Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-994/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ICZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3183/2022-27 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3183/2022-27 od 26. srpnja 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] koju su tužitelj ICZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta br. 50, Zagreb, OIB 025355697732 zaključili dana **.**.2006. godine u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.804,01 eura, na ime preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci u razdoblju od 1. listopada 2008. do 1. studenog 2013., pa do isplate, u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.902,13 eura zajedno sa zateznom kamatom računatom od 26. srpnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tuženik pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi navodi da u odnosu na ništetnost valutne klauzule u obrazloženju nema razloga o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule.Ističe da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno člankom 22. Zakonom o obveznim odnosima.Ukazuje da u ugovoru i otplatnim tablicama nigdje nije navedeno da se kredit otplaćuje u kunama, da je tužitelj svojevoljno ušao u kreditni odnos, pristao na sadržaj ugovora i odredbu o promjenjivoj stopi kako je formulirana ugovorom, da je svoj pristanak na ugovor potvrdio prilikom solemnizacije.Pozivom na odredbu članka 215. stavak 1. ZOO, smatra da je pogrešno odlučeno o zastari, da zastara nije prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, da je trebalo primijeniti zastarni rok od pet godine od dospijeća pojedinog anuiteta, da odredbe članka 502.a ZPP, ne uređuju prekid zastare zbog podnošenja kolektivne tužbe, da se pravno shvaćanje Vrhovnog suda na kojem je zasnova odluka o zastari ne temelji niti na jednom propisu.Prigovara da prvostupanjski sud nije ispitao navode i prigovore tuženika iznesene u postupku čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava, te u tom smislu i načelo zakonitosti.Zbog ovih propusta počinjena je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

5. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se određeno poziva žalitelj prigovorima da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.Suprotno žalbenim tvrdnjama, pored pozivanja na kolektivnu presudu koja predstavlja činjeničnu osnovu tužbe u skladu sa odredbom 502.c ZPP, u presudi su izneseni jasni, određeni i potpuni razlozi o svim odlučnim činjenicama utvrđeni provedenim dokazima koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ne stoje tvrdnje tuženika da se prvostupanjski sud nije izjasnio o njegovim prigovorima i navodima, pa da mu je stoga povrijeđeno pravo na pravično suđenje.Iz razloga presude jasno proizlazi da se prvostupanjski sud izjasnio o svim relevantnim navodima i prigovorima koje je tuženik iznosio za trajanja postupka.Tako se prvostupanjski sud izjasnio o pitanju zastare nakon povećanja tužbenog zahtjeva, o informiranosti tužitelja o riziku ugovaranja valutne klauzule izražene u valuti švicarski franak, zauzeo stajalište o učincima presude donesene po kolektivnoj tužbi, utvrdio osnovanost i visinu tražbine, te se izjasnio o svim drugim relevantnim činjenicama na koje je ukazivao tuženik.Pravo na pravično suđenje ne može se tumačiti na način da se sud mora detaljno očitovati o prirodi članka 22. Zakona o obveznim odnosima ili prihvatiti pravna stajališta tuženika koja su bila predmet razmatranja u pravomoćno okončanom sporu po kolektivnoj tužbi.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da je između stranaka **.**.2006., sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tužena banka tužitelju odobrila kredit za kupnju osobnog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.030,25 CHF, te da je kredit otplaćen.

8. Obzirom da se tužitelj u tužbi pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala i tužena banka, o pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP, odlučivao temeljem ove presude.Prema odredbi članka 502.c ZPP, pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualnim parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak.

8.1. Predmetni ugovor bio je standardni ugovor o potrošačkom kreditu kakav je tužena banka sklapala upravo u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena po kolektivnoj tužbi.

8.2. Kada je u sporu po kolektivnoj tužbi pravomoćnom odlukom utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak tipskih ugovora o kreditu kakav je sklopljen između stranaka u razdoblju na koje se odnosi kolektivna zaštita, u pojedinačnom postupku sud je vezan tom odlukom i takve odredbe ne može smatrati poštenim i valjanim.U parnici pokrenutoj po presudi donesenoj u sporu po kolektivnoj tužbi dopušteno je dokazivati da nisu nepoštene odredbe konkretnog ugovora, time da je teret dokaza na tuženiku.

8.3. Prvostupanjski sud je na prijedlog tuženika izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zaposlenice tuženika koja nije sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora, te utvrdio da tužitelj prethodno pregovaranju, nije bio upoznat s rizicima fluktuacije tečaja valute švicarski franak kako bi mogao procijeniti opseg obveza koje za njega proizlaze iz ove odredbe, kao i utjecaj takve odredbe na njegovo ukupno imovinsko stanje za trajanja kreditnog odnosa.Žalitelj ne osporava ova činjenična utvrđenja, već ponavlja tvrdnje da je tužitelj svojevoljno sklopio ugovor.

9. Neodlučni su žalbeni navodi kojima žalitelj izlaže da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno.Prema odredbama članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP/07), koji se primjenjivao za trajanja ugovornog odnosa stranaka, smatra se nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.Temeljem članka 87. ZZP/03 i članka 102. stavak 1. ZZP/07, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ništetnost u smislu ovih odredbi odnosi se na nepošteno postupanje banke koja prethodno sklapanju ugovora, nije potrošaču jasno predočila sve rizike promjene tečaja domaće valute u odnosu na švicarski franak kako bi mogao procijeniti opseg obveza koje za njega proizlaze iz ove odredbe. Dopuštenost ugovaranja valutne klauzule ne isključuje nepošteno postupanje banke prethodno ugovaranju valutne klauzule vezane za švicarski franak.

10. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20.ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu suda Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, C- 810/21 Caixabank SA i dr., C-561/21 Banco Santander SA, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.). U ovom predmetu tužba je podnesena 2. lipnja 2022., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare koji je počeo teći 14. lipnja 2018.

11. Žalbom se pobija odluka o trošku bez iznošenja konkretnih razloga.O parničnim troškovima odlučeno je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, pri čemu su troškovi odmjereni u skladu s odredbama članka 155. ZPP.

12. Iz ovih razloga je odbijena žalba tuženika i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda.

12.1. Budući tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp