Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-21/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sari Bračković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sara Bračković, Josip Dubravko Topić Valentina Smolić-Ročak iz Rijeke, Ivana Grohovca 3, protiv tuženice OP, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ravlić & Partneri d.o.o, Zagreb, Gundulićeva ulica 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9204/2021-40 od 13. siječnja 2025., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se ka neosnovana žalba tuženice OP i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9204/2021-40 od 13. siječnja 2025. pod toč. I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku OP, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.944,28 eura bruto, na ime mjesečnih novčanih iznosa sa osnova razlike plaće i naknada zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos po kamatnoj stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prema izračunu nadležne ispostave Ministarstva financija, Porezne uprave, i to kako slijedi:

- na iznos od 9,59 EUR od 16. 12 .2017. godine, pa do isplate,

- na iznos od 1,84 EUR od 16. 2. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 37,00 EUR od 16. 3. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 49,21 EUR od 16. 4. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 56,08 EUR od 16. 5. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 54,57 EUR od 16. 6 .2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 80,78 EUR od 16. 7. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,11 EUR od 16. 8. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 88,51 EUR od 16. 9. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 108,92 EUR od 16. 10. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 61,77 EUR od 16. 11. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 50,19 EUR od 16. 12. 2018. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,81 EUR od 16. 1. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 106,89 EUR od 16. 2. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 76,04 EUR od 16. 3. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 88,06 EUR od 16. 4 .2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 58,44 EUR od 16. 5. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 89,71 EUR od 16. 6. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 72,36 EUR od 16. 7. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 62,99 EUR od 16. 8. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,80 EUR od 16. 9. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 230,32 EUR od 16. 10. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 187,23 EUR od 16. 11. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 211,45 EUR od 16. 12. 2019. godine, pa do isplate,

- na iznos od 194,88 EUR od 16. 1. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 218,34 EUR od 16. 2. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 269,47 EUR od 16. 3. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 301,56 EUR od 16. 4. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 231,01 EUR od 16. 5. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 181,67 EUR od 16. 6. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 144,82 EUR od 16. 7. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 143,66 EUR od 16. 8. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 215,13 EUR od 16. 9. 2020. godine, pa do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR od 16. 12. 2020. godine, pa do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OP, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.331,81 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od 13. siječnja 2025., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude pod toč. I., II. i IV. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno, da se ista ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe kako presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi razlozima presude te su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U ovom postupku tužitelj je potraživao dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 28% te je tuženica isticala da tužitelju kao specijalizantu anesteziologije pripada dodatak na plaću od 19%. Pri tome prvostupanjski sud ne navodi dostatne i uvjerljive razloge zbog kojih zaključuje da tužitelju pripada dodatak od 28%. Ovo je u suprotnosti sa čl. 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora jer je tom odredbom propisano da se tužiteljevo radno mjesto određuje kao radno mjesto I. vrste te se na njega odnosi dodatak od 19% za zdravstvenog radnika bez specijalizacije sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja s obzirom da jedino doktori medicine mogu biti bez specijalizacije za razliku od ostalih zdravstvenih radnika. Prilaže pravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1481/2023 od 27. studenoga 2024. koja se odnosi na zdravstvenog djelatnika bez specijalizacije. Stoga da prvostupanjski sud pogrešno tumači ključnu odredbu čl. 47. Kolektivnog ugovora koje je u potpunosti jasan i svako njegovo drugačije tumačenje u suprotnosti je s namjerom koju su stranke imale prilikom zaključenja istog. Ukazuje na zaključke broj 58, 95, 106, 134 i 152. i da su tumačenja Kolektivnog ugovora obvezujuća te se odredbe moraju primjenjivati sukladno tumačenju, a to potvrđuje i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. Smatra da je nezakonita i odluka o troškovima postupka. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima tuženice prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) stoga što prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude razumljiva, neproturječni sama sebi ili razlozima presude, u obrazloženju iste navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 3.944,28 eura bruto na ime mjesečnih novčanih iznosa s osnova razlike plaće i naknada zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

9. Nije u pravu tuženica kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio zakonske odredbe s obzirom na zaključke 58, 95, 106, 134 i 152 na način da se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju i na sate ostvarene u prekovremenom radu.

10. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na Osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. zdravstveni djelatnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaća za posebne uvjete rada iz čl. 57. tog Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. istog Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Posljedično tome ovaj sud drugog stupnja nalazi da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je tužitelju pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, a što ima posljedice i na pogrešan obračun naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

12. Tuženica nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj ima pravo kao doktor na specijalizaciji na primjenu dodatka od 28% smatrajući da taj dodatak pripada zdravstvenom radniku na radnom mjestu I., II., III. i IV. vrste u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija), odnosno, da se taj dodatak odnosi na medicinske tehničare i sestre (ostale zdravstvene radnike) s obzirom da doktor medicine u samom startu ima veći koeficijent od njih. Pri tom tuženica ukazuje i na čl. 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora kojim je propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima I. vrste "zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici" za 19% te da se sukladno čl. 55. Kolektivnoga ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za tužiteljevo radno mjesto odnosi dodatak od 19% za zdravstvenog radnika bez specijalizacije, a ovo stoga što jedino doktori medicine mogu biti bez specijalizacije.

13. Prvenstveno je za istaći da tuženica pogrešno smatra da jedino doktori medicine mogu biti bez specijalizacije budući da iz čl. 2.c Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine broj 25/2013, 72/2013, 151/2013, 9/2014, 40/2014, 51/2014, 77/2014, 83/2014, 87/2014, 120/2014, 147/2014, 151/2014, 11/2015, 32/2015, 38/2015, 60/2015, 83/2015, 112/2015, 122/2015, 10/2017, 39/2017, 40/2017, 74/2017, 122/2017, 9/2018, 57/2018, 59/2019, 79/2019, 119/2019, 50/2020, 128/2020, 141/2020, 17/2021, 26/2021, 78/2021, 138/2021, 9/2022, 31/2022, 72/2022, 82/2022, 99/2022, 26/72023, 46/2023, 10472023, 155/2023 i 155/2023 – dalje Uredba) proizlazi da su navedeni ne samo doktori medicine kao specijalisti već i magistri medicinske biokemije i magistri farmacije. S tim u vezi navesti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju sukladno čl. 21. Dodatka II. Kolektivnoga ugovora (Narodne novine broj 92/19) koji je na snazi od 1. rujna 2019. kao i sukladno gore navedenoj Uredbi dodatak od 28% pripada od 1. rujna 2019. jer je isti u relevantnom razdoblju za vrijeme specijalističkog usavršava iz anesteziologije radio u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani koju činjenicu tuženica tijekom postupka nije osporavala.

14. Dakle, to znači da u situaciji kada je tužitelj kao specijalizant radio u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani da ga pripada navedeni dodatak od 1. rujna 2019. u visini od 28%, a se ovo pored činjenice da je u čl. 2.c. navedene Uredbe pod toč. 2.g kao radno mjesto I. vrste navedeno doktor medicine na specijalizaciji.

15. Neosnovani su navodi tuženice da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio tumačenje Zajedničkog povjerenstva, kao i pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora pa da bi prvostupanjska odluka bila u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.

15.1. Ovo stoga što je prvostupanjski sud upravo u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske uzeo u obzir tumačenje Zajedničkog povjerenstva i zaključke broj 148 i 153 te je prvostupanjski sud dao podrobnu analizu što je od navedenog primijenio prilikom donošenja prvostupanjske presude.

16. Posljedično svemu izloženom ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 7. st. 1. u svezi s čl. 8. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje ZR), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj 143/13), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 35/19, Dodataka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 92/19), Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12) te Temeljni Kolektivne ugovore za službenike i namještenike u javnim službama iz 2017., 2018. i 2019. (Narodne novine broj 24/17, 128/17, 47/18 i 123/19).

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I., II. i IV. izreke.

18. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta