Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-303/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžekoviće Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P- 2248/2019-42 od 15. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-2248/2019- 42 od 15. prosinca 2023., i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I-Utvrđuje se da je dio odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu od dana 29. lipnja 2007. godine, broj ugovora:2402006-1031262160/51404627-5103604712 između Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 s jedne strane,te UP iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj],s druge strane, koji glasi:
„Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke”
i članak 8. stavak 1. istog ugovora koji glasi:
„Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 7,990% godišnje.” Članak 8. stav 2. glasi: „...za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu se vršiti promjene govorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.” - ništetne.
II-Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da plati tužitelju UP iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj],s osnova preplaćenog iznosa kamata i primijenjene valutne klauzule iznos od 3.443,86 € / 25.947,94 kn 1 (slovima: tri tisuće četiristo četrdeset i tri eura i osamdeset i šest centi / dvadeset i pet tisuća devetsto četrdeset i sedam kuna i devedeset i četiri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dana dospjeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to od:
dana 2.8.2008. godine iznos od 0,69 € (5,23 kn)
dana 2.9.2008. godine iznos od 2,00 € (15,10 kn)
dana 2.10.2008. godine iznos od 5,60 € (42,21 kn)
dana 2.11.2008. godine iznos od 16,45€ (123,97 kn)
dana 2.12.2008. godine iznos od 12,12 € (91,35 kn)
dana 2.1.2009. godine iznos od 22,58 € (170,12 kn)
dana 2.2.2009. godine iznos od 24,29 € (183,03 kn)
dana 2.3.2009. godine iznos od 25,49 € (192,02 kn)
dana 2.4.2009. godine iznos od 20,85 € (157,11 kn)
dana 2.5.2009. godine iznos od 30,93 € (233,01 kn)
dana 2.6.2009. godine iznos od 28,99 € (218,42 kn)
dana 2.7.2009. godine iznos od 27,06 € (203,92 kn)
dana 2.8.2009. godine iznos od 26,87 € (202,42 kn)
dana 2.9.2009. godine iznos od 28,40 € (213,97 kn)
dana 2.10.2009. godine iznos od 27,13 € (204,38 kn)
dana 2.11.2009. godine iznos od 29,65 € (223,41 kn)
dana 2.12.2009. godine iznos od 30,01 € (226,10 kn)
dana 2.1.2010. godine iznos od 35,02 € (263,85 kn)
dana 2.2.2010. godine iznos od 34,02 € (256,32 kn)
dana 2.3.2010. godine iznos od 41,94 € (315,98 kn)
dana 2.4.2010. godine iznos od 42,31 € (318,79 kn)
dana 2.5.2010. godine iznos od 41,94 € (316,03 kn)
dana 2.6.2010. godine iznos od 45,24 € (340,88 kn)
dana 2.7.2010. godine iznos od 56,71 € (427,25 kn)
dana 2.8.2010. godine iznos od 53,68 € (404,44 kn)
dana 2.9.2010. godine iznos od 54,10 € (407,60 kn)
dana 2.10.2010. godine iznos od 52,70 € (397,06 kn)
dana 2.11.2010. godine iznos od 48,42 € (364,84 kn)
dana 2.12.2010. godine iznos od 58,00 € (437,02 kn)
dana 2.1.2011. godine iznos od 78,91 € (594,53 kn)
dana 2.2.2011. godine iznos od 79,35 € (597,88 kn)
dana 2.3.2011. godine iznos od 166,31 € (1.253,07 kn)
dana 2.4.2011. godine iznos od 58,26 € (438,96 kn)
dana 2.5.2011. godine iznos od 59,41 € (447,65 kn)
dana 2.6.2011. godine iznos od 69,76 € (525,62 kn)
dana 2.7.2011. godine iznos od 66,04 € (497,55 kn)
dana 2.8.2011. godine iznos od 82,98 € (625,19 kn)
dana 2.9.2011. godine iznos od 83,65 € (630,26 kn)
dana 2.10.2011. godine iznos od 217,27 € (1.637,05 kn)
dana 2.11.2011. godine iznos od 193,62 € (1.458,81 kn)
dana 2.12.2011. godine iznos od 102,74 € (774,12 kn)
dana 2.1.2012. godine iznos od 107,92 € (813,13 kn)
dana 2.2.2012. godine iznos od 111,72 € (841,78 kn)
dana 2.3.2012. godine iznos od 111,34 € (838,87 kn)
dana 2.4.2012. godine iznos od 109,13 € (822,21 kn)
dana 2.5.2012. godine iznos do 110,15 € (829,92 kn)
dana 2.6.2012. godine iznos od 111,67 € (841,34 kn)
dana 2.7.2012. godine iznos od 109,65 € (826,18 kn)
dana 2.8.2012. godine iznos od 110,76 € (834,55 kn)
dana 2.9.2012. godine iznos od 108,67 € (818,81 kn)
dana 2.10.2012. godine iznos od 95,00 € (715,76 kn)
dana 2.11.2012. godine iznos od 6,36 € (47,95 kn)
dana 2.12.2012. godine iznos od 6,36 € (47,95 kn)
dana 2.1.2013. godine iznos od 6,36 € (47,95 kn)
dana 2.2.2013. godine iznos od 6,36 € (47,95 kn)
dana 2.3.2013. godine iznos od 6,36 € (47,95 kn) i to po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine određena Uredbom o visini stope zatezne kamate; od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III-Nalaže se tuženiku da nadoknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju u visini od 2.514,17 € / 18.943,01 kn (slovima: dvije tisuće petsto četrnaest eura i sedamnaest centi / osamnaest tisuća devetsto četrdeset i tri kune i 01 lipa) u roku od petnaest dana od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
IV-Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki III izreke ove presude.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 29. lipnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz valutu CHF te promjenjiva kamatna stopa te posljedično tome zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.443,86 EUR/25.947,94 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
5. Tuženik u žalbi ukazuje da je pobijana presuda donesena bez prethodnog odlučivanja o njegovu zahtjevu za izuzeće ukoliko prvostupanjski sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao CHF kredit kod tuženika ili kod druge banke koja je bila suparničar s tuženikom u postupku kolektivne zaštite potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/12, odnosno ukoliko bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana), a o čemu da nije odlučeno pa smatra da je time počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) koja je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, jer je prvostupanjski sud počinio ukazanu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 71. –75. ZPP.
7. Pregledom spisa je utvrđeno da je tuženik u podnesku zaprimljenom 14. prosinca 2020. stavio zahtjev za izuzeće suca na temelju čl. 71. toč. 7. ZPP ukoliko sudac ili njemu bliska osoba imaju ili su imali CHF kredit kod tuženika ili kod druge banke koja je bila suparničar s tuženikom u postupku kolektivne zaštite potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod. posl. br. P-1401/12; odnosno ukoliko njemu bliska osoba zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa tužitelje u sličnim ili istovrsnim sporovima protiv tuženika ili protiv neke druge banke koja je bila suparničar s tuženikom u postupku kolektivne zaštite potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod. posl. br. P-1401/12.
8. Unatoč naprijed navedenom te postavljenom zahtjevu tuženika iz sadržaja spisa proizlazi da o njemu nije odlučeno niti je postupljeno u okviru odredbi čl. 71. do 75. ZPP.
9. Neodlučivanjem o podnesenom zahtjevu tuženika te neprimjenjivanjem zakonskih odredi čl. 71. do 75. ZPP koje reguliraju izuzeće suca te s tim u vezi postupanje suda po dopuštenim ali i nedopuštenim zahtjevima, kojim odredbama se jamči nepristranost te time osigurava pravo na zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud a čime se osigurava pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odrede čl. 354. stavak 1. ZPP jer prvostupanjski sud nije primijenio ova pravila postupka, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
10.1. Treba ukazati da i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske okolnost da je sudac čije se izuzeće traži sudjelovao u donošenju pobijane odluke prije nego što je odlučeno o njegovu izuzeću ima za posljedicu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (odluke Rev-x-1180/2011 od 17. siječnja 2012. i Rev-899/2022-2 od 6. rujna 2022.). I Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) naglasio je da sud mora razmotriti tvrdnje podnesene u prilog zahtjevu za izuzeće suca. Korištenje instituta izuzeća sudaca u postupku nije samo tek jedno od procesnih sredstava koje se može tako lako otkloniti bez pridavanja dužne pažnje značaju donošenja i obrazloženja odluke o izuzeću, jer upravo donošenje odluke i valjano obrazloženje te odluke pridonosi formiranju povjerenja u nepristranost sudaca. Ovakav stav je izražen i u presudi Europskog suda za ljudska prava Mežnarić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 71615/01, presuda od 15. srpnja 2005.), u kojoj ESLJP naznačuje da je postojanje nacionalnih procedura za osiguranje nepristranosti, točnije pravila o izuzeću sudaca, relevantan faktor. Prema stavu ESLJP ova pravila manifestiraju brigu nacionalnog zakonodavstva za otklanjanjem svih razumnih sumnji u pogledu nepristranosti određenog suca i predstavljaju pokušaj osiguranja nepristranosti otklanjanjem svih uzroka za takvu sumnju. U prilog odsustva bilo kakvih predrasuda, ova sredstva su usmjerena na otklanjanje svake naznake pristranosti te tako služe promicanju povjerenja koje sudovi u demokratskom društvu moraju ostavljati u javnosti. Posljedično, propust da se podredi ovim pravilima znači da se slučaj vodio pred sudom čija je nepristranost dovedena u sumnju.
10.2. Nastavno, u predmetu Škrlj protiv Hrvatske (Zahtjev br. 32953/13, presuda od 11. srpnja 2019.) istaknut je i stav da bi se svaki sudac u odnosu na kojega postoji legitiman razlog za bojazan u pomanjkanje nepristranosti morao sam izuzeti iz postupka. Pritom je ESLJP istaknuo kako bi suci trebali održavati i provoditi visoke standarde kod vođenja postupka te bi trebali i osobno paziti na te standarde kako bi zadržali sudački integritet. Stoga je valjano obrazložena odluka o zahtjevu za izuzeće u svakom postupku važna za stvaranje povjerenja u sudove.
11. Slijedom izloženoga, na temelju odredbe čl. 369. stavak 1. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
12. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka odlučujući o istaknutom zahtjevu tuženika u okviru odredbi čl. 71. do 75. ZPP nakon čega će donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku te odlučiti o troškovima cijelog postupka pa tako i o troškovima u povodu pravnog lijeka (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Varaždinu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
