Poslovni broj: Usž-4431/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BOF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Kristina Kalauz, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3016/2020-48 od 17. rujna 2024. i žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3016/2020-48 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3016/2020-48 od 17. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-504-03/16-01/120, URBROJ: 338-01-06-05-20-33 od 5. listopada 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/I-504-03/16-01/647, URBROJ: 338-01- 21-16-05 od 14. studenog 2016. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužiteljima je priznato pravo na naknadu troškova zdravstvene usluge za malodobnog FO obavljene u Universitätsmedizin Greifswald Klinik und Poliklinik für Kinder und Jugendmedizin, Njemačka, u vremenu od 5. prosinca 2016. do 18. lipnja 2017. u iznosu od 59.408,51 eura na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima iznos od 14.294,77 eura na ime troškova upravnog spora u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude, a točkom V. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom iznosu.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 5. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja BO izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 14. studenog 2016. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upućivanje malodobnog FO na liječenje intravenskom primjenom protutijela dinutuximab beta u Universitätsmedizin Greifswald, Klinik und Poliklinik für Kinder und Jugendmedizin na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tužitelji žalbom pobijaju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Ističu da se liječenje mldb. FO u razdoblju od 5. prosinca 2016. do 18. lipnja 2017. kao i u razdoblju od 7. kolovoza 2018. do 14. kolovoza 2020. trebalo sagledati u ukupnosti jer između oba razdoblja liječenja postoji uzročno - posljedična veza koja proizlazi iz činjenice da djetetu za prvo razdoblje liječenja nije omogućeno liječenje u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj radi čega je bilo nužno da se provede u inozemstvu. Navode da se zbog naglog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja liječenje nastavilo u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi. Ukazuju na kompleksnost zdravstvenog stanja djeteta uzrokovanog rijetkom bolešću od koje je bolovalo, navodeći da su ga liječnici inozemne zdravstvene ustanove uspješno liječili u prvom razdoblju liječenja i bili najbolje upućeni u njegovo zdravstveno stanje, protokol liječenja, reagiranje na liječenje te da se dijete priviknulo na boravak u toj inozemnoj zdravstvenoj ustanovi i liječnike koji su ga liječili. Ističu da je prvostupanjski sud bio dužan voditi računa o svim činjenicama i specifičnostima konkretnog slučaja te im priznati trošak liječenja u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi u preostalom potraživanom iznosu od 20.281,25 eura za cjelokupno traženo razdoblje liječenja od 5. prosinca 2016. do 14. kolovoza 2020. Predlažu da ovaj Sud preinači točku III. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda na način da im prizna pravo na naknadu troškova zdravstvene usluge obavljene u inozemstvu za malodobnog FO u vremenu od 5. prosinca 2016. do 14. kolovoza 2020. u iznosu od 79.689,76 eura na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Traže trošak sastava žalbe.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da sud pogrešno drži da tužitelji imaju pravo na naknadu troškova liječenja nastalih u razdoblju od 5. prosinca 2016. do 18. lipnja 2017. jer se radilo o lijeku koji je za potrebe liječenja sada pok. FO već bio nabavljen od strane Kliničkog bolničkog centra Zagreb, ali se od primjene tog lijeka odustalo te se ne radi o liječenju koje se nije moglo obaviti u Republici Hrvatskoj. Ističe kako se u tom razdoblju radilo o lijeku koji nije bio registriran od strane Europske agencije za lijekove (EMA), Odbora za orphan lijekove

- COMP i HALMED i isti nije dobio odobrenje za stavljanje u promet. Navodi da nakon dobivanja odobrenja troškovi nabave predmetnog lijeka ne terete Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje jer lijek nije uvršten u osnovnu niti dopunsku listu lijekova, što znači da primjenu predmetnog lijeka u svakom pojedinom slučaju odobrava bolničko povjerenstvo za lijekove zdravstvene ustanove u kojoj se bolesnik liječi. Ističe da iz računske dokumentacije iz inozemne zdravstvene ustanove nije razvidno da je lijek dinutuximaba beta bio naplaćen iz čega tuženik izvodi zaključak da je sada pok. FO lijek dobivao besplatno i to ne samo za vrijeme dok lijek nije bio priznat od nadležnih institucija, već i kasnije jer mu i zadnja doza lijeka koju je primio, a nakon što je lijek priznat, također nije naplaćena. Malodobnom FO naplaćeno je samo liječenje koje ne uključuje sporni lijek dinutuximaba beta. Osporava dosuđeni trošak spora navodeći da su tužitelji odugovlačili postupak, a tužbom su paušalno tražili trošak liječenja u iznosu od 125.000,00 eura uplaćenog kao predujam. Predlaže poništiti presudu u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te napominje da ostaje kod razloga iznesenih u žalbi. Predlaže odbiti žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

9. Osporeno rješenje tuženika od 5. listopada 2020. doneseno je u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1933/19-2 od 14. studenog 2019., kojom su poništene točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1286/17-10 od 17. siječnja 2019., kao i ranije rješenje tuženika od 14. veljače 2017. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak.

10. Iz spisa je razvidno da je prvostupanjski sud nakon razmatranja odlučnih pravnih i činjeničnih pitanja uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i činjenica koje je sam utvrdio, pravilno utvrdio da se osporena rješenja ne mogu ocijeniti zakonitima.

11. Neosnovan je prigovor tužitelja da im je trebalo priznati naknadu troškova za period liječenja malodobnog FO u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi od lipnja 2019. zbog razloga iznesenih u obrazloženju pobijane presude, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao pravilne.

12. U odnosu na prigovor tuženika u kojem ukazuje na to da lijek dinutuximab beta nakon odobrenja od Europske agencije za lijekove nije uvršten na osnovnu i dopunsku listu lijekova, ovaj Sud ističe da je Povjerenstvo za lijekove Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 15. rujna 2016. za malodobnog FO odobrilo primjenu lijeka dinutuximab beta, dok je u odnosu na ostale prigovore tuženika, koje je iznosio tijekom upravnog spora, a sada ponavlja u ovoj žalbi, prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje.

13. Okolnost što malodobnom FO inozemna klinika - Universitätsmedizin Greifswald, Klinik und Poliklinik für Kinder und Jugendmedizin nije naplatila lijek dinutuximaba beta ne utječe na drugačiju odluku u ovom upravnom sporu jer naknada troškova tužiteljima nije priznata za kupnju lijeka nego na ime liječenja malodobnog FO u inozemnoj zdravstvenoj ustanovi pružanjem zdravstvene usluge primjenom tog lijeka.

14. Kako tuženik samo paušalno pobija zakonitost odluke o troškovima upravnog spora ističući da je tužitelj odugovlačio postupak, a s obzirom na to da određeno ne navodi za koje poduzete radnje tužitelja smatra da nisu opravdane, ovaj Sud takav prigovor ocjenjuje neosnovanim.

15. Slijedom iznesenog, Sud smatra da je poništavanjem osporavanih rješenja javnopravnih tijela i rješavanjem upravne stvari pravilnom primjenom materijalnog prva, prvostupanjski sud postupio u skladu sa zakonom. Prvostupanjski sud u konkretnom upravnom sporu imao je u vidu pravo na zdravstvenu zaštitu djeteta i ostvarivanje najviše moguće razine zdravlja u skladu s Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i Konvencijom o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", 12/93.).

16. Tužitelji i tuženik razlozima navedenim u žalbama nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Kako je žalba tužitelja odbijena, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić