Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-196/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐS, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-83/2025-9 od 27. ožujka 2025., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-83/2025-9 od 27. ožujka 2025., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ĐS, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 1. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ĐS po branitelju po službenoj dužnosti Mihaelu Bačaniju, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te "povrede načela razmjernosti i supsidijarnosti", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te okrivljenika pusti na slobodu, ili podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza i to: zabranom približavanja oštećenom policijskom službeniku i/ili obveznom redovitom javljanju policijskoj postaji.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-221/2025-3 od
1. travnja 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud nije izložio valjane i dostatne razloge zašto smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, čime je propustio postupiti sukladno odredbi iz čl. 4. st. 2. ZKP/08 prema kojoj sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjeni teža mjera ako se ista svrha može postići i blažom mjerom, kao i načelu "favor libertatis" koje nalaže da se u slučaju sumnje prednost daje tumačenju koje ide u korist slobode okrivljenika.
5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 11. i 12. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se u ovom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, odnosno zašto smatra da je u konkretnom slučaju radi ostvarenja svrhe istražnog zatvora (otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela – posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08) protiv okrivljenika nužno produljiti istražni zatvor.
5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Pritom žalitelj ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11, već samo smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoje takve okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja takvog ili sličnog kaznenog djela, uz bitnu argumentaciju da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je do sad bio kazneno osuđivan i zbog počinjenja kaznenih djela s elementom nasilja, budući da kazneno djelo prijetnje pripada skupini kaznenih djela protiv osobne slobode, a ne protiv života i tijela, s time da zadnja osuda za kazneno djelo prijetnje datira još iz 2021.
6.1. Uz to, žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir da je izrazio spremnost priznanja kaznenog djela za koje se tereti, te je izrazio i kajanje zbog počinjenog, kao niti činjenicu da se ovo djelo ukazuje kao izolirani incident ostvaren u alkoholiziranom stanju, pri čemu upire da nema konkretnih dokaza koji bi upućivali na zlouporabu konzumacije alkohola u svakodnevnom životu.
6.2. Naposljetku, žalitelj smatra da prvostupanjski sud prilikom izvođenja zaključka da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera, nije cijenio činjenicu da se skrbi o teško bolesnima supruzi i majci, s time da mu kao jedinom hranitelju obitelji zbog boravka u istražnom zatvoru prijeti gubitak posla.
6.3. Sasvim suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti do sada bio višestruko pravomoćno kazneno osuđivan zbog počinjenja različitih kaznenih djela, između ostalog u dva navrata i zbog kaznenog djela prijetnje, te k tome u niz navrata i zbog različitih prekršaja (pa tako i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira), a što sve i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje na upornost i ustrajnost okrivljenika u ponašanju protivnom pozitivnim pravnim propisima u Republici Hrvatskoj, kao i da do sada izricane prekršajne i kaznene sankcije, između ostalog, i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a sve to u povezanosti s dokazima i podacima u spisu koji ukazuju da kod njega postoji zlouporabu alkohola, kao i sa samim okolnostima djela koje na razini osnovane sumnje ukazuju da je inkriminirane radnje poduzeo ničim izazvan od strane policijskih službenika, prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
6.4. Na ovom mjestu, a vezano za žalbene tvrdnje prema kojima prvostupanjski sud pogrešno smatra da kazneno djelo prijetnje u sebi sadrži element nasilja, budući da pripada skupini kaznenih djela protiv osobne slobode, a ne protiv života i tijela, valja primijetiti da osnovno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a što jasno ukazuje da je riječ o kaznenom djelu s elementom nasilja, u svezi čega valja primijetiti da se nasiljem ne smatraju samo ona ponašanja kojima se fizički atakira na život i tijelo druge osobe, a kako to pogrešno u žalbi sugerira okrivljenik, već i ponašanja kojima se ispoljava i tzv. verbalno nasilje, tako da je žalba okrivljenika u navedenom pravcu promašena.
6.5. Isto tako, a vezano za žalbene tvrdnje okrivljenika da nema konkretnih dokaza koji bi upućivali na njegovu zlouporabu konzumacije alkohola u svakodnevnom životu, valja primijetiti da utvrđena koncentracija od čak 1,77 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, za sada, na razini osnovane sumnje, upućuje na suprotan zaključak.
7. Imajući na umu prirodu i značaj svih prethodno navedenih okolnosti, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da se u ovom slučaju, naročito kada se ima u vidu da okrivljenika u počinjenju kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku nisu odvratile niti ranije izricane kaznene i prekršajne sankcije, između ostalog i zbog kažnjivih ponašanja s elementom nasilja, produljenje istražnog zatvora protiv njega, kao najteže mjere, ukazuje kao nužno za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela, odnosno da se takav cilj razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, a kakav zaključak okrivljenik nije doveo u razumnu sumnju niti isticanjem činjenice da se skrbi o teško bolesnoj supruzi i majci, s time da mu zbog boravka u istražnom zatvoru kao jedinom hranitelju obitelji prijeti gubitak posla.
8. Naposljetku, imajući s jedne strane u vidu da se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2025., a s druge strane težinu kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku (za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), kaznu koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u ovom postupku (pri čemu je ovaj žalbeni sud posebice imao u vidu da je isti do sada već bio višestruko kazneno i prekršajno osuđivan), kao i ranije navedene okolnosti koje upućuju da je radi ostvarenja svrhe istražnog zatvora protiv žalitelja nužno odrediti istražni zatvor, po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalbenim tvrdnjama, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08, a kako to u žalbi pogrešno smatra okrivljenik.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
