Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-608/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima Josipu Grošetu i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1461/2021-41 od 8. travnja 2024. dopunjene presudom P-1461/2021-41 od 8. travnja 2024. i rješenja tog suda broj P-1461/2021-48 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2021-41 od 8. travnja 2024. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2021-48 od 13. rujna 2024. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1461/2021-41 od 8. travnja 2024. pod točkom I izreke tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 3.028,47 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne novčane iznose pobliže opisane pod tom točkom izreke, pa do isplate. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.341,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Presuda P-1461/2021-41 od 8. travnja 2024. dopunjena je odlukom P- 1461/2021-46 od 21. kolovoza 2024. tako da je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 811,83 EUR.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 193. ZPP-a, odnosno kako nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao podneskom od 30. studenog 2023. Smatra da pobijana odluka nije u skladu s odredbom iz članka 338. stavak 4. ZPP-a da je donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno drži da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna jer je njena ništetnost utvrđene u postupku kolektivne zaštite, navodi kao je odluka o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva, vrlo lako uočljiva, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Smatra da je ništetnog odredbe o valutnoj klauzuli trebalo dokazivati u konkretnoj parnici, te da se sud nije mogao pozivati samo na prošireno djelovanje granica pravomoćnosti odluke donesene u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge Franak. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost primjene materijalnoga prava, pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

5. Pobijanim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1461/2021-48 od 13. rujna 2024. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva.

6. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenja pobija tuženik. Ističe kako je prvostupanjski sud dio tužbenog zahtjeva usvojio a dio odbio pa je s toga odluku o troškovima trebao donijeti u skladu s odredbom iz članka 154. stavak 2. ZPP-a, uzimajući u obzir njegov djelomični uspjeh u sporu. Predlaže odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

7. Odgovor na žalbu tuženika protiv dopunske odluke o troškovima postupka nije podnesen.

8. O žalbi tuženika protiv presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za platež novčanog iznosa (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) u visini od 3.028,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za koji je iznos prema navodima tužbe tužiteljica preplatila svoju obvezu iz Ugovora o kreditu zaključenog sa tuženikom.

10. U predmetu nema spora da je između parničnih stranaka, tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice kao korisnice kredita dana **.**.2007. zaključen Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 16.388,78 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Neprijeporno je da je člankom 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečni anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, ukoliko je ništetna radi li se o zabrani manjeg značaja. Prijeporna je pravilnost materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, kao i primjena odredbe iz članka 502.c ZPP-a, kao i očetak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene novčane iznose. Nadalje, prijeporno je može li se tuženik smatrati nepoštenim stjecateljem.

12. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

13. U odnosu na žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa odredbom iz članka 193. ZPP-a valja reći da je prvostupanjski sud postupajući po prijedlogu tužitelja donio dopunsku odluku (dopunsku presudu P-1461/2021-46 od 21. kolovoza 2024.) kojom je odbio tužiteljicu s dijelom zahtjeva za iznos od 811,83 EUR. Protiv navedene dopunske odluke nije uložena žalba, a njenim donošenjem je otklonjena relativno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 193. ZPP-a.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 259. ZPP-a kojeg tuženik iznosi tvrdnjom da je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naime, upravo je sud u smislu odredbe iz članka 259. stavak 1. ovlašten odrediti zadatak vještaku, što je u konkretnoj situaciji pravilno i učinjeno.

15. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 338. stavak 4. ZPP-a, obzirom obrazloženje pobijane odluke sadrži sve što je navedenom zakonskom odredbom normirano.

16. I naposljetku pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu tuženik upire u žalbi.

17. U postupku pred prvostupanjskim sudom je osim ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica u cijelosti ispunila svoju ugovornu obvezu (kredit otplaćen u kolovozu 2014.),

- da je za trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF te da je tužiteljica u odnosu na početno ugovoreni tečaj valute CHF za trajanja ugovornog odnosa uslijed promjene valute kredit preplatila za 22.885,51 kn,

- da pretplata kredita ukoliko se "prebiju" i pozitivne i negativne preplate tečaja iznosi 22.818,03 kn/3.028,47 EUR,

- da se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo oko tečaja valute CHF pri zaključenju ugovora.

18. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima prema kojim je sud propustio utvrditi jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile nepoštene, odnosno tvrdnjom kako sud nije provodio test poštenosti, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja (točka 24. obrazloženja).

20. Prvostupanjski sud je usvajanjem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

21. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojim je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Navedenom odlukom utvrđeno je da je tuženik u vremenu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorim o potrošačkom kreditiranju – ugovor o kreditu ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije korisnike ugovora – potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u vremenu od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2006. i to odredbama iz članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. tog propisa, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

22. Odredbom iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 10/15. i dr.) normirano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokretne radi naknade štete koja mu je prouzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača.

23. Prošireno djelovanje granica pravomoćnosti presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača određeno je odredbom iz članka 502.c ZPP-a na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a tog propisa, da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici na koja će se ta osoba na njih pozivati.

24. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pa su sudovi posebnim postupcima vezani za utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, odnosno suprotno žalbenim navodima tuženika pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud i u ovome parničnom postupku, slijedom čega nije tužiteljica nije morala u ovoj parnici dokazivati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

25. Kako je ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka zaključen u vremenu koje je obuhvaćeno presudama donesenim u postupcima pokrenutim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno zaključio kako je sukladno odredbi iz članka 502.c ZPP-a vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Tužiteljica se kao pripadnica određenog kolektiviteta pravilno poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima pokrenutim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega nije bilo mjesta ni provođenju testa razmjernosti pred prvostupanjskim sudom, pa je prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz članka 502.c ZPP-a pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

26. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu iz članka 326. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO). Navedenom odredbom je propisano da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne valute u CHF, obzirom je ista bila ništetna od dana zaključenja predmetnog ugovora o kreditu dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.

27. Prema odredbi iz članka 322. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Odredbom iz članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO-a normirano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno drugoj nadležnoj vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti i nadoknaditi vrijednost postignute koristi, s time da se pod prijelazom imovine podrazumijeva i stjecanje koristi izvršene radnjom.

28. Obzirom na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud je pravilno pozivom na odredbe iz članka 322. stavak 1. te odredbu iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a obvezao tuženika da vrati ono što je stekao uslijed ništetnosti takve ugovorne odredbe.

29. Tuženik je utužene iznose stekao bez pravne osnove, te ih je dužan vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom čiji je početak tijeka pravilno određen obzirom na odredbu iz članka 1115. ZOO-a, obzirom je tužitelj nepošten stjecatelj – do stjecanja je došlo na temelju ugovornih odredaba koje su po njemu sačinjene.

30. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio prigovor zastare. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Revt-2245/2017 od 20. ožujka 2018. pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe iz članka 241. ZOO-a, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka od momenta pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe (u konkretnoj situaciji počam od 14. lipnja 2018.).

31. Tužba je u ovom predmetu podnesena 2. ožujka 2021., dakle u okviru petogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnoga prava odbio prigovor zastare kao neosnovan.

32. Slijedom iznesenog žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

33. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita.

34. Prije svega neosnovani su navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu Tarifa) kada je sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 EUR. Naime, u skladu s odredbom iz članka 48. stavak 1. i 2. Tarife sud pri donošenju odluke o troškovima primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, što je u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno i učinio.

35. Neosnovano tuženik prigovara kako nije bilo mjesta priznanju troška tužiteljici za sastava troška podneska od 15. ožujka 2021. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeni podnesak (ali datiran s 10. ožujkom 2021.) dostavljen tuženiku uz tužbu radi odgovora, a navedeni podnesak je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a bio potreban za vođenje ovog postupka. I podnesak od 5. prosinca 2022. u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a bio je potreban za vođenje postupka. Radi se o podnesku kojim je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev na poziv suda pa se ne radi o trošku iz članka 156. stavak 1. ZPP-a. I trošak sastava podneska od 24. svibnja 2023. osnovao je dosuđen tužiteljici. Radi se o podnesku kojim tužiteljica odgovara na podnesak tuženika od 19. ožujka 2023., kojeg je prvostupanjski sud pravilno priznao pozivom na odredbu iz Tbr. 8. točka 1. Tarife. Trošak pristupa na ročište za dan 28. prosinca 2023. pravilno je priznat tužiteljici. Na navedenom ročištu vještak se očitovao na prigovore tužiteljice nalazu. Pravo je svake od stranaka da prigovori nalazu vještaka, a prvostupanjski sud je dužan pozvati vještaka na ročište radi razjašnjenja prigovora, pa neosnovano tuženik tvrdi da se radi o trošku koji je u smislu odredbe iz članka 156. stavak 1. ZPP-a nije trebalo priznati tužiteljici. Trošak vještačenja pravilno je priznat tužiteljici u skladu s odredbom iz članka 24. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19.) te cjeniku nagrada i naknadi troškova sudskih vještaka.

36. Obzirom na izneseno valja odbiti i žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a.

37. O žalbi tuženika protiv rješenja P-1461/2021-48 od 13. rujna 2024.

38. Žalba tuženika nije osnovana.

39. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica prvotno tužbeni zahtjev postavila na iznos od 29.934,74 kn koji je tijekom postupka snizila potražujući od tuženog platež novčanog iznosa od 22.818,03 kn. Tuženik se protivio sniženju tužbenog zahtjeva, pa je prvostupanjski sud sa dijelom zahtjeva (iznad sniženog do prvotno utuženog) tužiteljicu odbio.

40. Vrijednost predmeta spora je tijekom cijelog postupka, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, ulazni u vrijednosni razred od 1.327,01 do 13.272,00 EUR prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, te je za poduzimanje pojedine radnje u postupku odvjetniku pripalo pravo na naknadu u vrijednosti od 100 bodova.

41. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, pa je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP- a žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu.

42. Slijedom svega iznesenog na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. i 380. stavak 2. ZPP-a presuđeno je i riješeno kao u izreci.

43. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe na presudu i rješenje, obzirom su žalbe neosnovane (članak 154. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 166. stavak 1. ZPP-a).

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Laptalo