REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-314/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdenko Krstić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženog PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica u Osijeku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp-12/2022-16 od 24. siječnja 2025., dana 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom dijelu - točka II., IV. i V. izreke, potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Psp- 12/2022-16 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu toč. I. tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku uspostava stanja prije smetanja, a kakvo je bilo u času smetanja postavljanjem ove ograde na istom mjestu i od istog materijala.“

II. Utvrđuje se da je tuženik PO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao posjed tužiteljice DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u Zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] dana 11. lipnja 2022. rušenjem šupe i smokava koje se nalaze na zemljištu i u posjedu tužiteljice. Zabranjuje se tuženiku ovakvo ili slično smetanje ubuduće, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u koji se odnosi na utvrđenje da je tuženik smetao posjed tužitelja rušenjem ograde.

IV. Nalaže se tuženiku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] plati trošak postupka u iznosu od 625,00 (šestodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje u točki II., IV i V. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da rješenje nije na zakonu osnovano. Ukazuje da je i nadalje sporno da li se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, kao i da li su se na nekretnini tužiteljice uopće nalazile smokve i, ako jesu, koliko stabala smokvi i gdje su se točno ta stabla nalazila, te da li je na nekretnini tužiteljice bila samo jedna ili dvije drvene šupe. U nastavku svoje žalbe tuženik daje svoju ocjenu provedenih dokaza te zaključuje da iz iskaza same tužiteljice, a i fotografija koje prileže predmetu jasno, proizlazi kako tužiteljica više mjeseci nije bila u stvarnom posjedu nekretnine, a također da tužiteljica nije dokazala da su se na nekretnini u njenom suvlasništvu nalazila stabla smokve i dvije šupe. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja uvaži njegovu žalbu, preinači predmetno rješenje u pobijanom dijelu i odbije zahtjev tužiteljice, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom koju temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazili da se 11. lipnja 2022. (kada je saznala za počinjeno smetanje) nalazila u posljednjem mirnom posjedu nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, a koji je posjed tuženik smetao na način da je prilikom čišćenja svoje nekretnine (nakon što je uklonio kamenu ogradu - zid koji je dijelio predmetne nekretnine od nekretnine tuženika) porušio staru drvenu šupu (u kojoj su bila odložena vješala za svinjokolju te kotao za topljenje čvaraka uz još nekoliko stvari koje su nestale) koja se nalazila u njenom dvorištu - vrtu, te je posjekao tri stabla smokava koje su bile posađene između ogradnog zida i šupe koje je tuženik porušio, a posljedično tome, da se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama tuženika te pazeći pritom dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, o kojima je pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo jednako odlučiti.

6.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredbi članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem svoje žalbe ukazuje tuženik, jer je sud za svoju odluku dao jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP). Prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja upravo tako je i postupio, proveo je dokaze koje je ocijenio važnim za donošenje odluke, pri čemu je utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor smetanja posjeda. Nezadovoljstvo tuženika ocjenom provedenih dokaza nema za posljedicu nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6.3. Pritom, sud je dao valjano obrazloženje razloga kojima se rukovodio kada je o spornim okolnostima poklonio u cijelosti vjeru iskazima svjedoka predloženih po tužiteljici, i to AO i UO, te iskazu same tužiteljice, kao parnične stranke, odnosno zbog čega je iskazima svjedoka predloženih po tuženiku, i to VO, FO i GO, te konačno i samom tuženiku, vjeru poklonio samo u dijelu. Razloge suda kao valjane i pravilno obrazložene prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja, pri čemu se ističe da njihova valjanost nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tuženika.

6.4. Ovdje se posebno ističe, da je sud svoju odluku u onom spornom – posljednjem stanju posjeda i počinjenom smetanju, osim na iskazima svjedoka i parničnih stranaka, temeljio i na materijalnim dokazima, točnije na sadržaju potvrde sačinjene po djelatnicima Policijske postaje osječko-baranjske, II. Policijska postaja Osijek, koji su po dojavi o izvršenom smetanju po prijavi supruga tužiteljice izišli na lice mjesta.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja utvrdio je i pravilno obrazložio razloge kojima se rukovodio prilikom utvrđenja spornih činjenice, i to:

- da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje u spornom dijelu - onom kojem je tuženik nesporno porušio ogradni zid radi čišćenja svoje nekretnine, graniče s nekretninom tuženika, koji posjed (kao jedna od suvlasnika) je izvršavala na način da je iste obilazila jednom u mjesecu zajedno s svojim suprugom, održavala je i čistila a po svom suprugu plaćala je račune za istu;

- da je tuženik prilikom čišćenja svoje nekretnine u travnju 2022. srušio zid koji se nalazio između nekretnina koje posjeduju tuženik i tužiteljica kom prilikom je ušao u posjed nekretnina tužiteljice unutar kog dijela je postavio žičanu ogradu (to je objasnio činjenicom da je na taj način nastojao spriječiti kretanje svoga psa s njegove nekretnine) koju ogradu je vratio na mjesto odnosno na položaj srušene zidane ograde - po tvrdnji tužiteljice nakon što je ista ustala ovom tužbom a suprotno tuženik nije dokazao;

- da je tuženik na nekretnini koju je tužiteljica imala u posjedu, a sve u pravcu čišćenja svoje nekretnine koja graniči s nekretninom tuženika, uklonio – pored raznog raslinja i visoke trave, i jednu drvenu šupu koja se nalazila na onom dijelu nekretnine tužiteljice u koji je tuženik „ušao“ prilikom čišćenja svoje nekretnine, a na tom dijelu porezao je i tri stabla smokava koje su bile posađene između ogradnog zida i šupe koje je tuženik porušio;

- da je na pojedu tužiteljice ostala još jedna šupa.

7.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je zaključio da je tuženik smetao tužiteljičin posjed rušenjem jedne drvene šupe i stabala smokava, pa joj je stoga, uz pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 22. u vezi odredbe članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017.)) pružio zahtijevanu posjedovnu zaštitu, prihvaćajući kao osnovan njen tužbeni zahtjev pobliže opisan kao u točki II. izreke predmetnog rješenja, radi čega je žalbu tuženika valjalo u tom dijelu ocijeniti u cijelosti neosnovanom (članak 380. stavak 2. ZPP).

8. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Međutim, i u tom dijelu žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, jer je tuženik i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka, ali ne primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, već odredbe članka 154. stavka 5. ZPP, jer je tužiteljica s svojim zahtjevom nije uspjela u neznatnom dijelu – onom koji je pobliže opisan pod točkom III. izreke, a u odnosu na povučeni dio zahtjeva (kom povlačenju se tuženik nije protivio ali je zahtijevao troškove postupka koje nije u odnosu na povučeni dio zahtjeva posebno specificirao na ročištu koje je kod suda prvoga stupnja održano dana 10. prosinca 2024.) nisu nastali posebni troškovi postupka. Dakle, pravilnom primjenom materijalnoga prava o odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki IV. i V. izreke, valjalo je jednako odlučiti (članak 380. stavak 2. ZPP).

9. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 2. travnja 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić