Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj : Kžm-5/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom DŠ, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18, 126/129, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnog DŠ izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Km-40/2024-28 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba maloljetnog DŠ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Km-40/24-28 od 13. veljače 2025., na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM/11) prema maloljetnom počinitelju DŠ izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod koja može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 3 (tri) godine s time da sud odlučuje svakih šest mjeseci ima li osnove obustaviti izvršenje ove odgojne mjere ili ju zamijeniti drugom odgojnom mjerom. Temeljem odredbe članka 66. stavak 4. ZSM/11 vrijeme uhićenja maloljetnika i boravak u istražnom zatvoru u razdoblju od 28. studenog 2024. do 17. veljače 2025. uzima se kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.

1.1. Temeljem odredbe članka 89. stavka 1. ZSM/11 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13. 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) te nužni izdaci i nagrada postavljenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetni DŠ putem braniteljice Arlene Čop odvjetnice iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene Zakona o sudovima za mladež i Kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači uvažavajući žalbu, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4. Žalba maloljetnog DŠ nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju dao valjane i dostatno obrazložene razloge za odluku o izricanju maloljetnom počinitelju DŠ odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, kako one koje se odnose na ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11 od strane maloljetnika, tako i one koje se odnose na izrečenu mu odgojnu mjeru, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je odbio prijedlog obrane za provođenjem vještačenja na okolnost ubrojivosti maloljetnika u inkriminiranom razdoblju. Žalitelja se upućuje na odredbu članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 koja propisuje da će vijeće odbiti izvođenje dokaza ako činjenica koju bi njegovim izvođenjem trebalo utvrditi nije od važnosti za odlučivanje, odnosno ako ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga ne može utvrditi (nevažni prijedlog) iz koje zakonske odredbe proizlazi da sud nije dužan provesti sve dokaze predložene po strankama. Kako je tijekom dokaznog postupka sud proveo i dokaze predložene po obrani, i to saslušanjem svjedoka NŠ i ĐŠ, time nije povrijeđeno niti načelo "jednakosti oružja", odnosno članak 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje u tekstu Konvencija), što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, a na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. U ovom konkretnom slučaju, maloljetnik u svojoj obrani nije isticao da bi njegovo ponašanje tempore criminis eventualno bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa doživljenom prometnom nesrećom u kojoj je bio žrtva, već je to istaknuo njegov otac na raspravi 13. veljače 2025. ne navodeći vrijeme tog događaja. S druge pak strane, prvostupanjski sud je dokazni prijedlog odbio i tu je svoju odluku na raspravi i u pobijanoj presudi valjano i dostatno obrazložio sukladno odredbi članka 421. stavak 2. ZKP/08 pa niti iz tog razloga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Kako sud nije dužan provesti sve dokaze predložene po strankama, to odbivši prijedlog obrane za provođenjem predloženog vještačenja sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, kako to žalitelj pogrešno u žalbi sadržajno ističe kada upire na povredu prava obrane. Da je maloljetni DŠ počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret proizlazi iz njegove obrane i provedenog dokaznog postupka u cjelini, a koje pitanje kaznene odgovornosti žalbom niti nije dovedeno u pitanje.

7. Žalitelj upire da je izrečena odgojna mjera maloljetniku prestroga obzirom da maloljetniku ranije nije izrečena niti jedna odgojna mjera, a postupci na koje se prvostupanjski sud poziva da su u tijeku i da se ne mogu cijeniti kao otegotne okolnosti. Ujedno se žalbom osporava i navod iz socio anamneze da roditelji ne žele surađivati sa Zavodom za socijalni rad. Ispravno je sud prvog stupnja prihvatio socio anamnestičke podatke sačinjene po Hrvatskom zavodu za socijalni rad i mišljenje više stručne savjetnice Nataše Makarun, prof. psihologije, kao stručnih i nepristranih tijela pa je i u tome dijelu žalba neosnovana. Okolnost da su protiv maloljetnog DŠ pokrenuti maloljetnički kazneni postupci, zbog kaznenog djela krađe iz članka iz članka 228. stavak 1. KZ/11, kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te da je protiv njega u tijeku šest prekršajnih postupaka od kojih je pet iz područja sigurnosti prometa na cestama i jedan iz područja prekršaja protiv javnog reda i mira, uz utvrđene osobne i obiteljske prilike maloljetnika koje proizlaze iz socio anamnestičkih podataka sačinjenih po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Rijeka 8. studenog 2023. i 11. prosinca 2024., te cijeneći mišljenje više stručne savjetnice prof. psihologije Nataše Makarun od 27. siječnja 2025., pravilno sud prvog stupnja zaključuje da će se u okvirima izvršavanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod kroz kontinuirano i strukturirano odgojno vođenje stručnog osoblja utjecati na razvoj cjelokupne ličnosti maloljetnika, jačanje njegove osobne odgovornosti te korekciju dosadašnjih neprihvatljivih stavova sve sa ciljem suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela. Stoga sud prvog stupnja nije pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kako to ističe žalitelj, iz razloga što je maloljetniku izrekao odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod unatoč tome što mu ranije nisu bile izrečene odgojne mjere niti posebne obveze. Ta okolnost, uz sve prednje navedene, od strane prvostupanjskog suda ispravno utvrđene okolnosti, nije od takvog značaja da bi odluka suda prvog stupnja o izricanju odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod bila dovedena u pitanje.

8. Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Rijeka, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srebrenka Šantić