Poslovni broj: Usž-402/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2102/22-21 od 19. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2102/22-21 od 19. prosinca 2023.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, ispravljenom rješenjem, poslovni broj: Us I-2102/22-25 od 24. siječnja 2024., poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-01/01166055859, URBROJ: 341-99-05/3-22-1490, broj spisa: 727446 od 23. lipnja 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/01166055859, URBROJ: 341-25-05/3-22-7126, broj spisa: 1050565 od 16. veljače 2022. te je utvrđeno da je kod tužitelja, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 15. rujna 2020. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, kao posljedica 100% bolesti koje nisu u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da kontrolni pregled nije potreban s obzirom na dob tužitelja (točke I., II. i III. izreke). Točkom IV. izreke presude naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 4.081,81 eura u roku 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
2. Rješenjem tuženika od 23. lipnja 2022. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 16. veljače 2022. kojim je tužitelju, kod kojega je zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 15. rujna 2020. u iznosu od 754,13 kuna mjesečno, a umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u iznosu od 1.055,18 kuna mjesečno s daljnjim uvećanjima te je određeno da tužitelju pripada isplata mirovine od 15. rujna 2020.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge neprihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka iz upravnog postupka. Ponavlja navode Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom iz očitovanja o nalazu i mišljenju sudske vještakinje te zaključuje da kod tužitelja nije nastao potpuni, već djelomični gubitak radne sposobnosti. Navodi da prvostupanjski sud koristi pojam “opća nesposobnost za rad” koji Zakon o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine”, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZOMO) ne poznaje. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu i odbije tužbeni zahtjev.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom ističe da se sudska vještakinja očitovala o prigovorima tuženika na njen nalaz i mišljenje. Pored toga navodi da je na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom tuženiku omogućeno ispitivanje sudske vještakinje, a što je tuženik propustio iskoristiti. U odnosu na žalbeni navod u vezi s pojmom “opća nesposobnost za rad” tužitelj ističe da su taj pojam i pojam “potpuni gubitak radne sposobnosti” sinonimi. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj rođen 1963., KV bravar, koji je radio na poslovima održavanja, s 28 godina mirovinskog staža. Prema nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 16. lipnja 2021. , na kojemu je utemeljeno tuženikovo rješenje od 23. lipnja 2022., kod tužitelja je 15. rujna 2020. zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije: manipulacija težim teretima, rad na visini i rad u nefiziološkom položaju kralježnice, a tužitelj može obavljati lakše poslove u okviru svoje stručne spreme u razini i uz promjene položaja tijela.
8. U prvostupanjskom upravnom sporu provedeno je sudsko medicinsko vještačenje koje je povjereno prim. dr. sc. NA, dr. med. specijalistici medicine rada. Tuženik je dostavio pisano očitovanje na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a strankama je na raspravi omogućeno postavljati dodatna pitanja vještakinji.
9. Uzimajući u obzir trajne promjene u zdravstvenom stanju tužitelja (dekompenziran status kralježnice, trajna disfunkcionalnost zbog psihičkih tegoba, gubitak vida na lijevom, oštećenja vidnog polja na desnom oku, bronhalna astma koja se javlja i pri najmanjem naporu, hladnoći i prašini, položajne vrtoglavice, cerebrovaskularna bolest) i opis poslova tužitelja, sudska je vještakinja zaključila da kod tužitelja od 15. rujna 2020. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% bolestima koje nisu u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te, s obzirom na dob tužitelja, kontrolni pregled nije potreban. Na primjedbe Sektora za vještačenje tuženika sudska se vještakinja detaljno očitovala u podnesku od 9. studenoga 2023.
10. U situaciji u kojoj su nalazi i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja i sudske vještakinje u odnosu na spornu činjenicu stupnja tužiteljeve invalidnosti različiti, prvostupanjski sud se priklonio nalazu i mišljenju sudske vještakinje, smatrajući da stupanj invalidnosti tužitelja u upravnom postupku nije pravilno utvrđen.
11. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom sporu koje tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Iz spisa predmeta proizlazi da se sudska vještakinja očitovala o primjedbama Sektora za vještačenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. listopada 2023. na sudsko vještačenje, iscrpno iznoseći razloge zbog kojih smatra neosnovanima prigovore tuženika na njen nalaz i mišljenje. Pored toga, tuženiku je omogućeno da na raspravi pred prvostupanjskim sudom postavlja pitanja sudskoj vještakinji, a koje pravo nije iskoristio. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju otklonjene sve sumnje u rezultate vještačenja jer je sudska vještakinja jasno, precizno i uvjerljivo otklonila primjedbe tuženika prema kojima kod tužitelja ne postoji potpuni, nego djelomični gubitak radne sposobnosti. Slijedom iznesenog, Sud zaključuje da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka ni pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, članak 39. stavak 4. ZOMO-a koji propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kad kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
13. Osvrćući se na žalbeni navod da prvostupanjski sud koristi pojam “opća nesposobnost za rad”, koji ZOMO ne poznaje, valja reći da je rješenjem o ispravku presude od 24. siječnja 2024. prvostupanjski sud ispravio presudu u tom dijelu, pa žalbeni navod u tom smislu nije moguće prihvatiti.
14. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao točki I. izreke.
15. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, trošak sastava tog podneska Sud ne smatra opravdanim troškom, slijedom čega je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
