REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4058/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević – Šupković iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-453/2024-2 od 24. svibnja 2024., kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-21/2021-96 od 13. veljače 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-453/2024-2 od 24. svibnja 2024. kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-21/2021-96 od 13. veljače 2024., zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje:
„Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 138/2023 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja ja obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuje i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda retroaktivnom primjenom bilo kojega propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila a snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3390/2023-2 od 27. listopada 2023, broj Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., broj Pž-3919//2023-2 od 6. prosinca 2023., broj Pž-2057/2023-22 od 24. siječnja 2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007., Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenoga 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (Presuda od 18. srpnja 2013. zahtjev br. 28963/10, Stankiewicz protiv Poljske, presuda od 6. travnja 2006., zahtjev br. 46917/99, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13, Čolić protiv Hrvatske, presuda od 18. studenoga 2021., zahtjev br. 49083/18, te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 5671990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014)?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik problematizira primjenu materijalnoga prava u vezi s primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 – dalje: Tarifa), konkretno, problematizira odluke sudova kojima je za sve radnje u postupku koje se odnose na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku tužiteljici trošak dosuđen prema vrijednosti boda važećoj u vrijeme donošenja prvostupanjske presude. Pitanje formulirano na način kako je to tuženik učinio u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer su u vezi s primjenom materijalnoga prava nižestupanjske odluke u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim, primjerice u odlukama broj Rev- 940/2020-2 od 4. srpnja 2023., broj Rev-847/2021-2 od 13. veljače 2024. i broj Rev- 574/2024-2 od 16. travnja 2024. (tako i ovaj sud u Revd-5297/2024-2 od 29. siječnja 2025.
3.2. Osim toga, vijeće je ocijenilo da takvu, postojeću, ustaljenu praksu ovoga suda u vezi s postavljenim materijalnopravnim pitanjem u prijedlogu za dopuštenje revizije ne treba preispitivati, pogotovo ne zbog razloga na koje se predlagatelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, s obzirom da tuženik važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja obrazlaže pozivanjem na odluke Europskog suda za ljudska prava koje se ne odnose na situacije usporedive s konkretnim parničnim postupkom.
4. Budući da u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, vijeće je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučilo kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
5. Glede predlagateljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.1. U obrazloženju osporene odluke drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Drugostupanjski sud je dakle, detaljno obrazložio primjenu materijalnoga prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, a predlagatelj neosnovano ističe da drugostupanjski sud „nije iznio razloge iz kojih bi bilo vidljivo zbog čega je odstupio od već zauzetih pravnih stajališta u sudskoj praski“ u situaciji kada ni iz čega ne proizlazi da je isti sud prije donošenja predmetne odluke imao praksu različitu od ove koju je primijenio i kada je, kako je to prethodno navedeno, praksa koju je primijenio u skladu s praksom ovoga revizijskoga suda.
6. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
