Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-568/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7101/19-29 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i žalba tuženika i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7101/19- 29 od 15. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7101/19-29 od 15. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7101/19-29 od 15. ožujka 2024. odlučeno je:

"I Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 918-50-3236615 i to čl. 1, čl. 2, čl. 7 u dijelu koji glase:

„Kunska protuvrijednost CHF 35.661,04 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“

„Redovna kamata: 5,50% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

„Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 882,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

- na iznos 7,84 EUR od 1. prosinca 2007.

- na iznos 7,84 EUR od 29. siječnja 2008.

- na iznos 7,84 EUR od 1. veljače 2008.

- na iznos 7,84 EUR od 1. ožujka 2008.

- na iznos 7,84 EUR od 1. travnja 2008.

- na iznos 7,84 EUR od 1. svibnja 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. lipnja 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. srpnja 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. kolovoza 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. rujna 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. listopada 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. studenog 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. prosinca 2008.

- na iznos 10,12 EUR od 1. siječnja 2009.

- na iznos 10,12 EUR od 1. veljače 2009.

- na iznos 10,12 EUR od 1. ožujka 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. svibnja 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. lipnja 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. srpnja 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. kolovoza 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. listopada 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. listopada 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. studenog 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. prosinca 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. siječnja 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. veljače 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. travnja 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. svibnja 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. lipnja 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. kolovoza 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. rujna 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 5. listopada 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 30. studenog 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. prosinca 2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. ožujka 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. travnja 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. lipnja 2011.

- na iznos 16,51 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos 18,82 EUR od 1. kolovoza 2011.

- na iznos 18,82 EUR od 1. rujna 2011.

- na iznos 18,82 EUR od 1. listopada 2011.

- na iznos 14,06 EUR od 1. studenog 2011.

- na iznos 14,06 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos 14,06 EUR od 1. siječnja 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. veljače 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. travnja 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. svibnja 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. lipnja 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. srpnja 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. rujna 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. listopada 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. studenog 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. prosinca 2012.

- na iznos 14,06 EUR od 1. siječnja 2013..

- na iznos 14,03 EUR od 1. veljače 2013.

pa sve do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.512,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

- na iznos 12,06 EUR od 1. veljače 2009.

- na iznos 15,36 EUR od 1. ožujka 2009.

- na iznos 11,40 EUR od 1. travnja 2009.

- na iznos 12,21 EUR od 1. svibnja 2009.

- na iznos 5,71 EUR od 1. lipnja 2009.

- na iznos 0,93 EUR od 1. srpnja 2009.

- na iznos 2,20 EUR od 1. kolovoza 2009.

- na iznos 4,72 EUR od 1. listopada 2009.

- na iznos 4,50 EUR od 1.listopada2009.

- na iznos 1,95 EUR od 1. studenog 2009.

- na iznos 6,74 EUR od 1. prosinca 2009.

- na iznos 10,58 EUR od 1. siječnja 2010.

- na iznos 16,03 EUR od 1. veljače 2010.

- na iznos 14,78 EUR od 1. ožujka 2010.

- na iznos 22,18 EUR od 1. travnja2010.

- na iznos 20,78 EUR od 1. svibnja2010.

- na iznos 23,52 EUR od 1. lipnja 2010.

- na iznos 47,22 EUR od 1. srpnja 2010.

- na iznos 42,34 EUR od 1. kolovoza 2010.

- na iznos 57,25 EUR od 1. rujna 2010.

- na iznos 52,10 EUR od 5. listopada 2010.

- na iznos 43,81 EUR od 30. studenog 2010.

- na iznos 61,29 EUR od 1. prosinca 2010.

- na iznos 83,52 EUR od 1. siječnja 2011.

- na iznos 67,78 EUR od 1. veljače 2011.

- na iznos 73,30 EUR od 1. ožujka 2011.

- na iznos 66,28 EUR od 1. travnja 2011.

- na iznos 67,54 EUR od 1. svibnja 2011.

- na iznos 97,35 EUR od 1. lipnja 2011.

- na iznos 100,25 EUR od 1. srpnja 2011.

- na iznos 124,90 EUR od 1. kolovoza 2011.

- na iznos 112,13 EUR od 1. rujna 2011.

- na iznos 98,16 EUR od 1. listopada 2011.

- na iznos 96,16 EUR od 1. studenog 2011.

- na iznos 95,09 EUR od 1. prosinca 2011.

- na iznos 101,72 EUR od 1. siječnja 2012.

- na iznos 107,50 EUR od 1. veljače 2012.

- na iznos 108,28 EUR od 1. ožujka 2012.

- na iznos 104,28 EUR od 1.travnja 2012.

- na iznos 106,98 EUR od 1. svibnja 2012.

- na iznos 108,82 EUR od 1. lipnja 2012.

- na iznos 105,72 EUR od 1. srpnja 2012.

- na iznos 106,53 EUR od 1. kolovoza 2012.

- na iznos 104,20 EUR od 1. rujna 2012.

- na iznos 99,17 EUR od 1. listopada 2012.

- na iznos 104,54 EUR od 1. studenog 2012.

- na iznos 107,11 EUR od 1. prosinca 2012.

- na iznos 150,30 EUR od 1. siječnja 2013.

- na iznos 95,18 EUR od 1. veljače 2013..

pa sve do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. III izreke, za iznos 18,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos 5,85 EUR od 1.studenog 2008.

- na iznos 10,49 EUR od 1. siječnja 2009.

- na iznos 1,78 EUR od 1. veljače 2009.

pa sve to do isplate, kao neosnovan.

V Odbija se tužbeni zahtjev pod toč. II i III izreke, u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate tekuće

- na iznos 7,84 EUR od 1. siječnja 2008. do 28. siječnja 2008.

- na iznos 16,51 EUR od 1. rujna 2009. do 30. rujna 2009.

- na iznos 16,51 EUR od 1. listopada 2010. do 4. listopada.2010.

- na iznos 16,51 EUR od 1. studenog 2010. do 29. studenog 2010.

- na iznos 4,72 EUR od 1. rujna 2009. do 30. rujna 2010.

- na iznos 52,10 EUR od 1. listopada 2010. do 4. listopada 2010.

- na iznos 52,10 EUR od 1. studenog 2010. do 29. studenog 2010.,

kao neosnovan.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.625,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.03.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 10.08.2023."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog odluke o trošku u odnosu na nepriznavanje troškova koji se odnose na sudske pristojbe i druge troškove po odluci suda. Predlaže preinačiti odluku o trošku na način da drugostupanjski sud tužitelju prizna trošak sudske pristoje na tužbu u iznosu od 53,09 EUR (400,00 kn), sudske pristojbe na presudu u iznosu koji će odrediti sud te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. Traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 62,50 EUR.

3. Tuženik svojom pravovremenom žalbom pobija predmetnu presudu u dosuđujućem dijelu u točki I, II, III i VI izreke, a žalbu izjavljuje zbog svih razloga predviđenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR uvećano za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 62,50 EUR, te sudsku pristojbu na žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, sukladno odluci tuženika i zahtjev za isplatom razlike anuiteta po početnom tečaju CHF, te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

10. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu, da je ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor korisniku kredita ovdje tužitelju stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 35.661,04 CHF na rok otplate kredita od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,50 %, s time da je člankom 2. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva stopa određuje odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

11. Sporno je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, uz koji je vezana glavnica švicarski franak, neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

12. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi, kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj preplatio kredit s osnove promjene kamatnih stopa u iznosu od 882,91 EUR, a s osnove tečajne razlike u iznosu od 2.512,36 EUR, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinog anuiteta.

14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje ZZP/14) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22 – dalje ZZP/22), te članka 502.c ZPP.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

17. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

18. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 - dalje ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

19. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

20. Kako, nema dokaza da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač o njima mogao pojedinačno pregovarati ukazuju se neodlučnim za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

21. Za navesti je i to da se presuda u slučaju „potrošač“ primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

22. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je ugovor sklopio u svojstvu potrošača već da je isti sklopljen u svrhu koja je namijenjena njegovoj poslovnoj aktivnosti, također je odbijen jer je teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača na tuženiku koji takav prigovor ističe, a tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, a niti u žalbi nije dokazao da je tužitelj sporni ugovor sklopio u okviru svoje djelatnosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetnim kreditom vozilo kupovao za osobne potrebe, te da u to vrijeme nije bio vlasnik obrta niti član nekog trgovačkog društva, već da je bio umirovljenik.

23. Slijedom iznesenog, tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO time da je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem. Isto tako je za istaći da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.

24. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

25. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

26. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 11. lipnja 2019., tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, kao i u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), odnosno od 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

27. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

28. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 5. u vezi odredbe članka 155. ZPP-a), sukladno važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje Tarifa).

29. Neosnovana je žalba tužitelja u odnosu na trošak postupka gdje navodi da je prvostupanjski sud trebao priznati tužitelju sudsku pristojbu na tužbu i sudsku pristojbu na presudu, obzirom da je odredbom članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, što je tužitelj u ovom postupku.

30. Neosnovano sada u žalbi tužitelj traži trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, navodeći da je u troškovniku naveo da traži i "druge troškove". Naime, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da tužitelj "druge troškove" nije precizirao niti visinom niti naveo na što se troškovi odnose. Odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što tužitelj nije učinio jer u troškovniku nije naveo da traži trošak vještačenja i u kojem iznosu, a sud nije ovlašten odlučivati preko postavljenog zahtjeva za naknadu troškova niti isti nadopunjavati umjesto tužitelja.

31. Kako prvostupanjskom odlukom kao ni postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

32. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 10. kolovoza 2023., odnosno da bi time prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 190. ZPP-a. Naime, u ovom postupku tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da su tek provedenim financijskim vještačenjem utvrđene činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva pa je sud svoju odluku pravilno utemeljio na odredbama članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a. Slijedom navedenog odbijena je žalba na rješenje temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

33 . Zahtjeve tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer niti tužitelj niti tuženik nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec