REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, kao punomoćnicima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-502/2023-3 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P- 6283/2019-41 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o kreditu broj 418-50-3810669, zaključen između tužitelja i tuženika dana 24. studenog 2006. godine ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 17.808,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate prema iznosima kako su pojedinačno navedeni (toč. I. izreke). Toč. II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.2 Ugovora o kreditu broj 418-50-3810669 koji su stranke zaključile dana 24. studenog 2006. godine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 24. studenog 2006. godine pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF od 24. studenog 2006. godine pa na dalje, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 879,81 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako su navedeni, a toč. III. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 306,58 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude.

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1406/2024-2 od 20. studenoga 2024. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Može li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženice, odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene, odnosno kamata, opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se pobijana drugostupanjska presuda preinači.

4. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu onoga što je tužitelj ispunio na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (17.808,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća do isplate), kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništetnosti samo onih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli i zahtjev za isplatu iznosa od 879,81 € te 2.308,94 €, koje je tuženik naplatio na temelju tih odredbi, a na temelju tvrdnji tužitelja da je nepoštenim postupanjem tuženika kao trgovca ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da je ugovaranjem valutne klauzule u CHF tuženik valutni rizik prebacio na njega o čemu on nije bio odgovarajuće informiran.

8. Povodom revizije, a imajući u vidu razloge na kojima se temelje nižestupanjske pobijane presude, sporna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj u okolnostima kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti.

9. Nižestupanjski sudovi su polazeći od činjeničnih utvrđenja prema kojima su tužitelj i tuženik 24. studenog 2006. sklopili Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao banka odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.993,08 CHF, obračunat po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, te početnu godišnju kamatnu stopu od 5,20%, da se tijekom trajanja ugovornoga odnosa odlukama tuženika početno ugovorena kamatna stopa od 5,20% mijenjala, te je u određenim razdobljima iznosila 6,20%, 6,75%, 7,75%, 7,50%, 6,75%, godišnje, da je ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF, da je tužitelj zbog povećanja kamatne stope platio 879,81 € kuna više u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, a zbog povećanja tečaja 2.308,94 € više u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora. Nadalje, polazeći od presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. banke, među kojima i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovni broj Pž 6632/2017 kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu, koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i to iz razloga jer se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82., i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, nižestupanjski su sudovi ocijenili da navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. i članka 502.c imaju učinak i na ovaj predmet i da je sud vezan za navedena utvrđenja u predmetnoj parnici, da su ništetne odredbe predmetnoga Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je glavnica vezana za valutu CHF i da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

10. U odnosu na glavni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti isti ocjenjuju neosnovanim pozivom na čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

11. Pravno pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije u bitnome se svodi na ocjenu mogućnosti opstanaka predmetnog ugovora u cjelini polazeći od toga da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

12. Imajući u vidu revizijske navode tužitelja o potrebi primjene prakse Suda Europske unije (dalje i: Sud EU) na predmetni odnos između stranaka i pozivanje na određene odluke toga Suda, valja prije svega reći da te odluke nisu mjerodavni izvor prava u konkretnome slučaju. Naime, te se odluke odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovor, sklopljen 24. studenog 2006. nije u dosegu navedene Direktive jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: EU). Naime, čl. 2. st. 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

13. Stoga je za odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje u ovom predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07).

14. Člankom. 1021. ZOO je propisano: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.“

15. Člankom 324. stavkom 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

16. Nadalje, člankom 87. ZZP/03 odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

17. U pogledu ovog pravnog pitanja ovaj sud je činjenično podudarnim situacijama u odlukama Rev 807/2023-2 od 29. siječnja 2025., te Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:

„....bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.... banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno....valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.... dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).... utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen...“

Nadalje, u odnosu na sadržajno podudarno postavljeno materijalno pitanje u citiranim odlukama je odgovoreno:

„ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.“, te se reafirmiranjem ovog pravnog shvaćanja odgovara na postavljeno pravno pitanje i u ovom predmetu.

18. Obzirom da je pobijana presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek