Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-600/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja AB [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa direktor ŽZ, a njega punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Općinskog suda u Virovitica, poslovni broj P-214/2024- 8 od 24. travnja 2024., 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitica, poslovni broj P-214/2024-8 od 24. travnja 2024. u toč. II i III izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I Nalaže se tuženoj NZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku 8 dana podmiriti tužitelju AB za opskrbu električnom energijom, [osobni identifikacijski broj], [adresa], dospjeli dug na ime zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 1,41 (jedan euro i četrdeset jedan cent) eura.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Nalaže se tuženiku u roku 8 dana podmiriti tužitelju prouzročene parnične
troškove.''
III Nalaže se tužitelju AB za opskrbu električnom energijom, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka tuženoj NZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u iznosu od 6,12 (šest eura i dvanaest centi) eura, u roku 15 dana."
2. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u iznosu od 35,79 eura."
3. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. II i III izreke u kojem je odlučeno o parničnim troškovima žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je presuda nejasna i proturječna. Ističe kako sud nije odlučio o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva jer nije donio rješenje o djelomičnom povlačenju, a niti je tužitelja odbio s tim dijelom tužbenog zahtjeva. Nadalje navodi kako je odluku o trošku postupka sud donio temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku cijeneći omjer uspjeha u parnici prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu jer se tuženica protivila povlačenju tužbe, međutim, zanemaruje činjenicu da je tuženica platila glavnicu nakon podnošenja tužbe, nakon čega je tužitelj za plaćeni dio djelomično povukao tužbeni zahtjev. Budući se tuženica protivila djelomičnom povlačenju tužbe, sud je o zahtjevu tužitelja morao meritorno odlučiti, a što nije učinio, a omjer uspjeha stranaka u sporu nije mogao računati prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužba je djelomično povučena iz razloga što je tuženica podmirila glavnicu duga pa je prvostupanjski sud valjanom primjenom odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku trebao obvezati tuženicu naknaditi tužitelju prouzročene troškove. Smisao zakonske odredbe koja kaže da će sud u slučaju da se tuženik protivi djelomičnom povlačenju o tom dijelu zahtjeva meritorno odlučiti nije u tome da se tuženiku nepripadno dosudi parnični trošak, nego samo u tome da se izbjegne situacija da tužitelj tuženika za povučeni dio ponovno tuži. Ostaje činjenica da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev iz razloga što je tuženica istom udovoljila, pa je upravo i za taj povučeni dio dužna naknaditi troškove tužitelju, a ne obrnuto, jer je tužitelj u potpunosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova te usvoji tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u cijelosti.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužitelj podnesenom žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod toč. II i III izreke, a koja se odluka o troškovima u presudi, sukladno čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), smatra rješenjem.
7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo te su u njemu navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.
8. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja o trošku parničnog postupka nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.
9. U nepobijanom dijelu u toč. I izreke presude sud prvog stupnja je tuženici naložio da tužitelju dospjeli dug na zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 1,41 eura, dok je u pobijanom dijelu pod toč. II izreke odbio zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi prouzročene parnične troškove te u toč. IIII izreke naložio tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 6,12 eura.
10. Po primitku spisa od Općinskog suda u Virovitici radi odlučivanja o žalbi tužitelja, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji je povučen odnosno o tome nije donio rješenje, niti je tužitelja, budući se tuženica protivila djelomičnom povlačenju tužbe, odbio sa dijelom tužbenog zahtjeva, zbog čega je spis vratio prvostupanjskom sudu radi donošenja dopunske presude kojom će odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji je povučen.
10.1. Po donošenju dopunske presude i proteku roka za žalbu protiv iste, prvostupanjski je sud cjelokupni spis sa žalbom tužitelja vratio ovom drugostupanjskom sudu na odlučivanje.
11. U obrazloženju odluke o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja, polazi od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV- 16/2021-8 od 26. travnja 2021. da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika. U konkretnom predmetu tuženica se usprotivila smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je sud uspjeh u parnici cijenio s obzirom na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a to je 35,79 eura, pa pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP utvrđuje kako je tužitelj od utuženog iznosa (35,79 eura) uspio sa 3,94 % (1,41 eura) iz čega proizlazi da je uspjeh tužene 96,06 % i da ostvaruje pravo na 92,12% (96,06%-3,94%) troškova koji su joj bili potrebni za vođenje parnice na ime zatraženog troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu odnosno 6,12 eura.
12. Nisu osnovani žalbeni navodi kako prvostupanjski sud omjer uspjeha stranaka u sporu nije mogao računati prema prvotnom postavljenom tužbenom zahtjevu, jer je tužitelj djelomično povukao tužbu iz razloga što je tuženica podmirila glavnicu duga, zbog čega je valjanom primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP trebalo obvezati tuženicu naknaditi tužitelju prouzročene troškove.
12.1. Naime, tužitelj je u tužbi od 20. veljače 2024. tužbenim zahtjevom zatražio isplatu 35,79 eura, ali je nakon primitka odgovora na tužbu tuženice u kojem je ona osporila dugovanje i priložila dokaz da je iznos od 35,79 eura platila 21. veljače 2024., u podnesku od 5. ožujka 2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 35,79 eura, te potražuje zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu u iznosu od 1,41 eura, koji je iznos tužitelju i dosuđen prvostupanjskom presudom, i parnični trošak u iznosu od 263,27 eura. Kako se prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP tužba ne može povući bez pristanka tuženika nakon što se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tuženica se djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 21. ožujka 2024. protivila, sud prvog stupnja osnovano nije prihvatio takvu dispoziciju tužitelja, već je odlučivao o zahtjevu postavljenom u tužbi, pa je tužitelju u konačnici dosuđen dio postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,41 eura, dok je za dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 35,79 eura tužitelj odbijen u dopunskoj presudi. Dakle, od zatraženih 35,79 eura tužitelju je dosuđeno 1,41 eura.
12.2. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da se u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora određuje prema konačno postavljenom zahtjevu te da se prema tom zahtjevu obračunava parnični trošak i ocjenjuje uspjeh tužitelja u parnici, treba odgovoriti da sud tako postupa kada se tuženik ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Stoga je pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi (a ne u podnesku od 5. ožujka 2024.), na način da je dio zahtjeva koji je bio predmetom povlačenja odbijen dopunskom presudom, koja nije pobijana žalbom.
13. Obzirom da ovaj sud smatra kako je odluka suda prvog stupnja u pogledu troškova postupka pravilna i zakonita, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. II i III izreke tj. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
14. U nepobijanom dijelu u toč. I izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Zadar, 2. travnja 2025.
Sudac
Eugen Škunca
