Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-35/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mostarčič & Ogresta iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. (OIB:85584865987) iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, a povodom protutužbe tuženika - radi sudskog raskida ugovora o radu, povodom žalbi parničnih stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-13883/2021-39 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/Prihvaćaju se žalbe parničnih stranaka, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-13883/2021-39 od 31. prosinca 2024. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da se nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

II/O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I/izreke utvrđena je nezakonitom i nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu Klasa: 001-01/21-01/57 od 12. travnja 2021. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužiteljev Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 3160/01 od 5. studenog 2001. uz utvrđenje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem predmetnog otkaza. Toč.II/izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu zatraženog vraćanja na rad na radno mjesto poslovođe odvoza glomaznog otpada, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto. Toč.III/izreke usvojena je protutužba tuženika i određen sudski raskid tužiteljevog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 3160/01 od 5.11.2021. s danom 31. prosinca 2024., a toč.IV/izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Pravovremenim žalbama obje parnične stranke pobijaju opisanu presudu – tužitelj u odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II/izreke te u toč.III/- i toč.IV/izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik u toč.I/ izreke, u toč.III/izreke u odnosu na utvrđen datum sudskog raskida tužiteljevog ugovora o radu i u odnosu na toč.IV/izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22). Žalitelji predlažu da se opisana presuda u pobijanim dijelovima preinači sukladno žalbenim navodima odnosnog žalitelja, podredno da se u tim dijelovima ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

5. Naime, prvostupanjski sud je, na osnovu uvida u ugovor o radu tužitelja i odluku o izvanrednom otkazu utvrdio da je tužitelj radio kod tuženika od 15. studenog 2001. na radnom mjestu komunalnog radnika (iako tužbenim zahtjevom traži vraćanje na radno mjesto poslovođe odvoza glomaznog otpada) i da je tuženik dana 12. travnja 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa utvrdivši da je tužitelj lažirao nalog za odvoz glomaznog otpada s adrese [adresa] te odvezao vlastiti glomazni otpad sa adrese [adresa] u količini od 11 tona čime da je tuženiku prouzročena šteta u iznosu od cca 19.900,00 kn (sada cca 2.600,00 Eur) – a sve uz sudjelovanje radnika ZO i uz znanje rukovoditelja ĆO.

6. Koncentrirajući dokazni postupak na utvrđivanje opravdanosti otkaznog razloga, polazeći od priznanja tužitelja da je doista predmetnog dana (23. ožujka 2021.) preuzeo vlastiti glomazni otpad s adrese [adresa] jer na adresi [adresa] otpad nije zatečen, a uz dozvolu od svog nadređenog ĆO obzirom da se radilo o uobičajenoj praksi, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj doista, bez prethodnog podnošenja zahtjeva tuženiku, za vrijeme radnog vremena pristupio skupljanju vlastitog glomaznog otpada i da je tuženik dokazao da je time tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa jer je tijekom radnog vremena koristio tehnička sredstva tuženika u vlastite svrhe. Pri tom iskaz svjedoka ČO koji živi na adresi [adresa] za koju je lažiran zahtjev za odvoz glomaznog otpada – a koji je iskazao da je takav zahtjev podnio tijekom veljače ili ožujka 2021. te da je povodom istog glomazni otpad odvezen početkom ožujka 2021. - prvostupanjski sud otklanja zaključivši da se isti ne može povezati sa događajem od 23. ožujka 2021.

6.1. No smatrajući da iz Odluke o otkazu nije vidljiva metodologija kojom je tuženik utvrdio da bi se radilo upravo o 11 tona otpada, niti kako je došlo do izračuna štete u visini od cca 2.600,00 Eur, pri čemu nije uzeo u obzir tijekom postupka po tuženiku u tom pravcu isticanih navoda i dokaza, zaključivši nadalje da iz Odluke o otkazu ne proizlazi da bi tužitelj ranije bio disciplinski kažnjavan zbog istih ili sličnih povreda, a i da nije sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđen koruptivni element tj. primanje ili davanje mita (koji se spominje u prijavi CO temeljem koje je i pokrenuto postupanje protiv tužitelja), prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije dokazan opravdani razlog za izvanredni otkaz tužiteljevog ugovora o radu i to neovisno od počinjene povrede neovlaštenog prikupljanja vlastitog otpada. Nadalje zaključuje da nije dokazano ni da nastavak radnog odnosa nije bio moguć, to više što je tužitelj bio zaposlen kod tuženika "kakvih 20 godina", da je tužitelju od strane nadređenog bilo odobreno prikupljanje vlastitog otpada, a da je " tužbeni zahtjev ĆO, vezano za isti događaj, pravomoćno odbijen no u predmetnoj odluci se u bitnome upire na rukovodeći status ĆO te s tim povezanu dodatnu odgovornost, što nije slučaj kod tužitelja, koji je bio komunalni radnik". Osnovom navedenih zaključaka prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zatraženog utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza od 12. travnja 2021. te u dijelu utvrđenja da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem spomenutog izvanrednog otkaza.

6.2. No zaključivši da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik s pravom navodi da je temeljem spomenutog događaja od 23. ožujka 2021. (neovisno od toga što isti ne bi predstavljao opravdani razlog za izvanredni otkaz) kao i drugih naknadno utvrđenih nepravilnosti na strani tužitelja "pobliže navedenih podneskom tuženika od 25. studenog 2021." došlo do trajnog gubitka povjerenja poslodavca prema tužitelju, prvostupanjski sud nalazi osnovanim protutužbeni zahtjev tuženika radi utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu tužitelja i to s danom donošenja prvostupanjske presude, pa je neosnovanim ocijenio zahtjev tužitelja radi vraćanja na radno mjesto poslovođe odvoza glomaznog otpada.

7. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda osnovano su dovedena u sumnju žalbama parničnih stranaka.

7.1. Pri tom osnovano tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a - da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude i jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

8. Naime, nedvojbeno je da se obrazloženje pobijane presude ne može smatrati valjanim obrazloženjem sudske odluke na način kako je to navedeno u odredbi čl. 338.stav.4. ZPP-a jer se iz navedenog obrazloženja uopće ne može razabrati na koji je način prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i koje je činjenice, na osnovi provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio kao i na kojem mjerodavnom pravu prvostupanjski sud uopće temelji predmetnu presudu, pa takvo obrazloženje prvostupanjske presude ovom sudu ne pruža onu neophodnu osnovu bitnu za kontrolu pravilnosti prvostupanjske presude jer se iz navedenog obrazloženja ne može razabrati niti način, a niti rezultati zaključivanja prvostupanjskog suda o relevantnim činjenicama, niti ocjena provedenih dokaza, a niti pravo koje je primijenjeno. Razlozi obrazloženja u uzajamnom su proturječju obzirom prvostupanjski sud zaključuje da je ostvarena povreda obveza iz radnog odnosa no da navedeno ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz jer tuženik nije dokazao način obračuna utvrđene visine štete koja mu je takvom povredom prouzročena, pri čemu prvostupanjski sud ne uzima u obzir u tom kontekstu po tuženiku tijekom prvostupanjskog postupka opširne činjenične navode niti u spis priloženu materijalnu dokumentaciju (radne listove, GPS prikaz lokacije, Izvješće o radu pumpe), a niti dokazni prijedlog za provođenje informatičkog vještačenja GPS uređaja vozila tuženika oznake G 627 kojim se tužitelj predmetne zgode koristio.

8.1. Tome valja nadodati da prema odredbi čl. 120.stav.1. i 2. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) otkaz mora biti u pisanom obliku i sadržavati obrazloženje pa kako navedenim odredbama nije propisano što obrazloženje treba sadržavati, to ne treba sadržavati ni potpunu konkretizaciju i do krajnjih granica određen činjenični opis povreda koje su radniku stavljene na teret, već je dovoljno da se iz razloga obrazloženja otkaza može razabrati o kojim povredama je riječ (identitet povreda). Stoga evidentno da ne treba sadržavati ni metodologiju izračuna opsega i/ili visine štete (istovjetno pravno shvaćanje sadržano je i u rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-754/2011-2 od 5. veljače 2014. i Revr-977/2012-2 od 21. svibnja 2013.).

8.2. U konkretnom je slučaju tuženik u obrazloženju odluke o otkazu naveo da je građanin CO dana 26.3.2021. (čiju prijavu i izjavu je dostavo u predmetni spis no koju je prvostupanjski sud u potpunosti ignorirao) prijavio tužitelja i radnika MO da su primili novac za odvoz otpada s adrese [adresa] (za koju tužitelj tvrdi da se tamo nalazi njegova kuća), da su tužitelj (a i svjedok MO) priznali da je zahtjev građana na ime RO na adresi [adresa] – lažan te da su ga iskoristili kako bi odvezli otpad s adrese [adresa], da su dva puta odvezli otpad s lokacije [adresa], a da u radnom nalogu nisu naveli da su tamo uopće bili a sve kako bi ostavili mogućnost da kolege iz druge smjene ponovno dođu na istu lokaciju i odvezu još otpada.

8.3. Razmatranjem prvostupanjskog spisa utvrđeno je i da je provedeno saslušanje svjedoka MO, ČO (koji je iskazao da je otpad sa njegove adrese odvezen početkom ožujka mjeseca 2021. što bi značilo da je njegov zahtjev s kraja veljače/početka ožujka 2021. – konzumiran), ĆO, DO i AO - no koje iskaze prvostupanjski sud nije ni sadržajno analizirao niti vrijednosno ocijenio.

8.4. Navedenom valja dodati da je tuženik tijekom postupka iznio i činjenični supstrat (istovjetne) povrede radne obveze počinjene po tužitelju, za koju je saznao 9.travnja 2021. no kako je postupak povodom prijave CO vezano uz predmetni događaj od 23.3.2021. već bio okončan donošenjem predmetne Odluke o otkazu, to povreda od 9.4.2021. nije obuhvaćena činjeničnim supstratom Otkaza od 12.4.2021. No niti na navedene okolnosti se prvostupanjski sud uopće ne referira.

9. Konačno, svemu iznesenom valja nadodati da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Revr-849/2017 od 13.2.2018. visina štete koja je poslodavcu nastala zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu nije odlučna za ocjenu postojanja opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu jer visina štete nije zakonska pretpostavka za dopuštenost izvanrednog otkaza, pa je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da zbog toga što tuženik u predmetnoj Odluci o otkazu nije obrazložio opseg i visinu štete da, citira se : "..nije dokazano da su se ostvarili uvjeti za davanje tužitelju izvanrednog otkaza u smislu odredbe čl.116.stav.1. ZR, neovisno o počinjenoj povredi od strane tužitelja(neovlašteno prikupljanje vlastitog otpada)".

10. Obzirom na sve izneseno, evidentno je da zbog utvrđenih opsežni manjkavosti u postupanju i obrazlaganju zauzetog stajališta, a koje reflektiraju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a, ovaj sud nije u mogućnosti ispitati pravilnost takvog stajališta u njegovom meritumu niti odgovoriti na žalbene navode parničnih stranaka slijedom čega je pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da se zbog opsega utvrđenih manjkavosti nova glavna rasprava ima održati ispred drugog suca pojedinca.

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve po parničnim strankama predložene i na pripremnom ročištu prihvaćene dokaze te novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti o osnovanosti tužbenog – i protutužbenog zahtjeva dajući za zauzeto stajalište jasne, određene i neproturječne razloge koji će imati uporište u sadržaju provedenih i ocjenjenih dokaza te time omogućiti ovom sudu da u eventualnom budućem žalbenom stadiju odgovori na žalbene navode odnosnog žalitelja. Prvostupanjski sud će pri tom odlučiti i o svim troškovima postupka, uključujući i ovog žalbenog (sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a).

11. Konačno, imajući u vidu žalbene navode tuženika, valja navesti da kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. stav. 2. ZR-a na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva) dakle unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu, već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.). Pri tom je tuženik dužan dokazati okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, ali i iznijeti jasne i određene činjenice koje opravdavaju sudski raskid ugovora o radu upravo na određeni predloženi dan. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je propustio za zauzeto stajalište također dati razloge obrazloženja, iako je tuženik detaljno obrazložio povrede radnih obveze koje je tužitelj počinio istovjetnim radnjama dana 9.travnja 2024.

U Varaždinu, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec