od aronije s OP jer nije dokazao da sa potonjom imao zaključen Ugovor o kupoprodaji pa time nije ni dokazao izgubljenu zaradu. U svezi izjave OP bez naznake datuma sud prvog stupnja utvrđuje da je iskazana namjera mogla biti izražena bilo kad i u bilo kojoj sezoni berbe aronije. Konačno, da tužitelj ničim nije dokazao štetu za još 400 litara soka koji predstavljaju razliku između količine isporučenog proizvoda i proizvoda kojeg je tuženik trebao isporučiti, jer nije dokazao koliko ju količinu ploda aronije predao na preradu.

9. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

10. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako je tuženik kao profesionalac trebao odbiti njegov zahtjev na način da ne postupi po nalogu naručitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da taj žalbeni navod nije osnovan.

11. Naime, odredbe čl. 596. st. 2. ZOO propisano je da ako je naručitelj zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije je nedostatke izvođač ukazao, izvođač je dužan postupiti po njegovu zahtjevu osim ako je očito da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača, u kojem slučaju izvođač može raskinuti ugovor.

12. Kako je u konkretnom slučaju tuženik kao izvođač upozorio tužitelja kao naručitelja na nedostatke materijala tj. plodove aronije i kako je bez obzira na to naručitelj zahtijevao da tuženik preradi aroniju te kako iz spisa predmeta ne proizlazi da je očito da materijal nije bio podoban za naručeno djelo ili da bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača to znači da je u ovakvim okolnostima konkretnog slučaja tuženik postupio kao profesionalac jer je tužitelja upozorio na nedostatke nakon čega je isti inzistirao da se plodovi aronije ipak prerade.

13. Što se pak tiče visine postavljenog zahtjeva iz izjave potpisane po ŠŽ proizlazi da je isti odustao od realizacije kupnje iz razloga što mu tužitelj nije mogao garantirati da su boce ispravne zbog neadekvatne prerade i zatvaranja boca ukazati je žalitelju kako se tuženik kao izvođač radova oslobodio odgovornosti za eventualnu štetu time što je tužitelja kao naručitelja, uz skladu s odredbom čl. 596. st. 1. ZOO, upozorio na nedostatke predane aronije pa da slijedom toga nisu pravno odlučni navodi iz žalbe koji bi se odnosili na sadržaj izjave potpisane po ŠŽ.

14. Nadalje, iz iskaza LŽ na raspravi od 23. prosinca 2023. proizlazi (l.s. 109 -110) da je toplina aronije koja je prevožena u određenoj vrsti kadica utjecala na kvalitetu pripremljene sirovine za pasterizaciju, da s obzirom na utvrđenu temperaturu zraka i prijevoz sirovine u dubokim plastičnim posudama te ukoliko se takva sirovina brzo ne preveze do mjesta daljnje proizvodnje da dolazi do vrenja i da do tog procesa nije došlo samo zbog visoke temperature zraka i zbog načina prijevoza sirovine (jer je zbog dubokih posuda došlo do nagnječenja ploda što je ubrzalo proces vrenja) već i zbog problema s preradom budući da prilikom preuzimanja ista odmah nije prerađena nego sutradan.

15. Slijedom toga nedvojbeno je zaključiti da je do fermentacije prerađenog soka od aronije došlo kako zbog postupanja tužitelja, tako i zbog postupanja tuženika, međutim, kako je tuženik u smislu odredbe čl. 596. st. 1. ZOO, od sebe otklonio odgovornost za eventualnu štetu, to su u kontekstu svih prethodno navedenih činjenica pravno neodlučni navodi žalbe u pogledu sadržaja izjave ŠŽ.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupak sadržana u presudi smatra rješenje – čl. 129. st. 5. istog Zakona), odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I izreke, te u dijelu pod toč. II izreke kojom je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u visini od 250,00 eura prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta