Poslovni broj: Usž-1452/2022-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆC iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I-555/2021-18 od 3. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 Us I- 555/2021-18 od 3. veljače 2022.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 141-02/20-01/03050796422, URBROJ: 341-99-05/3-20-7280, broj spisa: 297127 od 12. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-141-02/20- 01/03050796422, URBROJ: 341-99-05/3-20-7280, broj spisa: 297127 od 12. travnja 2021. i prvostupanjsko upravno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/20-01/03050796422, URBROJ: 341-12-05/3-20-23479, broj spisa: 42031 od 14. rujna 2020. (točke I. i II. izreke). Tužitelju je priznato, počevši od 6. studenoga 2021., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u omjeru: 60% zbog bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 33/13., 148/13. i 92/14., dalje: ZOPHBDR), 20% zbog ranjavanja u vezi ZOPHBDR-a i 20% zbog bolesti izvan tih okolnosti (točka III. izreke). Prvostupanjskom tijelu je naloženo da u roku 60 dana od dana pravomoćnosti te presude donese rješenje o pravu tužitelja na invalidsku mirovinu s utvrđenim omjerom uzroka invalidnosti iz točke III. izreke (očitom je omaškom bilo navedeno „točke II.“) i iznosu mirovine koji pripada tužitelju, a temeljem utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti (točka IV. izreke). Tuženik je obvezan tužitelju naknaditi troškove upravnog spora u iznosu 3.000,00 kn u roku 60 dana od pravomoćnosti odluke o troškovima (točka V. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 12. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 14. rujna 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 14. rujna 2020. tužitelju je, kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 40% bolešću u vezi članka 2. stavka 2. ranije važećeg ZOPHBDR-a, 20% zbog ranjavanja u vezi ZOPHBDR-a i 40% zbog bolesti izvan tih okolnosti.
3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije bilo činjenične ni pravne osnove određivati sudsko-medicinsko vještačenje u upravnom sporu u vezi uzroka i postotka invalidnosti tužitelja u odnosu na bolest posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) koji se odnosi na sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu. Posljedično tome, neosnovano je bilo na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje danom na ročištu kod prvostupanjskog suda, a koji se razlikuje od pisanog nalaza i mišljenja, temeljiti pobijanu odluku. Tuženik napominje da nije bio u prilici očitovati se na nalaz i mišljenje vještakinje dan na ročištu. Vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdila postotak oštećenja organizama tužitelja s osnove bolesti PTSP-a od 40%. U usmenom nalazu i mišljenju, na raspravi 27. siječnja 2022., utvrđuje postotak invalidnosti tužitelja zadobiven u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 60% zbog prisutne teške kliničke slika s osnove PTSP-a koji je posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Ostali gubitak radne sposobnosti, smatra vještakinja, kod tužitelja je nastao 20% uslijed ranjavanja u Domovinskom ratu i 20% zbog bolest izvan tih okolnosti.
3.1. Tuženik navodi da je u presudama ovog Suda (Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021. i Usž-406/20-2 od 4. ožujka 2020.) izražen stav da sukladno članku 15. stavku 1. ZOPHBDR-a) pravo na invalidsku mirovinu može ostvariti samo hrvatski ratni vojni invalid (HRVI) iz Domovinskog rata, a predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI-a iz Domovinskog rata. Tuženik ističe da tužitelj nije ostvario status HRVI-a za stalno s osnova bolesti PTSP-a te sud nije imao ovlast utvrđivati da je PTSP nastalo kao posljedica tužiteljeva sudjelovanja u Domovinskom ratu.
3.2. Tuženik predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu kao neosnovanu odbiti. Ističe da je nedozvoljeno u žalbi isticati nove činjenice, a što je tuženik učinio pozivanjem na ovosudske presude.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da su osnovani razlozi zbog kojih tuženik žalbom pobija presudu, slijedom čega je poništio presudu i sam riješio stvar na način naveden u točki II. izreke presude.
7. Zadaća je upravnog suda ocijeniti je li rješenje koje je predmet upravnog spora zakonito. U tom smislu pored primjene materijalnog prava treba provjeriti je li činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, je li na utvrđene činjenice pravilno primijenjeno pravo, je li obrazloženje rješenja cjelovito, konzistentno i logično te odgovoriti na tužbene navode. Prema ocjeni ovog Suda, osporeno i prvostupanjsko rješenje zadovoljavaju navedene kriterije. Stoga nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada je o predmetnoj upravnoj stvari odlučio kao u izreci pobijane presude.
8. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj korisnik invalidske mirovine od 30. ožujka 2006. prema rješenju prvostupanjskog upravnog tijela od 29. svibnja 2006. zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane 40% bolešću u vezi članka 2. stavka 2. ZOPHBDR-a, 20% zbog ranjavanja u vezi ZOPHBDR-a i 40% zbog bolesti izvan tih okolnosti. Navedeni je omjer ostao neizmijenjen nakon odluke prvostupanjskog upravnog tijela od 14. rujna 2020. donesene u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 20. srpnja 2020. da mu se zbog pogoršanja zdravstvenog stanja zbog PTSP-a utvrdi veći postotak opće nesposobnosti za rad uzrokovan bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
9. Stručna tijela vještačenja u upravnim postupcima bila su suglasna da nema uvjeta za promjenu uzroka invalidnosti. Pogoršanja psihičkog stanja nisu utvrđena od strane Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske za stalno te su i dalje dostupna liječenju. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 2. travnja 2021., na kojem se temelji rješenje tuženika, proizlazi da je kod tužitelja u kolovozu 2003. utvrđena opća nesposobnost za rad. Uslijed pogoršanja u ožujku 2006. izmijenjen je omjer uzroka invalidnosti, 20% ranjavanje, 20% bolest u vezi ZOPHBDR-a i 60% bolest izvan tih okolnosti. Navedeno je potvrđeno u postupku revizije kod Ministarstva hrvatskih branitelja. Tužitelj nije ostvario za stalno status HRVI-a u vezi psihičke bolesti.
9.1. Iz nalaza i mišljenja vijeća vještaka pri Ministarstvu hrvatskih branitelja od 6. studenoga 2008. proizlazi da je kod tužitelja prisutno stanje iza ranjavanja lijeve šake, desne potkoljenice, desnog koljena te opeklina glave, abdomena, desne natkoljenice i potkoljenice koje iznosi 20% stalno, dok se PTSP cijeni s manje od 20%. Rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti RH od 9. prosinca 2008. tužitelju se psihička bolest ne priznaje za ostvarivanje statusa HRVI-a. Vijeće vještaka u prosincu 2020. predlaže povećanje postotka oštećenja po bolesti PTSP-a i cijeni ga s 20% privremeno, dakle, isto je podložno reviziji.
10. Uvidom u spis ovaj je Sud utvrdio da je prvostupanjski sud bez obzira na naprijed navedeno, odredio provođenje dokaza sudsko-medicinskog vještačenja od strane prim. dr. sc. ŠC, dr. med. Nakon saslušanja vještakinje na raspravi, zaključio je da rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela nisu zakonita i sam je riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude.
11. Prvostupanjski je sud pri odlučivanja o uzroku nastale opće nesposobnosti za rad tužitelja trebao imati na umu da se za utvrđivanje uzroka invalidnosti zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu može uzeti u obzir bolest koja je neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i na temelju koje je za stalno ostvario status HRVI-a iz Domovinskog rata. Stručna tijela medicinskog vještačenja u upravnom su postupku, za razliku od sudske vještakinje, tako postupila. Specijalist psihijatar nije ovlašten za samostalno utvrđenje uzroka nastanka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Postupak priznavanja statusa HRVI-a je odvojen i neovisan postupak od postupka utvrđivanja opće nesposobnosti za rad u kojem se pri odlučivanju u obzir uzimaju i drugi kriteriji, što kod vještačenja sudske vještakinje nije učinjeno. U postupku u kojem se priznaje pravo na invalidsku mirovinu ne može se utvrđivali jesu li određene bolesti/ozljede neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i može li se na temelju istih ostvariti status HRVI iz Domovinskog rata jer o istome odlučuje upravno tijelo nadležno za pitanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata vodeći pri tome računa da se radi o posebnim propisima pri donošenju nalaza i mišljenja i da treba u obzir uzeti specifične okolnosti (rješenje o statusu HRVI, potvrdu o stradavanju, ratni put i slično) što sudska vještakinja nije uzela u obzir.
12. Slijedom navedenog, Sud je prihvatio nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja iz upravnih postupaka i o stvari odlučio na način naveden u izreci ove presude.
13. Neosnovan je navod tuženika da nije imao priliku očitovati se na nalaz sudske vještakinje dan na ročištu budući da je ročištu bila prisutna opunomoćena predstavnica tuženika koja na iskaz vještakinje nije imala primjedbi i raspravni je zapisnik bez primjedbe potpisala. Pri tom valja navesti da sud u situaciji kada je priznao pravo ne može naložiti javnopravnom tijelu donošenje rješenja o pravu koje je već priznato od strane suda. Tijelu se može naložiti donošenja rješenja o visini mirovine. U vezi tužiteljevog navoda iz odgovora na žalbu tuženika valja istaći da pozivanje na sudsku praksu za koju žalitelj smatra da je relevantna za rješavanje predmetnog spora nije iznošenje novih činjenica u smislu članka 69. stavka 3. ZUS- a.
14. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
