Poslovni broj: Usž-1094/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TKV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Lukavec, odvjetnik u Zagrebu, Meštrovićev trg 2, protiv tuženika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Zagreb, Savska cesta 41/IV, radi sudske pristojbe u predmetu dodatnog subvencioniranja stambenog kredita, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-175/2022-19 od 28. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-175/2022-19 od 28. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda od 28. veljače 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja toga suda poslovni broj: UsI-175/2022-17 od 16. veljače 2024. kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, na rešenje u iznosu od 66,36 eura i žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u iznosu od 66,36 eura, odnosno ukupni iznos od 185,81 eura.
2. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nema mjesta primjeni članka 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, 118/18. i 51/23. - dalje: ZSP), ako prema samom utvrđenju suda obveza plaćanja pristojbe dospijeva tek pravomoćnim okončanjem upravnog spora. Smatra da je prvostupanjski sud arbitrarno odbio njezin prigovor te ističe da je 100% invalid prve kategorije i svaki cent joj je potreban za liječenje i njegu. Navodi da je prvostupanjskim rješenjem povrijeđeno materijalno pravo jer prvostupanjski sud nije primijenio članak 7. stavke 1. i 2. ZSP-a s obzirom na to da se u ovom upravnom sporu koristila e-komunikacija. Smatra da je sud bio dužan primijeniti članak 7. stavke 1. i 2. ZSP-a prema kojima se sudska pristojba umanjuje za 50% ako je u predmetu korištena e-komunikacija. Predlaže preinačiti odnosno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-175/2022-7 od 20. listopada 2022. odbačena tužba tužiteljice te je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4434/2022-2 od 20. prosinca 2022. odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno navedeno rješenje Upravnog suda u Zagrebu.
5. Člankom 22. stavkom 1. ZSP-a propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
6. S obzirom na to da je tužba tužiteljice odbačena, tužiteljici je primjenom članka 22. stavka 1. ZSP-a nastala obveza plaćanja sudske pristojbe.
7. Člankom 7. stavkom 1. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Prema stavku 2. istog članka ZSP-a na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Stavkom 4. istog članka ZSP-a propisano je da ako se sudska pristojba sukladno odredbama tog članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.
8. Tužiteljica neosnovano upire na primjenu pogodnosti iz članka 7. stavka ZSP- a, jer se propisana pogodnost ne odnosi na utvrđenje pristojbene obveze, koja je rješenjem od 16. veljače 2024. utvrđena u visini određenoj Tarifom, već na mogućnost plaćanja polovice iznosa sudske pristojbe pod uvjetom plaćanja u roku od tri dana od dana dostave naloga za plaćanje pristojbe. Naime, da je tužiteljica koristila pogodnost propisanu člankom 7. ZSP-a, rješenje o pristojbi ne bi se izvršavalo za iznos obveze utvrđene u nalogu za plaćanje.
9. Neosnovan je žalbeni prigovor da u konkretnom slučaju postoji osnova za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 5. ZSP- a, jer tužiteljica nije dostavila ispravu kojom dokazuje status osobe s invaliditetom.
10. Slijedom izloženog, rješenje o utvrđenju obveze plaćanja sudske pristojbe u visini propisanoj Tarifom nije nezakonito, pa nisu osnovani ni žalbeni navodi, neovisno o razlozima na koje se pozvao prvostupanjski sud, odbijajući prigovor tužiteljice.
11. Trebalo je stoga, na temelju članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
