Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ob-21/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RFB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Teuti Palčić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. TF, OIB [osobni identifikacijski broj], sva mlt. djeca zastupana po posebnoj skrbnici ČFB iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, radi razvoda braka sa maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P Ob-190/2024-17 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija s e žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P Ob-190/2024-17 od 12. veljače 2025., u pobijanom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P Ob-190/2024-17 od 12. veljače 2025. točkom I izreke razvodi se brak između RFB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1984. u [adresa] i RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1978. u [adresa], koji brak je sklopljen **.**.2005. u Zaprešiću, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Zaprešić za godinu 2005. pod rednim brojem 76.

Točkom II izreke prvostupanjske presude, mlt. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. TF, OIB [osobni identifikacijski broj] živjet će s majkom, RFB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na adresi majke, s time da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad djecom, a što se odnosi i na zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta koja se odnose na promjenu prebivališta i boravišta djeteta.

Točkom III izreke prvostupanjske presude osobni odnosi mlt. ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], mlt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. TF, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] se zabranjuju.

Točkom IV izreke prvostupanjske presude nalaže tuženiku RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlt. ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. TF, OIB [osobni identifikacijski broj] plaća iznos od po 150,00 EUR mjesečno po djetetu, ukupno 450,00 EUR mjesečno, počevši od 6. listopada 2023. pa nadalje sve dok za navedeno budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do petnaestog dana u mjeseca za tekući mjesec, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve na račun majke RFB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

2. Protiv navedene presude, i to protiv dijela pod točkom III izreke, kojom se zabranjuju osobni odnos njega kao oca sa malodobnom djecom žalbu je pravovremeno izjavio tuženik ne navodeći iz kojih žalbenih razloga. U bitnome tuženik navodi da u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda nije zakonita te da bi on volio da djeca izraze svoju želju i mišljenje da li žele kontakt s ocem ili ne. Dalje navodi da ovakva odluka može djeci nanijeti emocionalne poteškoće te da djeca nisu dio slučaja zbog kojega je on u zatvoru.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti u granicama žalbenih razloga, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a tuženik u žalbi ne upućuje kojom bi bitnom povredom odredaba parničnog postupka prvostupanjska presuda bila zahvaćena. Materijalno pravo (odredbe Obiteljskog zakon – "Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23. - dalje ObZ ) pravilno je primijenjeno.

6. Predmet spora je razvod braka tužiteljice i tuženika, donošenje odluke o povjeravanju mlt. djece stranaka, mlt. ČF, mlt. BF i mlt. TF, na skrb (samostalnu skrb) i odluke s kojim roditeljem će djeca živjeti, zatim odluke o zabrani osobnih odnosa tuženika s mlt. ĆF, mlt. BF i mlt. MF, te donošenje odluke o obvezi i visini uzdržavanja za mlt. djecu stranaka.

7. U žalbenom stadiju postupka tuženik čini spornim odluku pod točkom III izreke prvostupanjske presude kojom se zabranjuju osobni odnosi tuženika sa mlt. djecom, ČF, BF i TF.

8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da je mlt. ČF rođen **.**.2015., mlt. BF rođena je **.**.2010., a mlt. TF rođen je **.**.2021., te su svo troje djece u postupku zastupani po posebnom skrbniku, dipl. pravniku Centra za posebno skrbništvo iz Zagreba, a prema rješenju Očinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-190/24-2 od 18.6.2024. Nadalje svo troje djece je u tretmanu, i to mlt. ČF u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, dok je maloljetna ŠF u tretmanu Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, a maloljetni R uključen je u timsku procjenu zbog uočenih razvojnih teškoća, a što proizlazi iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zaprešić od 25.6.2024., Klasa: 552-05/24-08/7, Ur.broj: 139-108-05/11-24-3. Iz izvješća također proizlazi da je prijedlog da maloljetna djeca stanuju s majkom, s tužiteljicom, ŠF na njenoj adresi prebivališta i da se majci omogući samostalno odlučivanje o svim aspektima roditeljske skrbi, a tuženiku ocu PF da se zabrane kontakti s djecom do daljnjega zbog teških povreda prava i dobrobiti maloljetne djece.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o zabrani kontakta tuženika s mlt. djecom, temeljio na navedenom mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zaprešić od 25.6.2024. Klasa: 552- 05/24-08/7, Ur.broj: 139-108-05/11-24-3, te na odredbama ObZ-a, a pritom imajući u vidu činjenicu da je tuženik na dugotrajnom izdržavanju kazne zbog teških kaznenih djela počinjenih prema mlt. djetetu OF (u vrijeme ovog postupka punoljetnoj osobi) a prema presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-2/2023 od 6.12.2023.

10. Odredbe Obz-a koje propisuju postupanja povezana sa roditeljskom skrbi, osobnim odnosima i uzdržavanjem mehanizam su kojim država jamči i osigurava djetetu sve ono što mu je osigurala odredbom članka 84., članka 91. do 126. ObZ. Sve ove odredbe primarno bi trebale osigurati djetetu, mlt. djeci stranaka, njihova prava i da se ta prava ostvaruju u faktičnom životu svakog djeteta.

11. Prema odredbi članka 84. ObZ-a:

1) Dijete ima pravo na skrb za život i zdravlje.

2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama.

3) Dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja.

4) Dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ovoga Zakona. 5) Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.

12. Dijete želi pomoć roditelja ili drugih osoba koje se o njemu skrbe kada je bolesno, želi sigurnost koju mu pruža saznanje da će ga roditelji zaštiti u nekoj opasnoj ili neugodnoj situaciji, želi živjeti sa njima oboje i ne želi bit dovedeno u situaciju da mora birati između njih, želi i u situaciji kada roditelji žive odvojeno sa svakim od njih provesti vrijeme, da mu oboje dođu na školsku predstavu ili ga drže za ruku kod zubara, sjede uz njegov bolesnički krevet, pomažu mu u učenju, želi se družiti sa bakama i djedovima, bratićima i sestričnama i ostalim njemu bliskim osobama, želi samo izabrati školu koju će polaziti, a kasnije i zanimanje kojim će se baviti.

13. Nesporno je da svako dijete, pa tako i mlt. djeca stranaka, imaju pravo živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja, ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ovoga Zakona.

14. Međutim, u konkretnoj situaciji, kada na strani tuženika, oca mlt. djece, postoji nesporna činjenica da tuženik nema roditeljskih kvaliteta u smislu navedene odredbe, jer počinjenjem kaznenih djela na štetu mlt. djeteta, svog djeteta, ŠF, tuženik nije kompetentan roditelj koji bi ostaloj mlt. djeci pružao skrb koju svako dijete zaslužuje da ima pravo na sigurnost, brigu, odgoj.

15. Člancima 91. do 126. ObZ-a detaljno su opisana prava i postupanja povezana s roditeljskom skrbi i održavanjem osobnih odnosa kako na načelnoj razini tako i za slučaj kada roditelji ne žive zajedno sa djetetom ili kada su u nemogućnosti izvršavati roditeljsku skrb.

16. Sud može iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta (članak 123. ObZ-a).

17. Prema Konvenciji o pravima djeteta (UN 1989.), koja je temeljni dokument na svjetskoj razini i Republika Hrvatska se smatra strankom Konvencije od dana osamostaljenja odnosno 8. listopada 1991., četiri su osnovna načela o pravima djeteta kao temelj svih prava djeteta:

a) Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”. b) Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.

c) Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. d) Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

18. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi da su djeca u ovom parničnom postupku zastupana po posebnoj skrbnici radi zaštite njihovih prava, ali da sama djeca osobno nisu sudjelovala u ovom parničnom postupku.

19. Međutim, i prema stavu ovoga suda, a kakav je zauzeo i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi budući nije osobno saslušao mlt. djecu, na centralnoj poziciji je zaštita djece i njihova prava, odnosno dobrobit malodobne djece, pa činjenica da mlt. djeca stranka nisu osobno saslušana ne čine povredu prava djeteta, jer djeca su zastupana po posebnom skrbniku koji je štitio njihova prava pred sudom, a radi njihove duševne stabilnosti i zaštite u ovom konkretnom slučaju nisu stavljena u situaciju da se izjašnjavaju žele li osobni odnos sa tuženikom.

20. I prema preporuci Agencije EU za temeljna ljudska prava iz 2017., sve države članice EU trebale bi osigurati izbjegavanje nepotrebnih odugovlačenja i nepotrebna saslušanja djece pogotovo višestruka saslušanja djece, pa ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud radi zaštite djece pravilno postupio.

21. Tuženik u žalbi na prvo mjesto stavlja sebe i svoje želje pozivajući se na činjenicu da se prema mlt. djeci koji su sudionici ovog postupka, nije kazneno ogriješio, a pritom zaboravljajući činjenicu da se vrlo teško ogriješio najtežim kaznenim djelima predviđenim zakonima Republike Hrvatske prema njihovoj sestri, odnosno, svojoj kćeri koja je u vrijeme počinjenja višestrukih kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, bila maloljetna.

22. Već sama ta činjenica počinjenja višestrukih kaznenih djela i to spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu malodobnog djeteta ukazuje na činjenicu da tuženik kao roditelj ne pruža ostaloj djeci sigurnost i pravo na zdravo i veselo djetinjstvo, a prema Konvenciji o pravima djeteta - dalje samo Konvencija, u članku 3. propisano je da u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

23. Odredbom članka 9. Konvencije propisano je da će država osigurati da se dijete ne odvaja od svojih roditelja osim kad nadležne vlasti pod sudbenim nadzorom odluče da je odvajanje potrebno radi dobrobiti djeteta. Takova odluka može biti naročito potrebna u posebnim slučajevima kao što su zloporaba roditeljskog položaja ili zanemarivanja djeteta kao što je to ovdje slučaj. Istom odredbom stavkom 4. propisano je da će države stranke poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava dobrobit djeteta.

24. U konkretnom slučaju održavanje osobnih i neposrednih odnosa dovodeći malodobnu djecu u pritvorsku ustanovu, u zatvor, roditelju koji se ogriješio o jedno svoje dijete najtežim kaznenim djelima na štetu mlt. djeteta, svakako nije za dobrobit ostale djece.

25. Napokon Konvencija u članku 19. određuje da će države stranke poduzeti sve potrebne zakonodavne, upravne, socijalne i prosvjetne mjere da zaštite dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja povreda ili zloporaba, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući spolno zlostavljanje, a u članku 34. Konvencije države stranke obvezuje se da će zaštititi dijete od svakog oblika spolnog izrabljivanja i zlostavljanja. Zabrana osobnog odnosa maloljetne djece s tuženikom jedan je od načina zaštite djece od možebitnog spolnog zlostavljanja pa obzirom na anemnezu tuženika i njegove sklonosti.

26. Konvencija je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.

27. Stoga prema stavu ovog suda, odluka prvostupanjskog suda da se zabrani osobni odnos mlt. djece ČF, BF i TF sa tuženikom, je ne samo opravdana, nego u datoj situaciji i nužna. Stavljajući u omjer prava djeteta na održavanje osobnog odnosa sa roditeljem sa kojim mlt. djeca ne žive, razlog zašto ne žive s tim roditeljem, tuženikom, i dobrobit mlt. djece, u ovom slučaju prevaga je na strani dobrobiti mlt. djece zabranom osobnog odnosa sa tuženikom.

28. Stoga, žalbenim razlozima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda pod točkom III izreke, pa je na temelju članka 369. ZPP- a, žalba tuženika odbijena, u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vinka Vrančić